Više od milion djece iskusilo je oskudicu tokom prošle godine, što znači da njihove porodice nisu mogle osigurati dovoljno hrane, odjeće, čistoće ili topline, rezultati su velikog istraživanja koje otkriva eksploziju ekstremnog siromaštva u Velikoj Britaniji.

Teško materijalno siromaštvo više „nije rijedak slučaj“, zaključilo je istraživanje, a stope oskudice su se više nego udvostručile u posljednjih pet godina zbog smanjenja socijalnih davanja i povećanja troškova života, što porodice čini ovisnim o redovnim dobrotvornim donacijama.

Borci protiv siromaštva, učitelji i djelatnici u oblasti socijalne zaštite u Velikoj Britaniji sve su više zabrinuti zbog utjecaja oskudice, posebno na djecu, uključujući loše zdravlje, nedostatak pravilne ishrane, porast mentalnih bolesti, društvenu izolaciju, izostanke iz škole i loše ponašanje na nastavi.

Procjenjuje se da je 1,8 miliona domaćinstava u Velikoj Britaniji, u kojima živi gotovo 3,8 miliona ljudi, uključujući milion djece, živjelo u oskudici tokom 2022. godine, prema istraživanju koje je objavila Fondacija Joseph Rowntee (JRF). Polovina tih domaćinstava pokušavala je preživjeti s manje od 85 funti sedmično, koliko im je ostajalo nakon plaćanja stanarine, a četvrtina je prijavila da uopće nema prihoda.

Paul Kissack, izvršni direktor JRF-a, rekao je da vlada ignorira porast oskudice. „Vlada nije nemoćna da djeluje nego ne želi da to učini“, rekao je. „Prevazilaženje oskudice je hitna moralna misija koja govori o našoj osnovnoj ljudskosti kao društva, a za tu misiju potrebno je političko vođstvo.“

Profesorica Suzanne Fitzpatrick sa Univerziteta HeriotWatt, koautorica istraživanja, opisala je rastuće siromaštvo kao „moralno neprihvatljivo“ i rekla da je država Velika Britanija odbacila svoju odgovornost prema najsiromašnijim slojevima društva. „Svi nivoi vlasti moraju hitno djelovati kako bi smo se kao društvo suočili sa ovim gorućim problemom“, rekla je.

Oskudica ili siromaštvo definirano je kao nemogućnost da se ispune osnovne fizičke potrebe za toplinom, suhoćom, higijenom i hranom, bilo zbog nedostatka odjeće, grijanja, skloništa ili hrane, bilo zbog zoga što kućni prihod pada ispod minimalnog nivoa nakon troškova stanovanja, a taj se minimum kreće od 95 funti sedmično za samce do 205 funti sedmično za par sa dvoje djece.

Ispitanici su često prijavljivali nemogućnost da si priušte više od jednog obroka dnevno, a često ne bi jeli kako bi bilo dovoljno hrane za djecu. Skoro dvije trećine ispitanika (61%) reklo je da su u proteklom mjesecu gladovali. Često su ovisili o javnim kuhinjama ili im je pomagala rodbina.

Više od polovine odraslih koji žive u oskudici (51%) redovno se odriče toaletnih potrepština, kao i higijenskih proizvoda, često se oslanjajući na javne centre (banke namirnica) za nabavku tih artikala. Jedna je ispitanica bila prisiljena pozajmiti novac kako bi kupila pelene za svoju kćerku koja je invalid.

Nova odjeća i obuća „bili su esencijalni artikli koje ljudi jednostavno nisu kupovali“, zaključilo je istraživanje. Mnogi odrasli ispitanici nosili su istrošenu odjeću, a novu su kupovali djeci, poput školskih uniformi ili tenisica.

Siromaštvo, nekada prisutno samo kod migranata koji nisu imali prava na socijalnu podršku, sada  većinom pogađa britanske državljane koji primaju socijalnu pomoć, a u siromaštvu sve više žive i cijele porodice. Jedno od deset siromašnih domaćinstava imala su jednog člana koji je bio zaposlen.

Osobe s invaliditetom ili dugotrajnim hroničnim bolestima, kao i britanske porodice afričkog i karipskoga porijekla, bile su najviše sklone oskudici. Broj siromašnih samohranih roditelja gotovo se udvostručio između 2019. i 2022. godine, a broj djece koja žive u oskudici utrostručen je od 2017. godine.

Istraživanje je zabilježilo smanjenje državne podrške za ljude koji teško žive, a koji se onda sve više oslanjaju na neformalnu pomoć dobrotvornih organizacija ili rodbine.

Tokom prošle godine javne kuhinje imale su 574 hiljade korisnika, u odnosu na 214 hiljada u 2019. godini.

U istraživanju je primijećeno da su ključnu ulogu imali volonteri u javnim kuhinjama, odnosno bankama hrane, uprkos njihovoj velikoj zabrinutosti da li će moći odgovoriti potrebama stanovništva.

„Nekada smo se brinuli što se banke hrane otvaraju, a danas se plašimo da će se zatvarati. U našoj je zemlji loše stanje.“, rekao je jedan radnik dobrotvorne organizacije istraživačima.

Skromne stope socijalne pomoći znače da je samac sa osnovnom sedmičnom stopom od 85 funti, prema definiciji u teškoj oskudici, jer pada ispod minimuma od 95 funti. Ograničenje socijalne pomoći za porodice sa dvije djece također su doprinijela oskudici. I socijalni sigurnosni sistem u Velikoj Britanije „pun je rupa“.

JRF je pozvao sve političke stranke da se obavežu na plan za iskorjenjivanje siromaštva, koji bi uključivao temeljitu promjenu iznosa socijalne pomoći, kako bi se osiguralo da svaki korisnik te pomoći ima dovoljno sredstava za život.

Iz britanske su vlade rekli da je prioritet smanjenje inflacije kako bi „novac mogao ići dalje“ i dodao: „Također ulažemo 3,5 milijardi funti kako bismo pomogli hiljadama ljudi da pronađu posao i uklonili prepreke za zapošljavanje roditelja sa do sada najvećim proširenjem programa besplatnog čuvanja djece.

(Izvor: Guardian)