Sedmični list “Stav” u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 3055-3103/III (drugi dio)
VJEROVJESNICI, A. S., POČINJALI BI GUBITI NADU DA ĆE IH PORICATELJI PRIZNATI I PRIMITI NJIHOVE UPUTE I OPOMENE, PREMA RIJEČIMA SVEVIŠNJEG: „I KAD BI POSLANICI GOTOVO NADU GUBILI...“
Ovo je poglavlje, vidjet ćete, u vezi s ovim prije. Kompletan ajeti-kerim glasi, esteizubillah: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički (Jusuf, 110).
Ovaj ajeti-kerim hoće da nam kaže: Pejgamberi upućuju narod, ali protivnici pokazuju prkos i otpor; to ide tako daleko da i sami pejgamberi počinju gubiti nadu u uspjeh svoje misije, pa čak pomišljaju da su u laž utjerani i da su uzaludna njihova nastojanja da narod upute na Pravi put. Ali u tom času stiže im Allahova pomoć. Pejgamberi odnose konačnu pobjedu, a protivnike-nevjernike stiže zaslužena kazna.
Na koncu bi vjerovjesnici sami sebi počeli govoriti:
„Pa dokle ćemo, ovom i onom, vaz kazivati i savjete davati?!
Dokle ćemo, uzalud, udarati hladno gvožđe?!
Gle, dokle ćemo u kafez puhati?!“
Gvožđe se kuje dok je vruće, vrelo i usijano. Kakva fajda od hladnog, neugrijanog gvožđa!? Ono uopće nije spremno za oblikovanje. Uzaludno je udarati hladno gvožđe, tj. savjetovati i vaziti takvim ljudima, to je kao puhanje u kafez s ciljem da se napuše; to je uzaludan posao, kad je kafez šupalj sa svih strana! U takvom bi razmišljanju znali biti Božiji poslanici. Na jednom mjestu u Kur'ani-kerimu nam se kaže – tako bi teška situacija bila, da bi i poslanici govorili: Meta nasrullah?! (Pa kad će Allahova pomoć?!) A onda bi došao odgovor: Elā inne nasrellahi karib! ( Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!) (v. el-Bekara, 214)
Kretanje stvorenja po Allahovoj je odredbi i
Njegovom planu. Oštrina je zuba radi stomačnog
izgaranja.
Sve je unaprijed zapisano, svaki pokret! A ovo – oštrina zuba je radi stomačnog izgaranja znači – Allah je pripremio čovjeka, opremivši ga oštrim zubima i jakom vilicom, za hranu koja je potrebna stomaku, jer Gospodar daje sve s mjerom. Esteizubillah: Mi sve stvaramo po jednoj utvrđenoj mjeri. Sve što ljudi rade zapisano je u knjigama. I sve, i malo i veliko, stavljeno je u redove (tamo je zavedeno). (el-Kamer, 49, 52, 53)
Prva Duša djeluje na drugu dušu.
Riba s glave smrdi, a ne s repa.
Univerzalna Duša, Duša svih duša, određuje karakter i sudbinu pojedinih osoba i njihovih duša. U Ezelu, u Praiskonu, sve je zapisano u Levhi-Mahfuzu: kakav će ko biti, šta će raditi... Iz Ezela djeluje taj zapis na ovu drugu dušu, dušu u tijelu, koja se uprljala grijesima. Šta onda treba uraditi? Treba slijediti ajeti-kerim u kojem se kaže, esteizubillah: Spašen je onaj ko očisti svoju dušu; propao je onaj ko je uprlja! (eš-Šems, 9-10)
Ali, i to znaj, i magarca tjeraj poput strijele!
Jer Hakk je rekao: Bellig! To je neizbježno.
S ovom riječi bellig upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: O, Poslaniče! Kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! Ako to ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu! (el-Maide, 67)
Vidite kako nas postepeno uvodi da nam pojasni ovo teško pitanje. Sve je određeno! Kad to čujemo, znam, svi smo zbunjeni. Kako sada da postupimo u odnosu na to, šta dalje da radimo? E vidite, uvodi nam čišćenje duše; hoće da nas izvede na teren truda, zalaganja – terbijeti svoj nefs (tjeraj magarca poput strijele!), ne daj mu da digne glavu i da on tebi diktira! A onda nas usmjerava na ajeti-kerim, gdje se kaže da je Poslaniku naređeno da dostavi Poslanicu svoga Gospodara. I svakom Božijem poslaniku naređeno je da to dostavi. Ako čovjek ne bi mogao da se okoristi onim što mu je dostavio njegov Gospodar, kao spasonosnu poslanicu, zašto bi onda slao Svoje poslanike?! Sad nas polahko uvodi u to kako bi nam kazao šta mi treba da radimo. Treba da daš sve od sebe, sve što možeš. Ova je stvar pokrivena i ne znaš šta će se desiti, ali ti dadni sve od sebe da to saznaš dok si živ. Teslim budi; prihvati se za skut Allahovih robova koji su Allahove kapije na ovom svijetu i na pravi način iskoristi tu priliku!
Ti ne znaš kojoj od te dvije grupe pripadaš!
Trudi se, koliko god možeš, da jasno vidiš, šta si ti!
Ni ja ni ti to ne znamo – jesmo li od sretnika ili nesretnika! Zato, trudi se koliko god možeš, da jasno vidiš šta si ti! Trudi se! U kojem smjeru? U smjeru čišćenja onoga što je zaprljano – to moraš da uradiš dok ti je ova prilika pri ruci; jer sutra, ako to danas čovjek ne iskoristi, nema mogućnosti da se to popravi. Riječima – ti ne znaš upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Reci: „Ja ne znam ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće! A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnogo dobra, a zlo bi bilo daleko od mene. Ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.“ (el-A'raf, 188) Jer je rečeno: Ti opominji! A opomena će koristiti muminima! (ez-Zarijat, 55)
Da navedemo i hadisi-šerif: Ostavi ono što ti je sumnjivo, a drži se onoga u čemu nemaš nikakve sumnje! (Kad za nešto utvrdiš da je to istina, tek onda to prihvati!)
Sad nam ovaj primjer navodi:
Kad ti na jednu lađu staviš teret,
onda ti taj posao predaš na tevekkul.
Trgovac si, pošao si na put, svoju si robu ukrcao na lađu i predao se na tevekkul. Prije ovoga tevekkula vidite šta je sve trebalo da se uradi: steći tu robu, natovariti je i onda zaploviti s njom, i ne znaš šta će biti, hoće li ta lađa potonuti ili neće potonuti. A kada se odlučiš, kaže se u ajetu, onda se osloni na Allaha! (Ali Imran, 159) A vidite šta sve prethodi osloncu!
Ti ne znaš kojoj od te dvije grupe ti pripadaš!
Hoćeš li se u putu potopiti ili spasiti!
(Da li će taj put za tebe biti izvor sreće ili nesreće, ti to ne znaš!)
Pokazuje nam hz. Mevlana dvije mogućnosti, šta se može kod tebe pojaviti kad je, recimo, ovakva situacija:
Ako ti rekneš: „Dok ne saznam ko sam ja,
neću pohitati na lađu i otisnuti se na more!
Da li ću se ja na ovom putu spasiti ili potopiti?
Otkrij mi to kojoj grupi ja pripadam!
Ja neću krenuti na ovaj put sa sumnjom
i sa suhom nadom, kao drugi ljudi!“
Recimo da ovako nastupiš, onda ćemo uz taj nastup navesti jedan primjer. Hazreti Sadruddin Konjevi, k. s., prenosi ovaj istiniti događaj od Šejhul-Ekbera, od svog učitelja Muhjuddina, k. s., da mu je on kazao: Zadesio sam se na Magribu (to su zemlje današnjeg Maroka, Alžira, Tunisa) i namjeravao sam da otputujem u Grčku. Došavši do obale Sredozemnog mora, rekoh u sebi: „Dok mi Allah, dž .š., ne otkrije kakav će biti rezultat i kraj ovog moga putovanja, ja se neću ukrcati u lađu, niti ću krenuti za Grčku!“ Onda se potpuno dušom i srcem predadoh Allahu Uzvišenom i Hakk Uzvišeni mi pokaza šta je bilo i šta će biti. I to potpuno, u cijelosti. Pa čak i to kad će mi majku uzeti i do kojeg ću stepena ja doprijeti; pa i to vidjeh – kao u otvorenoj knjizi – šta će se događati svakog dana i svakog sata. Poslije toga nisam imao nikakve sumnje; sve mi je bilo jasno! I ukrcah se u lađu. I gledao sam u toj Knjizi i posmatrao položaje mukarrebina – Allahu, dž. š., najbližih meleka. Kao što to kaže Allah Uzvišeni u suri el-Mutaffifin: „Uistinu! Knjiga čestitih je u Illijjunu, a znaš li šta je Illijjun? Knjiga ispisana! – nad njom bdiju oni Allahu bliski.“ (el-Mutaffifin, 18-21)
To je „Knjiga sudbine“, u koju je Allah, dž. š., pružio uvid ovakvom jednom posebnom svom robu, kao što je hz. Muhjuddin, k. s., pa je vidio sve što je vidio. To mu je bilo dozvoljeno – njemu iznimno – kao evlijjullahu. Ovo navodimo kao podršku ovakvom jednom pristupu – neću učiniti ni poteza dok ne budem znao kakav je ishod! Ali ne zaboravite na ovu rečenicu – onda se potpuno, dušom i srcem, predadoh Allahu Uzvišenom! (Dušom i srcem – svaki je damar potpuno predan Bogu, nikome drugom, a kao posljedica toga, Allah, dž. š., otkrio mu je sve to. Zato je, kad su pitali njegovog prvog učitelja, Fatimu iz Kordobe, o onima koji joj dolaze, ona rekla – da ni jedan nije kao što je Muhjuddin. Svi mi dolaze djelimično, jedan dio njih prisutan je tu, a drugi je vezan za nešto drugo, samo on kompletan dolazi, kompletno predan.) Eto vidite kakav je on bio tada, kako se držao za ove skute. Ovo nam je naveo hz. Mevlana da nam kaže – ovo su posebni Allahovi robovi, a nemojte vi to tako raditi! Mi, obični ljudi, radit ćemo ovako: dat ćemo sve od sebe, trudeći se da očistimo dušu svoju; i da prepustimo Gospodaru rezultat, a on će sigurno doći i bit će dobro po nas.
Sad će nam objasniti, kroz trgovinu, kako ovakav pristup ne donosi korist:
Nikakva trgovina ne može poteći od tebe,
zato što u gajbu počiva tajna ta dva aspekta.
Da li ćeš uspjeti u tome ili nećeš, da li si od sretnika ili od nesretnika, ta je stvar pokrivena, i od tebe ne može poteći nikakva trgovina. Zašto? Sad si ti ukopan, nijedan potez nećeš napraviti, jer ti hoćeš u svemu sigurnost, a trgovina je skopčana s rizikom; a ovaj primjer (hal velikih ljudi) naveden je kao iznimka, da vidiš kakvih sve Allahovih robova ima, čiji stepen kod Allaha, ova obična pamet ne može dokučiti! Jer, Allah, dž.š., ima svoje specijalne robove, Božije poslanike i one koji su mu specijalno bliski od Njegovih prijatelja, pa da nas ovo ne zbuni kad naiđemo na ovakve stvari. One će nas nadahnuti da se sačuvamo od okvira, jer čovjek je takav – odmah bi volio da to nešta formatizira i da stavi u nekakv svoj okvir; i onda dođe ti ovakav primjer i razbije ti taj okvir. Zato ti treba da imaš orijentir za sebe i kad se upustiš u ovo jedno poslovanje – osloni se na svog Gospodara.
Ti ne znaš šta se krije tamo iza perde, možeš samo pretpostaviti i nagađati. Ali – zakorači, čovječe! Kako? S teslimijetom – pokoran Bogu Uzvišenom, a On se obavezao, na taj tvoj pedalj koji ti napraviš prema Njemu, On prema tebi napravi lakat; ti lakat, On tebi hvat, čovječe! Ti Njemu hodeći, On tebi žureći! A mi ne znamo šta se krije iza perde, kao što nam se u jednom ajeti-kerimu kaže: Niko ne zna šta će sutra zaraditi; niko ne zna u kojoj zemlji će umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i On je o svemu obaviješten (Lukman, 34).
Strašiv trgovac ima narav šiše.
U traženju nema ni koristi ni zijana.
Strašiv trgovac je krhak kao staklena flaša. U traženju sigurne dobiti nema ni koristi ni zijana. Jer on ne izlazi, ne smije da napravi potez, strašiv je. Navodi se u hadisi-šerifu: Strašiv trgovac je prikraćen. On stagnira, a cilj trgovine jeste uvećanje kapitala.
I sad nakon što je rekao nema ni koristi ni zijana, hz. Mevlana, kao da se popravlja, pa kaže:
Ne, zijan ima, jer je uskraćen bijedan.
Svjetlo nalazi onaj koji plamen jede.
Takav, strašiv, trgovac je gubitnik, ima sigurno zijan, jer je uskraćen i bijedan, lišen te sreće da dođe do bogatstva i radosti u radu; lišen je toga jer ne smije koraka da napravi u tom smjeru. Nasuprot njemu je onaj koji plamen jede, tj. koji je vatren: gorljiv, pun pozitivne energije u traženju i radu; takav će svjetlo naći. Upućuje nas na ajeti-kerime, esteizubillah: (...) i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov sigurno vidjeti, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti, i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti (en-Nedžm, 39-42).
Kad sve stvari i poslovi počivaju na mogućnostima i nadi,
dinski poslovi su najpreči, jer će se putem njih izbaviti.
Jer ćeš, kao što smo rekli u prošlim dersovima, putem dinskih poslova duhovno osnažiti, a onda ćeš iz toga centra dobivati snagu, kad u ovome našem prolaznom životu, zapnu neke stvari.
Tu nije dozvoljeno kucati na vrata;
jedino nada, otvara ta vrata!
A Allah najbolje zna šta je pravo!
Šta će biti i kako će se nešto završiti, to se saznati može samo putem nade: nadati se i pouzdavati u Allahovu milost, da nam On nešto otkrije – to je najsigurnije saznanje. A takvo otkriće dobijali su pejgamberi. A za nas obične ljude vrijedi pravilo: da živimo između straha i nade. Držati se Pravog puta i uzdati se u Allahovu milost – to je za mumine sreća i spas. Drži se dinskih poslova, oni su najpreči! I ne gubi nadu u korist, koju ćeš, ako Bog da, dobiti od tog svog truda koji si uložio.
Sad će u nekoliko bejtova da nam to pojasni, i tu ćemo stati, jer je zaokružena jedna cjelina.
POJAŠNJENJE TOGA DA JE IMAN MUKALLIDA STRAH I NADA
(Mukallid – sljedbenik mudžtehida u pravnim propisima vjere; osoba koja slijepo slijedi autoritet, ne dovodeći njegovu istinitost u pitanje... Takva osoba živi između straha i nade – boji se Allahove kazne, a nada se Njegovoj milosti.)
Ovim primjerom takvu nam je suptilnost predočio da neće, nakon ovoga, nikakve šubhe ostati o tome kako treba da se ponašamo u životu.
Podstrekač svake profesije jesu nada i mogućnost,
makar da su njihovi vratovi od truda postali kao vreteno.
Sve zavisi od slučaja i mogućnosti da se dobit ostvari. Bilo kojom profesijom da se bave, nada i mogućnost uspjeha tjeraju ljude da se trude. Nada u korist koju će dobiti i mogućnost (prilika) koju im Allah daje u ovom trenutku, tjera ih da istraju, bez obzira na to što su, ulažući trud, postali tanki kao vreteno, što opet asocira na okretnu, vrijednu i marljivu osobu.
Jutrom, kad u dućan pođe,
u nadi pohita, opskrbu iščekujući.
Kad sad, jedan čaršinlija jutrom krene u svoj dućan, on u nadi pohita, u nadi da će taj dan, koji mu je stavljen na raspolaganje, najbolje iskoristiti i da će zaraditi opskrbu svoju. Vidite, kaže – jutrom, pa gledaj, šta god naumiš uraditi, da si rano na nogama, jer bereket prati jutro.
Ako ti opskrba nije u izgledu, zašto ideš u dućan?
Strah od lišenosti je prisutan. Kako si tako jak?
Goni te strah da ne ostaneš bez zarade. Čvrsto vjeruješ da se trudom i radom osigurava egzistencija. Pa kad tako stvari stoje u ovozemnom životu, zašto se onda ne brineš i za budući život, da i tamo osiguraš sebi opskrbu i održavanje? Kako si tako jak kad je u pitanju ova dunjalučka egzistencija, a zašto ta snaga izostaje kad je vječnost u pitanju?!
Kako to da te strah od iskonske lišenosti u pogledu
stjecanja zalogaja, ne učini slabim i nemoćnim u traženju?
Kako to da te strah od neimaštine, a koja ti je možda sudbinski predodređena, tjera da se trudiš, a da ti ta predodređenost ni na um ne pada? S druge strane, možda si iskonski nesretnik, a izostaje strah i podsticaj da nešto promijeniš... Kako te taj strah u pogledu stjecanja zalogaja ne čini nemoćnim, a kad je vječnost u pitanju, ti si nemaran?! Ovamo, kad je u pitanju stjecanje zarade, ti izlaziš rano u dućan i daješ sve od sebe zbog straha od neimaštine, da bi, eto, zaradio ono što ti je potrebno na ovom svijetu, a to sve izostane kad je Ahiret u pitanju!
Ti odvraćaš: „Premda je strah od lišenosti preda mnom,
u tromosti, taj strah postaje veći.
Premda je strah od lišenosti preda mnom, ako bi ja sad podlegao lijenosti, taj bi se strah još povećao, tj. kaže nama hz. Mevlana – nikad ne dozvolite sebi da lijenost ispoljite, jer se onda ovaj strah uvećava!
U zalaganju moja nada je veća.
U ljenčarenju opasnost mi se povećava.“
Nada u pogledu egzistencije uvećava se trudom i zalaganjem, a ljenčarenje je opasnost koja povećava strah da ćeš ostati lišen dobara.
Pa nastavlja hz. Mevlana, savjetujući nas:
Onda, zašto te u dinskim stvarima – o, ti loše predodžbe,
za skut ne povlači ovaj strah od zijana!?
Kako nemaš straha od ovog zijana kad je u pitanju vječnost – o, ti koji skroz izvrnutu sliku imaš i koji si ovako postavio stvari!? Ti si taj osjećaj za vjerom i strah od vječnog ishoda (da to ne izgubiš) sputao i prigušio, pa mu ne daš da dođe do izražaja; propuštaš priliku za prilikom da se popraviš i da prihvatiš za tevbe-kapiju, za kapiju pokajanja, i da se naoružaš dinskim ilumom i na takav način osiguraš sebi (svojoj duši) sretnu budućnost!
Da ponovimo ovaj bejt još jednom:
Onda, zašto te, u dinskim stvarima – o, ti loše predodžbe,
za skut ne povlači ovaj strah od zijana!?
Ili nisi vidio u ovom našem bazaru
na kakvom su dobitku vjerovjesnici i evlije?
Ili možda to još nisi vidio, još nisi uvidio na kakvom su oni dobitku! (...) u ovom našem bazaru, misli na dunjaluk, na ovaj svijet. A kako nama to izgleda, kako mi gledamo, iz ovog našeg bazara, na hal vjerovjesnika i evlija? Ne dao Bog da smo poput onog brata, Jusufa, a. s., o čemu je u prošlom dersu bilo govora! On na Jusufovoj sofri ne vidi ništa, ali Jakub, a. s., na njoj vidi sve nimete; zato Jakub, a. s, žudi za susretom sa sinom svojim. Ko to ne razumije i prilazi tim stvarima s ovoga horizontalnog nivoa, onda se on pita zašto li je babo toliko volio svoga sina, čak i previše, i to nauštrb ostale djece! Tako govore svi koji umujući zaključke donose! Vidite, oni ne vide na toj Jusufovoj sofri ono što mu je Gospodar dao; oni ne vide Nuri-ilahi (Allahovo svjetlo) na licu Jusufovom, a to Jakub, a. s., vidi i zato plače i čezne za susretom.
A sad, da to pojasni – kakvi su to carevi i šta je njima Allah otvorio, hz. Mevlana kaže:
Od ovog dućana su otišli. Kakav majdan su otkrili?
Na ovom bazaru kakvu korist su imali?
Na ovom dunjaluku, dok su ovdje živjeli Božiji poslanici i evlije, kakvi rudnici blaga su njima ponuđeni?! Ništa im drugi nisu dali, niti su oni to tražili. Oni su samo prošli kroz ovaj dućan. A šta su ostavili? Ogromno duhovno blago kojim se mi danas koristimo.
Od ovog dućana su otišli – prošli su ovaj svijet. Kakav majdan su otkrili? Otkrili su ono što nam Gospodar pojašnjava u ajetima o Musau i Faraonu. Faraonov pristup je ovakav: Zar da slijedite ovoga (Musaa), koji jedva da jasno govori?! Gdje mu je zlato, gdje su narukvice?! To je mjerilo bogatstva za farona, za naš nefs, jer ga svi nosimo u sebi – to je mjerilo! On vidi preko puta sebe dvojicu siromaha, koji nemaju ništa, a ne zna da oni sve imaju, jer je s njima Allah Uzvišeni!
Na ovom bazaru kakvu korist su imali? Ni od koga ništa nisu tražili i govorili su: Mi od vas ne tražimo nikakve nagrade, nas će Allah nagraditi! Oni i ovamo (na dunjaluku) uživaju neopisivo carstvo, ono carstvo, što ćemo, ako budemo od sretnika, i mi sutra imati priliku vidjeti. Allah je za svoje iskrene robove pripremio ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, nit' je palo čovjeku na pamet. A oni su to već gledali na ovom svijetu, poslanici Božiji i Njegove evlije.
I završavajući ovo poglavlje, u sljedeća dva bejta, navodi samo neke od tih blagodati, koje je Gospodar dao tim svojim specijalnim robovima, Božijim poslanicima:
Vatra se tom pokorila kao halhal!
More se onom pokorilo kao hamal!
( ...) kao halhal, kao ona grivna (ukras, halka) na stopalu, na zglobu nožnom, kod žena; eto tako je vatra bila pokorna Ibrahimu, a. s.; dok je u očima svijeta vatra bila vatra, Ibrahimu, a. s., to je bila bašta. A more se kao hamal pokorilo Nuhu, a. s.; ono ga je nosilo, a sve ostalo potopilo! A Musau, a. s., more se rascijepilo i put mu otvorilo!
Željezo se tom pokorilo; kao vosak postalo!
Vjetar se onom pokorio i podložan postao!
Davudu, a. s., željezo je kao vosak bilo i od njega je on pravio pancire; a vjetar je bio pokoran njegovom sinu Sulejmanu, a. s., koji ga je nosio tamo gdje je on želio! (v. Sebe', 10-12)
Ovdje hz. Mevlana završava ova tri izuzetna poglavlja, pa da nam Allah, dž. š., omogući uvid u ove bisere i poruke koje nam je večeras kazao. Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 72. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 24. 11. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
