Kad je vlasnik kluba u Kijevu davno prije agresiie na Ukrajinu pokušavao dovesgti muzičarse sa zapada nije bilo puno onih koji su na to pristajali. Ali Amerikanac iz Bostona, Mirza Ramić, prihvatio je poziv, a iz tog je poziva nastalo trajno prijateljstvo s vlasnikom kluba, Tarasom Khimchakom. “Stalno sam se vraćao”, rekao je Ramić (40) u klubu Mezzanine, gdje se pripremao za nastup tokom nedavne turneje po Ukrajini, prenosi Chicago Tribune.

Ukrajina je, rekao je, "jedno od mjesta koje me je najviše prihvatilo i koje je najviše podržavalo moju muziku." I stoga, posebno nakon ruske invazije prije dvije godine, "želio sam doći sada, pokazati svoju podršku u ovim teškim vremenima."

Ramić, rođen u Bosni i Hercegovini, i sam je dijete rata. S 11 godina izgubio je oca u granatiranju svog rodnog grada Mostara, a godine je proveo kao izbjeglica, seleći se iz zemlje u zemlju s majkom dok se ona borila pronaći način da preživi. Živjeli su u Zagrebu, Tunisu i u Pragu prije nego što se preselio u Sjedinjene Države, najprije u Arizonu, a na kraju u Boston. Ondje je završio školovanje i započeo karijeru muzičara, osnovavši elektronički bend Arms and Sleepers s prijateljem s fakulteta Maxom Lewisom. Sada je kao solo muzičar došao na turneju po Ukrajini kako bi održao besplatne koncerte.

“Umjetnost i kultura u ratu su jedna od najvažnijih stvari koja održava ljude jer im daje osjećaj ljudskog dostojanstva”, rekao je Ramić. “Oni također imaju pravo na to u teškim vremenima.”

Ramić ima mnogo ruskih fanova kao i ruskih prijatelja, uključujući i svog promotora u Moskvi, koji su napustili svoju domovinu u znak protesta protiv rata u Ukrajini. Rekao je da je pokušao zamisliti dilemu u svom kontekstu, kako bi se on kao Bosanac osjećao prema Srbinu koji je bio protiv rata. Ali nakon invazije, odlučio je ne svirati u Rusiji iz poštovanja prema Ukrajincima. “Ići tamo u ovom trenutku ne bi bilo u redu”, rekao je.

Muzika je jedina konstanta u njegovom životu i ona je postala njegov glavni alat u navigaciji kroz traumatična životna iskustva. Pričao je o svom izbjegličkom i imigrantskom životu, o gubitku oca i osjećaju otuđenosti i nepripadanja nigdje. “Za mene je muzika način da se nosim s tim teškim uspomenama”, rekao je.

Njegova majka, Selma, profesorica klavira, podučavala ga je klasičnom klaviru tokom njihove izbjegličke odiseje i nadala se da će Ramić postati koncertni pijanista. Ali u tinejdžerskim godinama odustao je od svakodnevnih četiri sata vježbanja klavira kako bi se usredotočio na učenje te se okrenuo sviranju klavira i klavijatura u bendovima tokom srednje škole i fakulteta.

Studirao je istočnoevropsku historiju i politiku na Bowdoin Collegeu u Maineu, zatim magisterij međunarodnih odnosa na Univerzitetu Tufts, vođen željom da razumije geopolitiku koja je pozadina njegova života. U tom se procesu suočio s vlastitom boli i ta iskustva opisao u kratkom dokumentarnom fiulmu "To Tell a Ghost".

Tokom školovanja svirao je u rock bendu, a 2006. s Lewisom je osnovao Arms and Sleepers. Bilo je to posebno prijateljstvo između Bošnjaka i Jevreja koji sada predaje etiku na Univerzitetu Yale. Ime benda odražava Ramićev pogled na rat u Bosni, na mnoge koji su učinili malo da taj rat  zaustave. “Svijet je spavao”, rekao je.

Imao je devet godina kada je izbio rat u Mostaru. "Nebo ispunjeno raketama", rekao je. “Imali smo tenk koji se otkotrljao u našu ulicu, pored naše kuće.” Sjeća se da je gledao tenk s kuhinjskog prozora. “To je bio teror.” Kako su se borbe zaoštravale, njegov otac Ibrica, zubar, poslao je ženu i sina u izbjeglički konvoj za žene i djecu. Ostao je u Mostaru čuvati njihovu imovinu, a ubijen je sljedeće godine, u septembru 1993., kada je minobacačka granata pala na ulicu ispred njihove kuće.

Gubitak oca, s kojim je bio vrlo blizak, ostaje trauma koja je definirala Mirzu Ramića. Otrgnut je od domovine i još uvijek se bori s dubokom tugom, a ponekad i depresijom, rekao je. Da mu je otac preživio, vjerojatno bi se vratio u Bosnu, rekao je Ramić. On i njegova majka dolaze Mostar u posjete ali Ramić, sada američki državljanin, kaže da sumnja da će se tamo vratiti. "Emocionalno je preteško", rekao je. “Ja sam nešto između. Ne osjećam se baš Amerikancem, ne osjećam se Bosancem.”

Ramić se preselio u Berlin 2020. i radi među nekoliko evropskih zemalja, u Latviji ili Španiji gdje je organizorao pomoć Ukrajini. Njegova je muzika elektronska, popraćena kinematografskim video zapisima koji miješaju snimke dokumentarnih filmova s kaleidoskopskim, računarski generiranim vizuelnim prikazima, često s jakom političkom porukom. Često se suočava s nasiljem i tragedijom oko sebe — od vremena kada je radio s omladinom na južnoj strani Chicaga, do protesta Black Lives Matter, do rata u Ukrajini. Sa 13 produciranih albuma, ima vjerne fanove i pronašao je način da zarađuje za život kroz svoju muziku.