Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2415-2453/III (drugi dio)
Priredio: Šaban GADŽO
Kad će zalima od mazluma znati razlikovati osoba
koja je hevi potčinjena kao suha trava?
(Heva znači zrak i strast.) Ona vuče ka zlu, a čovjek potčinjen hevi ne vidi istinu i ne može biti objektivan.
Pogledajte šta nas pita hz. Mevlana: Kad čovjek može doći u tu situaciju da razlikuje onoga koji zulum čini od onoga kome se zulum čini? Kad, ako je takva osoba potčinjena hevi, svojoj strasti, svom hiru? Ajet nam je rekao za te ljude ko su: Oni koji su svoju hevu (najgoreg kumira) uzeli za boga... (v. sura el-Džasije, 23) I onda je ta osoba kao suha trava. A i heva, rekli smo to, znači i zrak, tako da taj „vjetrić heve“ nosi tu travu tamo-ovamo. Gdje takva osoba, odnosno gdje ova svjetina neupućena, može razumjeti šta govori Davud, a. s., i ko vara u ovome svemu?
Zalima od mazluma razaznaje ta osoba,
koja je glavu svoga zulumćarskog nefsa odsjekla.
A ovaj gore, iz prethodnog bejta, ne može ovo razumjeti; on nema pravi uvid i ne može biti objektivan u tome, on je slijep po pitanju tog slučaja. Kako to kaže indijski pjesnik Kabir u jednom stihu: Dvoje s vrha odoše, ka onima od srca pođoše./ Kad neko izgubi sva četiri, kako se izvući može? Dvoje s vrha odoše, tj. ovo dvoje – dva oka... Gdje sad idu? ...ka onima od srca pođoše, ka srčanim očima pođoše da se sretnu. Kad neko izgubi sva četiri..., ako neko izgubi sva četiri ova oka – kako se izvući može? Ne može, naravno. A kaže se – da s jezika iman siđe u srce. Mi potvrđujemo jezikom, ali bi sada pravi iman bio kad bi to što jezikom izgovaramo sišlo do srca, da bi se sad ovaj vid afirmisao kroz srčani vid, a to je basiret, a basiret ima uvid u stvari onakve kakve jesu. I onda mi vidimo, ovi ljudi (a još će nam biti riječi o tome) gledaju Božijeg poslanika, a lišeni su srčanog vida i naravno da krivo vide. (Pokajat će se oni na kraju zbog ovakvog razmišljanja.) Vjeruju u poslanika, ali ovi argumenti od ove jedne kvarne osobe kod njih izazivaju ovakav naopak sud da i oni počnu prebacivati Davudu, a. s. Znači, vidiš sve, ali ovim očima; basiret, srčani vid, nije otvoren i onda od svih znakova koji su tu pored tebe ili pored kojih ti prolaziš ti ne možeš da se okoristiš. Kad je jedne prilike Poslanik, a. s., prolazio periferijom Meke, naišao je na jednog mladića (taman se zamomčio) koji čuva stado. Bio je to Abdullah ibn Mesud, r. a. I Poslanik mu kaže: – Mladiću, da li bi nam dozvolio da pomuzemo jednu ovcu? A on kaže: – Stado nije moje, ovo meni ne pripada, kako da dam nešto što nije moje, ne mogu na to pristati. To se plaho svidjelo Poslaniku, a. s., pa mu kaže: – A bi li mi dao onda neku jalovu ovcu (to je ovca koja nema mlijeka) da nju pomuzem? Kaže Abdullah: – Bujrum! Poslanik, a. s., tad je pred njegovim očima pokazao mudžizu i jalova ovca dala je mlijeka. I sad, gledajući to, Abdullah kaže: – Poduči me tim riječima. A Poslanik mu odgovara: – Mladiću, ti si već podučen. Iz ovoga njegovog poteza vidimo kad je neko otvoren istini, šta je za njega bio emanet; neko mu je povjerio stado i on to čuva i već vidimo kakva je to kvalitetna osoba, i onda, kad takav vidi ove znakove, on potvrdi to. Ova svjetina iz dersa vidi sve znakove: uz Davuda, a. s., planine i ptice slave Gospodara. (Kad je Davud, a. s., učio Zebur, na 70 mekama ga je učio. Njegov glas je ozdravljivao ljude i od kuge i od raznih drugih bolesti.) Sve su to vidjeli. Vidjeli su da u njegovoj ruci željezo postaje kao vosak. Ali kad čovjek nije pripremljen za ovakvo jedno iskušenje, vidimo kako reaguje. A doći će nam jedan bejt koji će nam to još bolje pojasniti. Dalje nam kaže:
Inače, taj zalim, a riječ je o nefsu iznutra,
biva protivnik mazlumā iz ludila.
O mom i tvom nefsu govori. Taj zalim biva protivnik mazluma iz ludila. Biva protivnik onim kojima je zulum učinjen iz svog ludila. Vidite kako opisuje taj nefs, tog najvećeg neprijatelja koji je između naše dvije strane. I u jednom se hadisu kaže: – Daj vaz svom nefsu! Ako to ne učiniš (ako ti ne budeš savjetovao, podučavao svoj nefs), nikakve koristi nećeš imati od vazova drugih. A hz. Abdulkadir, govoreći o ovome nefsu, ovako nam kaže: – Nefs je neznalica pa ga poduči! On je bez odgoja pa ga odgoji! On ne pravi razliku između halala i harama, između onoga što ga ispravlja i onoga što ga ruši! On ne napušta suprotstavljanje svome Gospodaru! Nemoj ga nahraniti ni zalogajem od prohtjeva i uživanja, i nemoj mu davati ništa više osim ono što mu po pravu pripada, a to je sami hljeb, bez ikakvih dodataka, pa kad on bude zadovoljan... (Jer nefs se odgaja, pa dođe duša sklona zlu, pa poslije nje ona koja sebe kori, a onda dolazi smirena duša)... pa kad on bude zadovoljan i smiren, te kada ga napusti zlo njegovo, doći će njegovi propisani dijelovi, doći će vam ajet – pečat od vašeg Gospodara – da ne ubijate svoje nefsove. Esteizubillah: I ne ubijajte svoje nefsove! Uistinu, Allah je vama milostiv (en-Nisa, 29). Eto, pogledajte kako ga je u ovo malo riječi opisao hazreti Pir, k. s.
Pas uvijek nasrće na miskina.
Pruži li mu se prilika, miskina ranjava.
Znaj, stid je svojstvo lavova, ne psa;
jer lav ne grabi plijen od susjeda.
Lav je gord i ponosan, nije mizeran kao pas, jer lav ne grabi plijen od susjeda. Razumljivo, o ljudima govori, o karakteristikama njihovim. Ne dao Bog da imamo pseće karakteristike! Trebalo bi da se okitimo lavljim osobinama.
Svjetina mazluma ubija, a zalimu se klanja.
Iz zasjede, kao pas, prema Davudu skače.
Ne videći istinu, obmanuta lažima ove osobe, svjetina mazluma ubija. Jer ovaj njihov istup je poput ubijanja mazluma, onoga kome je nepravda učinjena. A zalimu se klanja i potvrđuju da je on u pravu. Iz zasjede, kao pas, prema Davudu svjetina skače:
Lice prema Davudu okrenu ta skupina,
rekavši: „O, Vjerovjesniče odabrani,
i prema nama saosjećajni!
Ovo ne dolikuje tebi, jer ovo je očiti zulum!
Okahario si nevinoga i satrao ga!“
Pogledajte šta svjetina Davudu kaže: Ovo ne dolikuje tebi, jer ovo je očiti zulum (očita nepravda koju sad ti sprovodiš)! Okahario si nevinoga i satrao ga! Šta nam ovaj bejt poručuje i na šta nam sve ukazuje? Stavimo se sad u poziciju da nam se, recimo, pružila prilika da dođemo na kapiju velikih Allahovih robova koji su lica pejgamberska (raznih pejgambera) u našem vaktu; i sad, neobaviješteni o nekim stvarima, mi ovako istupamo. Da nam bude jasnija stvar, želim da s vama podijelim nešto vezano za ovaj bejt. Da li je to tako bilo, ne znam, Allah najbolje zna, ali je istina poruka koja je prenesena. Čuli ste za to da je prije nego što će Isa, a. s., biti uzdignut na nebo on rekao svojim havarijjunima da će ga jedan od njih izdati. E sad, onaj koji je bio glava havarijjuna, Šimun ili Petar, kaže da ga nikada neće izdati, nikad ga neće ostaviti. A Isa mu odgovara: – Upravo ćeš me ti zatajiti. I to tri puta, prije nego što horozi zakukuriču, prije nego što nastupi zora! Petar mu kaže: – Nikada! Da ja to uradim?! Pa prije ću, učitelju, otići u smrt za tebe, al' to nikada neću uraditi! Međutim, desilo se tako kako mu je rekao Isa, a. s.
Šta je ovo? Ova osoba je iskrena, ali vidite – kad imaš u sebi takvo mišljenje da ne možeš pogriješiti, onda ti nisu otkrivene sve slabosti tvoje duše. Jer, čovječe, nisi se dobro upoznao! Očigledno, u ovome halu, u ovoj situaciji, on nije znao puno o sebi i zato je ovako reagovao, uvjeren da ima snagu da to izdrži. I kad je situacija došla, koju on nije mogao predvidjeti dok ona nije pokazala svoje lice, ispoljila se slabost. A onda je to povuklo za sobom kajanje. Dakle, gleda Poslanika pred sobom a ne vjeruje mu – ne vjeruje u ono što Poslanik govori o njemu. Šta dakle trebamo uraditi u takvoj situaciji? Nemoj se na sebe oslanjati, nego kaži njemu: Tako ti Boga, oslobodi mene od mene samog! Od ovoga mog nefsa koji me gura da ovako tvrdim i da ovako nastupam. A začas nas demantuje situacija. Ashabi, najbolja generacija, ajeti-kerim nam to kaže: Vi ste najbolja generacija koja se je pojavila na licu Zemlje... (Ali-Imran, 110), pa opet, vidjeli ste to na Uhudu, jedna neočekivana situacija pojavila se i pobjegli su svi, osim malo njih koji su ostali uz Božijeg Poslanika. Vidite šta može ta jedna novonastala situacija, i za mene i za tebe nepoznanica, šta može da nam kaže o nama, i to tek kad uđe u tvoj život, onda ćeš to vidjeti. E zato, čovječe, nemoj izazivati sudbinu! Budi mudar, šuti – jezik za zube, da ne bi pao na ovom iskušenju! I možete misliti koliko je volio Isaa, a. s., koliko ovaj narod voli Davuda, a. s., jer je svjedok tih ljepota i općeg procvata države, a ni ta ljubav nije pomogla da savlada ovu slabost kad se ispoljila, pa mu kažu ovako: Ovo ne dolikuje tebi!
DAVUD, A. S., ODLUČUJE DA LJUDE POZOVE NA JEDNU POLJANU DA BI TAJNU OBJELODANIO I SVA DOKAZIVANJA PREKINUO
Davud reče: „O, prijatelji, kucnuo je taj čas
da se njegova skrivena tajna očituje!
Svi ustanite i izađimo
da tu odloženu tajnu upoznamo!
U toj i toj dolini ima golemo stablo.
Njegove grane su guste, mnogobrojne i povijene.
Vrlo stabilno je njegovo šatorište i klinovi.
Miris krvi do mene dopire iz njegova korijena!
(Stablo je poput čadora i na sve strane pruža veliki hlad; vrlo stabilno je njegovo šatorište i klinovi.)
Krv je prolivena podno tog krasnog stabla!
Gazdu je ubio ovaj nesretnik!
(To je ovaj koji viče: Pravda, pravda!)
Do sada je blagost Božija to pokrivala.
Na koncu, stvar se razotkrila putem
nezahvalnosti tog podlaca.
(Otkriva se istina o njemu. Allah mu je pružao mogućnost da se pokaje jer nema grijeha kojeg Allah neće oprostiti ako se čovjek iskreno obrati Njemu. Sadruddin Konyevi, k. s., kaže: Svi propisani ibadeti, kao znak pokornosti Allahu, dž. š., brišu grijehe i čiste srce od mana; odstranjuju ružna djela i eliminišu užitke strasti. Ali ovom podlacu ni na kraj pameti nije padalo da se obrati Gospodaru i da mu se zahvali na nimetima.)
Koji porodicu gazdinu ni jedan dan nije nadgledao,
ni za Nevruz ni za Bajrame.
Nije mu palo na pamet da obezglavljenu porodicu, od koje je oteo sav imetak, posjeti makar na praznik, da vidi treba li im šta pa da im pomogne, da ih vidi, da im milost ukaže. Toliko je bio nezahvalan.
Te sirotane ni s jednim zalogajem nije potražio.
O prijašnjim hakkovima nije razmišljao.
(O starim nimetima koje je uživao dok je radio u toj kući kao sluga nije mislio; nije mislio na hakkove te napuštene čeljadi.)
A sada, radi jednog vola, ovaj prokletnik
baca njegova potomka na zemlju.
(Ostavlja ga nezbrinutog.)
On je sam podigao perdu sa đunaha.
Inače, Bog bi njegov grijeh pokrio.“
Sam je podigao zastor sa svog zločina, inače, Bog bi njegov grijeh pokrio. U hadisi-šerifu se kaže: – Cijelom mom Ummetu bit će oprošteno osim onome ko javno griješi. Javno griješenje je kada čovjek učini kakvo djelo po noći, zatim osvane i Allah mu pokrije taj grijeh, a on kaže drugom: „Uradio sam jučer to i to.“ Zanoćio je pokriven Allahovim zastorom, a osvanuo otkrivajući taj zastor.
Sad nam hz. Mevlana pojašnjava kako se ispoljava taj zulum, kako krv ne miruje – kad-tad to će izaći na vidjelo:
Kafir i fasik u ovom štetnom ciklusu
svoju perdu sami deru.
Kjafir, onaj koji pokriva istinu, i fasik, razvratnik, u ovom štetnom ciklusu (moglo bi se reći u ovome prolaznom životu, na ovom svijetu) svoju perdu sami deru – kad-tad sam protiv sebe će posvjedočiti, sam će svoj grijeh otkriti.
Zulum je skriven u tajnama duše.
Zalim ga izlaže pred ljude
govoreći: „Pogledajte me! Ja imam rogove!
Džehennemskog vola javno gledajte!“
Evo, ovako otvoreno zalim će ukazati na sebe i na taj zulum koji je (po)činio. Pa da ovdje stanemo.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 58. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 28. 7. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
