Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: bejtovi: 2983-3013/III (prvi dio)

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah

Rabbi-šrahli sadri...

 

Naslov večerašnjeg dersa:

MUDROST STVARANJA DŽEHENNEMA NA ONOM SVIJETU I ZATVORA NA OVOM SVIJETU DA BI BILI MJESTO OBOŽAVANJA OHOLIH: „POJAVITE SE MILOM ILI SILOM!“

Naslov završava dijelom 11. ajeti-kerima iz sure Fussilet: Zatim se prema nebu usmjerio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ „Pojavljujemo se drage volje!“ – odgovorili su.

Sjećate se, pri kraju prošlog dersa, hz. Mevlana nam je pojasnio ove dvije kategorije ljudi, onih nepopravljivih zlikovaca čiji je karakter takav da, kada mu čovjek uradi dobro, on uzvrati zlim, i one druge kategorije plemenitih ljudi kojim, ako jedno dobro uradiš, oni tebi sedam stotina puta uzvrate na to. I u nekoliko bejtova nam je rekao da ove zlikovce, ovakvog karaktera, treba držati pod kontrolom, sputati ih, da bi čovjek i zajednica bili sigurni od njihovog zla.

E sad nam je jasno zašto je uzeo ovakav primjer: zatvora na ovom svijetu i Džehennema na drugom, kao prevaspitavanje onih koji neće milom da se pokore Allahu, a moraju silom! Allah je stvorio ljude i džine – vidjet ćemo, o tome će biti govor – samo da Mu robuju, da Mu ibadet čine. Možda ova riječ robovanje asocira na ropstvo, na nešto što je teško... Međutim, robovanje Gospodaru Jedinom znači biti istinski slobodan čovjek, slobodan od svih drugih božanstava.

Jer zlikovci se u okrutnosti čiste.

Kad odanost vide, nepravedni i agresivni postaju.

Kad odanost vide, kad oni vide čestita čovjeka, to je za njih izazov da ga bihuzure. Evo vidimo ovih nepopravljivih zlikovaca iz naroda Sabe, kako su postupali s Božijim poslanicima. Ovdje nas hz. Mevlana upućuje na nekoliko ajeti-kerima iz sure Bekare, esteizubillah: Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. (el-Bekare, 204)

Povod ovom ajeti-kerimu jeste izvjesna osoba, Ahnes ibn Šurejk, licemjer izuzetno nadaren govorom, koji je došao Božijem Poslaniku, s. a. v. s., i onda mu je tako lijepo izrazio svoj hal, govoreći o svojoj ljubavi prema njemu: Ja te zaista volim, Poslaniče, i srcem svojim sam ti dao bejat! To je zadivilo Božijeg Poslanika, kako je on to izrekao. I vidite šta je u ajeti-kerimu rečeno: oduševljava te takav govor. Uzima Allaha za svjedoka, za ono što je u srcu njegovom! Hoće da kaže: Allah zna da ovo što ja ispoljavam na usnama potiče od srca; što govorim i što radim, to je u potpunoj saglasnosti s mojim srcem. A onda se ajet završava: a on ti je najljući protivnik i din‑dušmanin! E sad se ta kategorija ljudi dalje opisuje:

Čim se koji od njih dočepa položaja, on nastoji (i sve sile upire) da napravi nered na zemlji, uništavajući polja i usjeve! A Allah ne voli nered! (el-Bekare, 205)

Znači, čim se on okrene od tebe i pruži mu se prilika, evo – dođe na neku poziciju, on čini (ova kategorija ljudi) nered na zemlji. Nećemo, normalno, razumjeti da je govor samo o ovoj osobi, ovo je govor o svakoj osobi koja ima ovakve osobine, a mi svi u sebi, potencijalno, ovo krijemo i onda – valja ovo otkriti i eliminirati iz sebe. Šta ovo uništava polja i usjeve znači? Pa to je ono na čemu i počiva ekonomija zemlje; dakle, ti ljudi napravit će takav dar-mar u životu zajednice, a Allah ne voli one koji nered čine.

I treći ajeti-kerim: A kada mu se rekne (takvoj osobi): „Boj se Allaha!“ – onda on iz inata griješi (uzavri u njemu bijes i nagon prema zločinstvu, pa on onda iz inata, hotimično, prestupe čini). Njemu će biti dosta Džehennem, a to je, doista, grozno boravište. (el-Bekare, 206)

Vidite ovo: Kada mu se kaže: „Boj se Allaha!“ – on iz inata griješi. Hazreti Abdullah ibn Mes'ud, r. a.,kaže: Jedan od najvećih grijeha jeste da na to, kad te neko upozori riječima „Boj se Allaha!“, čovjek odgovori: „Ma šta ti imaš meni govoriti, znam ja najbolje!“ Jedan od najvećih grijeha jeste to. Kad se jednom prilikom hz. Omeru, r. a., neko obratio zbog nečega (nije navedeno u predajama šta je bilo posrijedi) i rekao mu: „Boj se Boga, Omere!“, hazreti Omer je odmah spustio obraz na zemlju, iz poniznosti prema Stvoritelju. Eto šta znači ovo: Boj se Boga! I ovdje se preispitajmo koliko mi, biiznillah, na pravi način odgovaramo na ovo. Možda mi nećemo kazati – prođi me se, šta mi ti pričaš!, ali će nas naša djela raskrinkati – mi ćemo djelom pokazati da smo takvi! I onda, razumljivo, da nas pritišću tegobe iz kojih mi ne znamo gdje je izlaz, jer nam Allah, dž. š., poručuje: Ako se vi budete bojali Allaha, On će vam dati izlaz iz svake situacije. Pa neka nam ovo bude delil – nemamo izlaza – to je zbog našeg manjka takvaluka. (...) i opskrbit će vas odakle se i ne nadate! (et-Talak, 5) Da nam Allah pomogne da se, zaista, obistinimo kao takva-sahibije – oni koji Ga se istinski boje.

Dakle, mesdžid njihova taata je pakao.

Zamka je okov za tuđu (divlju) pticu.

Za ovakve, ove divlje ljude, koji se ovako ponašaju, zamka je okov – to je sad njihov mesdžid, ustvari – njihov zatvor i pakao u koji će dospjeti, i tu će doći sebi, shvatit će da Boga nisu mogli prevariti!

Zatvor je monaška ćelija lopovu i nitkovu,

da bi tu Hakka stalno zikr činio.

Zatvor je škola za hrđave ljude i opomena onima koji na Allaha zaboravljaju! To je tako u normalnim vremenima, kad vlada zakon pravednosti. A kad hrđavi ljudi dođu na kormilo, onda oni dobre ljude strpaju u zatvor. To je, opet, iskušenje za dobre ljude. I mumini hrabro podnose te i takve udarce.

Kad je ibadet bio cilj radi koga je stvoren čovjek,

onda je bogomolja asija (tih silnika) postao Sekar!

Jer će takav tek u paklu saznati ko je Allah i pokajat će se za taj svoj prkos i inat koji je činio. Ovdje nas je uputio (to je već u bejtu istakao) na ajeti-kerim: Džine i ljude stvorio sam da Meni ibadet čine (ez-Zarijat, 56). Dakle, to je cilj stvaranja. A u drugom ajeti-kerimu se kaže: Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi (el-Mu'min, 60). U Džehennemu će saznati ko je Allah i pokajat će se što su Mu prkosili.

Čovjek je osposobljen i pripremljen za svaki posao,

ali cilj i svrha njegova stvaranja jeste ovo služenje.

Čovjek ima mogućnost da učini dobro ili zlo.

Nakon robovanja, o kojem je govorio, sad u bejtu spominje hizmet (služenje). Kao da nam kaže: ako postavljaš pitanje kako se manifestira robovanje Jedinom, pa to ćeš pokazati prema Njegovim stvorenjima; potrudit ćeš se da im budeš u hizmetu. Da se opet prisjetimo hadisi-kudsije: „Bio sam bolestan, a nisi Me obišao; bio sam gladan, a nisi Me nahranio; bio sam žedan, nisi Me napojio.“ „Gospodaru, pa kako? Ti si Gospodar svih svjetova, kako pri Tebi može to da bude?“ „Bio je bolestan taj i taj, da si ga obišao, Mene bi našao; taj i taj bio je gladan, da si njega nahranio, Mene bi našao; taj i taj bio je žedan, da si ga napojio, Mene bi našao.“

Tako se pokazuje taj hizmet, i svrha stvaranja jeste to, a sve što radiš, treba samo u ime Boga da radiš. Dobro razmislimo o ovome, a ovdje smo, u međusobnoj komunikaciji, čini mi se, najviše bez orijentira. Sad, preko puta tebe (govorit će o tome i u narednim poglavljima) stoji forma, stoji oblik jedan, koji ti možeš nazvati čovjekom, pticom, rudom... A šta ta forma znači? Ko je tu formu uveo u život? Zar ta forma nije ispoljavanje Onoga koji je bez forme! I sad, imaš direktan susret sa Stvoriteljem, ali, eto, daleko nam to izgleda i onda imamo ovakvo nerazumijevanje...

Eto, prouči: „Nisam stvorio džine i ljude...“

Osim ibadeta, nema druge svrhe ovaj svijet!

To je taj ajeti-kerim iz sure ez-Zarijat: Džine i ljude stvorio sam da Meni ibadet čine. Pa prouči sve ovo što sam ti rekao i prouči još jednom ajeti-kerim: Nisam stvorio džine i ljude osim da Mi robuju (ibadet čine)! I čovjek se mora truditi da taj zadatak izvrši. Inače, navući će na sebe Allahovu srdžbu!

Premda je svrha knjige da te u nečemu pouči,

učiniš li je jastukom, može ti i za to služiti!

Sad hoće da nam kaže šta znači znati svakoj stvari dati njen hak. Knjiga je da te nečemu nauči, a sad, ako si je stavio pod glavu da ti bude jastuk, i za to ti može služiti! – ironično kaže hz. Mevlana.

Ali knjiga nije napisana da bude jastuk!

Pravi cilj i svrha knjige jeste: znanje, spoznaja, uputa i korist!

Knjiga nije jastuk; njena svrha jeste – da te poduči, da te uputi; da se na takav način okoristiš. Isto tako, treba da budemo svjesni da nije cilj ovoga tijela koje nam je Gospodar dao da se ono tovi, da se dotjeruje i, da kažemo, kad umre, da ga balzamujemo, kao što su to radili stari Egipćani. Šta je cilj s ovim tijelom? Cilj je da pronađeš ono što se krije u tijelu, a to je duh, i da njemu daš njegovu hranu. Da se ovo ne bi pogrešno shvatilo, pa da kažemo – tijelo je nešto bezvrijedno... Neuzubillah! Moramo cjelovito prilaziti stvarima: tijelo ima svoj hak i moraš mu ga dati, jer znamo, npr., ako mu se uskrati kisik ili voda, tijelo umire... E sad, sve ovo prenesi na ono blago koje, čovječe, nosiš u sebi – na duh od Boga darovan. Gdje je njegova hrana, pitaš li se? A on, zapušten, kržlja – skroz si ga izgladnio! I kad treba odatle da potekne snaga koja će ti dati da isplivaš u životnim iskušenjima – nje nema, ne može doći do izražaja, jer toliko si se okrenuo stvarima koje će sutra (njihov je kraj takav, kraj tvoga tijela) biti hrana crvima!

Ako klin kao sablju upotrijebiš,

poraz si pretpostavio pobjedi.

Ako si s klinom, umjesto sa sabljom, krenuo u borbu, razumljivo da si ti gubitnik. Jer, poprište borbe zahtijeva upotrebu odgovarajućeg sredstva – treba ti sablja, a ne klin, da bi izvojevao pobjedu!

Premda je cilj stvaranja čovjeka spoznaja i uputa,

ipak, svaki čovjek ima svoju bogomolju.

Ovaj bejt mogli bismo da vežemo za ove dvije bogomolje koje je on već spomenuo: zatvor na ovom svijetu i sloboda na drugom – pakao i raj. Pa, i ohol čovjek koji prkosi Stvoritelju, kad zapadne u tegobu, kad dođe u opasnost (i ajeti nam o tome govore), vidjeli smo kako mu se razbistri pred očima i tad se obraća Jedinom Bogu, a onda opet, poslije toga, brzo zaboravlja, zaboravlja na zakletvu koju je dao Gospodaru – Ako nas sačuvaš iz ove tegobe, mi ćemo Ti biti odani: On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: „Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!“ A kad ih On izbavi, oni odjednom, bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O, ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti. Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti! (Junus, 22, 23) A može se i ovako shvatiti ovaj bejt: Svaki rob Božiji ima svoj specijalan put i način na koji se obraća Bogu Uzvišenom, pokoravajući se Njemu. Svi smo mi od jednog Gospodara, pa gdje smo rođeni i gdje smo odrasli: kuda smo prolazili, s kim smo dolazili u kontakt, ko nas je podučavao i tako..., sve je to ostavilo traga na nama... Ali, čovječe – potrudi se da u srcu budeš čist, da zaista Njega tražiš i, ako Bog da, nadati se je – gdje god ti da budeš, On će ti otvoriti kapiju prema Sebi; ta tvoja čistoća i pošten pristup prema Gospodaru otvorit će ti tu kapiju. Vidjeli smo to nebrojeno puta, i u knjigama, a i u našem životu i vremenu.

Bogomolja plemenitog jeste tvoj ikram njemu.

Bogomolja zlikovca jeste da ga slabim učiniš.

Dakle, sputava zlikovca, onog ovakvih karakternih crta: koji će zlom uzvraćati na dobro! Takvog slabim učini, jer samo tako će on biti bezazlen i bezopasan. A bogomolja plemenitog jeste tvoj ikram njemu: napravi mu prostor, ukaži mu čast i poštovanje jer (kako je rekao u prošlom dersu, a naveli smo to i na početku ovog) uzvratit će ti on na tvoje dobro sedam stotina puta! Napravi ikram tim Allahovim robovima, prije – Božijim poslanicima, sada – njihovim varisima, njihovim nasljednicima u tom emanetu od Gospodara – pozivanja ostalih ljudi na Hakkovu kapiju! Znači, plemenitom ikram čini – velikodušan budi! S druge strane, ovom bejtu: Bogomolja plemenitog jeste tvoj ikram njemu, mogli bi ovako prići: ne mislimo samo na ovaj mesdžid (bogomolju) u zidovima koji su ljudi napravili, jer – sva je zemlja mesdžid!, i mi, upravo zbog tog nerazumijevanja, imamo jedan sukob i u našim prsima i s onima koji su preko puta nas! Jer nakon ta četiri zida, tog objekta koji se zove mesdžid, mi sad izlazimo u jedan prostrani mesdžid kontakta sa svim svjetovima koje je Gospodar uveo u postojanje. I, je l' de, kako se mi tu olahko ponašamo?! Ovamo smo skrušeni, a kad izađemo vani – kakvi smo, kako se ponašamo?! A naš izlazak iz tog mesdžida trebao bi da potvrdi da smo zaista bili Gospodaru na sedždi... Kad se jednom plemenitom ikram učini, u smislu da ga ne bihuzure ljudi, da ga puste i na miru ostave, onda on sipa nimete! Blagodat je velika sresti takvu osobu, jer bereket ide s njim; Allahov nazar je na njemu, na njegovom srcu, pa naći će i tebe u tom srcu – i eto ti, ako Bog da, spasenja.

Udri zlikovca da glavu pogne!

Daruj plemenitog da bi on dao plod!

Sad nam potvrđuje ono što smo kazali prije. Moraš zlikovca udariti da bi on glavu pognuo, a plemenitom idi u susret s darom da bi on dao plod – da on prospe plodove, koje takvi ljudi nose, a ne mogu da se ispolje.

Nedavno sam pročitao kako je jedan psiholog na Harvardskom univerzitetu napravio jedan pokus sa studentima. Pustio im je film o Majci Terezi i njenom hizmetu ljudima u Kalkuti. Svi smo čuli i imali priliku vidjeti kolike je godine ona u hizmetu bila tim napaćenim ljudima, fukari i bolesnim. Jednom smo spominjali, a radi onoga hizmeta što smo ga spomenuli prije, da navedemo i ovo: bila je upitana da li je ikad osjetila strah u kontaktu s leproznim ljudima? Njen je odgovor: Nisam, zato što sam svakom prilazila kao da prilazim Isusu Kristu! Pa kako će s te strane prijeći bolest, to je nemoguće. Vidite kako je ona bila budna, svjesna s kim ima kontakt s druge strane. Nakon tog filma, pitao je te učenike, studente, kakav je trag na njih ostavio film. Oni su kazali da su osjetili jedno veliko razumijevanje prema svim onim koji ih okružuju, saosjećanje i želju da budu u hizmetu, da pomognu drugom. Nakon sedam dana, napravio je test sa sekretom iz nosa tih studenata. I šta se je ispostavilo? Kaže da je imunoglobulin (oni koji su od medicine znaju šta je to), to je nešto što se je počelo u tijelu da razvija – antitijela protiv bolesti koje napadaju disajne organe, i štitilo je organizam. Meni sada, razmišljajući o ovome dersu, pade na um da sam naišao na ovaj podatak, pa želim s vama da to podijelim. Pogledajte (sad svako može prilaziti ovome kako hoće), samo što je gledala ta grupa studenata jednu osobu koja je – Bog najbolje zna nju, njeno stanje kod Gospodara, ne govorimo o tome, ali ono što je radila jeste plemenito djelo – i, dakle, samo što su gledali jednu takvu plemenitu osobu, vidite koja je posljedica bila. Sam organizam je reagovao. Eto šta znači doći u kontakt s ovakvim Allahovim robovima. Zato, napravi mu prostor; prvi mu ti otvori vrata da može da ti priđe! A oni su uvijek tu, u blizini, jer ovo: Kad te Moji robovi upitaju o Meni, pa Ja sam blizu – Allahu 'alem – to je jedna od tih manifestacija; tako ti se otvaraju vrata da uđeš u Hakkov hadret, u Hakkovu blizinu. E sad zamislite: mi smo, da kažemo, bombardovani drugim stvarima, onako – možda je nama dnevnik nekakav, onaj „face to face“, prava stvar, i možete misliti šta će on pobuditi u nama kad to gledamo! Ne napadam ništa, nego samo, onako vam kažem – vidite šta je susret s ovakvom plemenitom osobom učinio s ovim koji su je vidjeli, a šta čini od nas susret s nečim što je daleko od njih, daleko od vrline i plemenitosti! Sad mi možemo postaviti ovako pitanje: Ali, eto, svi su imali priliku da vide te ljude pojedinačno, možda ja nemam: prijašnje generacije imale su Božije poslanike, da vide i čuju te najbolje ljude, a šta je s nama?! Ja vas upozoravam, i sebe i vas, na ovaj događaj koji nam je svima jasan i dobro poznat. Na oproštajnom hadžu Poslanik, s. a. v. s., kaže: Neka prisutni dostave odsutnim, možda odsutni bolje razumije nego prisutni! Znači, Poslanik je rekao da ima takvih slučajeva – neko ko nije prisutan fizički bolje će razumjeti od onih prisutnih! Znači, gledaj da naštimaš svoje srce prema ovim stvarima, i onda, najedanput, oni koji ne podliježu prostoru i vremenu (imali smo dersove o tome, a to su ovi veliki ruhovi) najedanput dolaze u komunikaciju s tobom! Ne mora to biti u smislu da ih fizički slušamo šta nam govore, ali podrška dolazi, osjetiš da je to blizu – otvaraju se kapije, zamršeni problemi se rješavaju... I to tako ide. Napravi im prostor pa da se prospe ta ljepota koju oni nose uza se!

Nema sumnje da je Hakk ta dva mesdžida

stvorio: Džehennem tim, a uvećanje onim.

Za ove dvije kategorije ljudi stvorena su i dva „mesdžida“: Džehennem, onima koji nisu htjeli milom da se pokore, a za one pokorne stvoreni su dženneti sa svojim nimetima, jer je sve stvoreno radi toga da bi bili slobodni od robovanja nekome drugom mimo Bogu Uzvišenom.

Musa je u Kudsu napravio mala (niska) vrata

da bi glavu spustili oholi silnici.

(Nije ih mogao na drugi način upokoriti da sagnu glavu, toliko su, iz oholosti, dizali glavu gore!)

Zato što su to bili silnici koji su oholo dizali

glavu. Pakao će za njih biti ta niska vrata i poniženje.

Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: Oni koji – iz oholosti – neće da se pokore i da Mi ibadet čine, ući će u Džehennem poniženi (el-Mumin, 60).

A ajeti-kerim (Pokorite se milom ili silom!) koji nam je u naslovu najavio sad će pojasniti, pa ćemo proučiti taj ajeti-kerim uz ovo naredno poglavlje. Eto vidimo šta nam je hz. Mevlana sve rekao da bi nam pojasnio ovaj dio ajeti-kerima: Dođite, milom ili silom!

 

Prvi dio 70. dersa iz trećeg sveska Mesnevije koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 11. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.