Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

 

Naslov poglavlja:

Priča o snu Faraonovom u kom je vidio dolazak Musaa, alejhis-selama, i šta je poduzeo da spriječi njegovo rođenje

Ponovit ćemo posljednja tri bejta iz prošlog dersa, jer oni nam trebaju kako bi nas uveli u narednu temu, a i zbog njihovog velikog značenja koje nose. To su bejtovi 837-839.

Oči i uši su vezane,

osim onima koji su se od sebe izbavili.

(To su oni koji su se spasili od onog niskog ja.)

Osim inajeta, ko će oči otvoriti?

Osim mehabbeta, ko će srdžbu stišati?

(Bez Božije naklonosti i pažnje – inājeta, nema toga koji ti može pomoći. Mi smo muhtač inājetu Božijem. Osim ljubavi prema Allahu Uzvišenom, zar se može nečim drugim ta srdžba stišati!? Dakle, kad dođe Božiji inājet, onda on ruši sve grijehe. A umjesto skretanja s Pravog puta, daje ti mogućnost da pravilno razmisliš i onda, ako Bog da, nećeš praviti isti propust.)

Na ovom svijetu ničiji trud ne biva bez potpore,

a Allah najbolje zna šta je za nas najispravnije.

(...bez potpore, tj. bez tevfīka, bez Božije pomoći i upute, nema uspjeha, jer On najbolje zna naše potrebe. Vidjeli smo kako nam je hz. Mevlana kroz primjer Hārūta i Mārūta i njihovog uzvišenog položaja kojeg su imali, jer su oni bili meleki mukarrebini – posebno bliski meleki –  pokazao šta  se s njima desilo i kako su se pokliznuli. Imajmo na umu ove tri poruke koje nam je uputio hz. Mevlana: Nećeš progledati ni pròčuti u pravom smislu ako se ne budeš rastao od svoga niskog ja, a onda, dobro vodi računa o sljedećem: možda te može zavesti ibadet koji činiš, tvoja dobra djela, ali ne dao Allah, dželle-šanuhu, da se desi ono što nam je u ajeti-kerimu prošli put rekao – da postepeno budeš uvučen u propast a da to i ne osjetiš. Kada su upitali velikana Zun-Nunija Misriju: “Šta je to što čovjeka zavede na najgori način?” On je odgovorio: “Allahova dobrota prema njemu i počasti koje mu udjeljuje.” I onda je naveo ajeti-kerim, koji smo mi obrađivali u prošlom dersu. Uzvišeni Allah veli: A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo-pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi.  (El-A'raf, 182)

Može i od nas neko reći: Pa ja ne poričem riječi Gospodareve, ali ako se nisi rastao od svoga niskog ja, nećeš biti ni svjestan kako to poricanje činiš. Još je rekao Zun-Nuni Misri: “Svi su ljudi mrtvi, osim onih koji su učeni! Svi učeni spavaju, osim onih koji naučeno u praksi primijene, a i oni su opčinjeni ako njihovo djelo nije s iskrenošću, a iskreni su u najvećoj opasnosti!” Kako ovo? Pa možemo sve navedeno da donesemo na mjesto, ali se ne smijemo zanositi svojim “savršenstvom” kako nam se ne bi desilo, ne dao Bog, ono što se desilo s Iblisom i drugima čije nam je primjere hz. Mevlana navodio. A na drugoj strani imamo primjer Faraonovih sihirbaza koji u jednom trenutku cijeli Put prijeđu. Do tog momenta oni su bili u službi gašenja Allahova svjetla, radi čega ih je Faraon i pozvao. I šta se je desilo? U jednom trenutku, kada su vidjeli Allahove dokaze, oni odjednom padaju na sedždu. Zadobivaju jekin – čvrsto, sigurno uvjerenje; postaju sâbiri, jer Faraon njima prijeti da će im noge i ruke izosjecati. Oni ostaju nepokolebljivi...

Zato nemojmo zaboraviti ono pravilo na duhovnoj stazi: Zaista onaj ko je pravi sālik, kad sretne mlada čovjeka, dječaka, mladića, kaže: Ovaj je bolji od mene, ali ne samo jezikom da izgovara, već da rečeno zaista živi. A to sebi ovako objašnjava: on je čist, nije učinio grijeha koliko sam ih ja učinio. Ako sretne starijeg od sebe, kaže ovaj je bolji od mene, jer on je više sedždi Gospodaru učinio. Ako sretne inovjerca, kaže: Možda Gospodar njega uputi, a mene u zabludu odvede.

Zato je Zun-Nuni Misri rekao da su iskreni u najvećoj opasnosti, jer te tvoja iskrenost može ponijeti pa da pomisliš – siguran sam.

Sve je ovo bio uvod u večerašnji ders gdje će nam hz. Mevlana, na primjeru Faraona, pokazati šta znači kad nemaš tevfika i inajeta, Božije pomoći, Njegove naklonosti, pažnje i upute. Bez toga, uzaludan je sav tvoj trud.

Pa da prijeđemo na prvi bejt noćašnjeg dersa, a to je 840. bejt iz trećeg sveska Mesnevije:

 

Kad je Faraonovo zalaganje bilo bez tevfika,

sve što bi on ušivao bilo bi poderano.

Zašto nema potpore? To će nam se kazati u ajeti-kerimu, este īzu billah: One koji se budu zbog Nas borili (zalagali, trudili) Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine! (El-'Ankebut, 29) Obratimo pažnju na ovo: One koji se budu zbog Nas borili (zalagali, trudili); zbog Nas (radi Gospodara), sad dolazi pojačana tvrdnja sigurno (s najvećim pouzdanjem, čvrsto, odlučno, bez kolebanja) – putevima koji Nama vode uputiti. Ovdje je upotrijebljena množina – putevima, nije rečeno samo jedan put, jer kako sve Gospodar može da vodi svoje robove, kojim sve putevima i na koji način, to je u Njegovom znanju i Moći –  On radi ono što On hoće, a to je apsolutna pravda!

Šta je sve Faraon preduzeo da spriječi rođenje Musaa, alejhis-selama, reći će nam u sljedećim bejtovima:

 

Pod njegovim hukumom bilo je hiljadu munedžima,

a, također, tumača snova i sahira, bez broja.

(munedždžim: zvjezdoznanac; sāhir: čarobnjak, mag)

U snu mu se pokazao dolazak Musaov,

koji će Faraona i njegovu vlast harab učiniti.

(Faraon je u snu vidio kako iz pravca Kudsi-Šerifa dođe plamen i zapali sve kuće Egipćana i Kopta, a samo sačuvani ostadoše Izraelićani. I taj ga je san uznemirio.)

On tumače snova i zvjezdoznance upita:

“Kako se može odbiti priviđenje i san nesretni?”

(Oni su mu protumačili san da će se među Benu Israilom roditi dijete koje će srušiti njegovo carstvo i sad ih on pita kako se može spriječiti ostvarenje tog sna.)

Svi mu rekoše: “Poduzet ćemo mjere!

Put ćemo presjeći poput drumskih razbojnika!”

Do nastupa te noći, kad se začeće trebalo

zbiti, ovako mišljenje su zastupali Faraonovi ljudi,

da u zoru, tog dana, vani iznesu,

na mejdan postave, gozbu i carev prijesto,

i pozovu: “O, Izraelićani,

car vas poziva s tog mjesta

da vam lice pokaže bez nikaba,

da vam ihsan učini radi sevaba!”

Jer udio tih zatočenika bila je samo daljina.

Vidjeti Faraona nije im bilo dopušteno.

Ako bi na putu pred njeg izbili,

radi tog dekreta, na lice bi zalegli.

Ukaz taj je bio da nijedan zatočenik,

u ma koje vrijeme, ne može tog princa vidjeti.

Viku čauša kad bi na putu čuo,

da ne vidi, lice bi duvaru okretao.

(Čauš, predvodnik svite, vikao bi da ide Faraon, pa ako bi se na tom putu slučajno našao Benu Izraelićanin, on je morao odmah pasti licem na zemlju ili, ako se tu nalazila neka građevina ili neki zid, on se morao skloniti uza zid i okrenuti lice zidu kako ne bi vidio lice Faraona.)

Ako bi vidio njegovo lice, mudžrim biva.

To što je najbeternije, na glavu mu pada.

mudžrim: krivac, zločinac; beter: loš čovjek, ružan, nevaljalac

(Dakle, ako bi kojim slučajem Benu-Izraelićanin ipak vidio lice Faraonovo, po dekretu njegove vlasti odmah bi bio tretiran kao zločinac, a to je nešto najružnije i najgore što mu je moglo na glavu pasti.) Ali:

Oni su žudili za nedostupnim licem,

jer čovjek je pohlepan, u pogledu

onoga što mu je zabranjeno.

Ovo je velika misao hz. Mevlane! Dakle, Izraelićani žude za nedostupnim licem, zabranjeno im je da ga vide. Zašto je to tako, daje nam odgovor hz. Mevlana: jer čovjek je pohlepan za onim što mu je zabranjeno. Ima jedna arapska poslovica koja glasi: El insanu harīsun lima munia'! – Čovjek hrli za onim što mu je zabranjeno! Šta je tu sad najpogubnije? Žudeći za onim što nemaš, ti zaboravljaš ono što imaš. Izostaje zahvala Gospodaru na nimetima koje ti je dao i onda se sve u tvom životu urušava a da nisi ni svjestan. Razmislimo samo o reklami, koliko je ona jaka, koliko nas odvodi na tu stranu. Nude svoje proizvode, a ti to nemaš, istom pomisliš da mi je da to imam, premda smo se stotinu puta uvjerili kad to dobijemo da nas ne ispunjava dugo, ali si ti na taj način izveden na jedan teren gdje sve vrijeme tražiš nešto što nemaš (danas jedno, sutra drugo), što će ti biti na privlačan način ponuđeno. Tako neprestano zaboravljaš na nimete koji te okružuju, u kojima plivaš (kako bi imao običaj Hadži Hafiz reći – Plivamo u moru Allahovih nimeta!). Samo se sjeti zdravlja, da ne idemo dalje, ali u toj stalnoj želji da još nešto dobiješ, zaboravljaš ono što već imaš. Na taj način dolaziš pod hukum ajeti-kerima:  ...kad je Gospodar vaš objavio: ''Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'' (Ibrahim, 7) Mi se pitamo odakle nam onda dolaze opomene, zašto je to tako!? Razmislimo o ovome, ovakvo ponašanje blisko je mnogima od nas.

Sada hz. Mevlana govori o toj pohlepi ljudskoj za onim što im je zabranjeno i pokazuje nam to na primjeru Benu-Izraelićana, koji će pohrliti da vide lice Faraonovo. To je i naš hal, svakog od nas ponaosob.

 

Prvi dio 23. dersa kojega je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 14. 10. 2020. godine u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac

(Nastavit će se)