Publicist i književnik Enes Čengić najznačajniji dio svoje publicističke djelatnosti posvetio je jednom od najvećih hrvatskih književnika Miroslavu Krleži. Njihovi intenzivni kontakti započeli su 1971, kada je Čengić nakon niza uzaludnih pokušaja uspio dobiti prvi intervju s Krležom o problemima filma, teatra i jezika (Duh individualne pobune, Svijet, Sarajevo 5. februara 1971). Kontakti su potom trajali do Krležine smrti a oporukom je na E. Čengića preneseno doživotno upravljanje svim autorskim, izdavačkim i reproducentskim pravima te zaštita književnog djela (Čengić je također djelomičan nasljednik Krležinih autorskih prava). Enes Čengić je autor monografije Krleža (Zagreb, 1982), u kojoj je njegov životni put i literarni rad rekonstruirao hronološki. Posebno se ističu ilustracije slikara Mersada Berbera rađene za tu reprezentativnu ediciju. Godine 1986. objavljene su četiri knjige Enesa Čengića pod zajedničkim naslovom S Krležom iz dana u dan. Ovo je dio bisera koji je rezultat ove saradnje.
13. III. 1976.
“Za mene najljepši naš jezik je jezik bosanskohercegovačkih Muslimana. Uzmite na primjer Skendera Kulenovića, te Derviša Sušića, Mešu Selimovića, pa Aliju Isakovića ili Nametka ili ako hoćete i one Muslimane koji se javljaju ranije, još osamdesetih godina. Može misliti o tome tko što hoće, ali ako se tome jeziku doda još i talent, onda je to literatura srca.”
II/86.
8.1.1977.
“Čitam u 'Politici' intervju s drom Milanom Šipkom o bosansko-hercegovačkom jezičnom izrazu. Decenijama taj faktor Muslimani, njihova literatura i uopće pisana riječ, nisu uzimani u obzir. Vatroslav Jagić je o bosansko-hercegovačkom pisao baš kao o posebnom izrazu, govoreći i onda o Muslimanima kao faktoru koji se služi tim jezikom, pa je javno proglašen austrijskim špijunom.”
II/185
