Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

 

Naslov večerašnjeg dersa:

Priča o lovcu na zmije koji je smrznutu zmijurinu smatrao mrtvom, pa omotavši je užetom, u Bagdad je donio

Jednu priču poslušaj od historičara,

da bi nešto naslutio od ove skrivene tajne.

 

Koje skrivene tajne? To nam je prošli put na kraju rekao kroz bejt – Kako te harab čini (kako te ruši) prokleti nefs! Daleko te baca taj okrutni sudrug! Da bi naslutio nešto od ove tajne, sada dobro poslušaj ovu priču:

 

Lovac na zmije je otišao u brdoviti region,

da bi svojim varkama zmiju ulovio.

 

Čim je rekao ova dva bejta i ovo da je lovac uložio trud da ode u ta brda, to podrazumijeva traženje, potragu, traganje – težnju da se do nečeg dođe, da se nešto postigne. Prekinut će tu priču i skrenuti nam pažnju na to (traženje), pa ćemo vidjeti u ovih sljedećih 12-13 bejtova koje nam tajne u vezi toga otkriva.

 

Bilo usporeno ili ubrzano,

onaj koji traži nalazi.

(Rečeno je: Men talebe, vedžede – Ko traži, nađe!)

 

U traženju trajno obje ruke uposli,

jer traženje na putu je dostojan predvodnik.

 

A sada će nam odmah reći šta da tražimo:

 

Bio ti uzet, šepav, povijen i bez edeba,

k Njemu puzi i Njega traži.

E, sada, normalno, dolazi pitanje: Kako Ga tražiti? Kako Gospodara Uzvišenog tražiti? Malo ćemo se zadržati na ovome bejtu. Dakle, potraži onoga ko Ga je našao, da bi te on mogao dovesti do Njega, biiznillah. Traži istinske Allahove robove, istinskog muršidi-kamila.

Neko je upitao hz. Mevlanu da mu protumači izreku hz. Alije, r. a., u kojoj on kaže: '“Kada bi se zastor podigao s gajba (s nevidljivog svijeta), moj jekin se ne bi povećao.” Dakle, moje uvjerenje se ne bi ni za dlaku povećalo da se otkrije sve ono što se krije iza perde.

Pa je hz. Mevlana to ovako objasnio toj osobi: '“Zamisli mrklu noć, i sada ljudi u toj mrkloj noći trebaju da se orijentira prema Kjabi da bi namaz otklanjali. I svako se orijentira onako kako je on zamislio da bi u tom i tom smjeru mogla da bude Kjaba. Kada dođe dan, onda će svi vidjeti gdje je pravac, pa će se svi usmjeriti na pravu stranu. A ako je među njima bio neko koji se pravilno usmjerio u toj noći, on neće trebati da mijenja svoj položaj.”

Dakle, ima Allahovih robova koji su prije Svitanja dana (prije Jevmul-kijama), kada sve postane jasno kao dan, budni i na ovom svijetu. Takve osobe, biiznillahi, traži pa, ako bude nasib da takvu osobu nađeš, a hoćeš ako budeš istinski tragalac, onda ne beri brigu jesi li se usmjerio onako kako treba. Inšallahu teala, onda ćemo doći do ovoga murada, jer biti u blizini takvih Allahovih robova to znači uživati Hakkov hadret i, normalno, to već podrazumijeva da je salik (duhovni putnik) bio pripravan da može jedan takav dar da zadobije.

Kada je ovo traganje u pitanju, vjerovatno nam se može postaviti ili nametnuti i ovakvo pitanje: Koliko smo i mi sami doživjeli, a i od drugih čuli: uložio je čovjek truda – tražio je, međutim, nakon čak i ispunjenog nekog traženja, nije osjetio smiraj. Jer ljudi se na ovom svijetu zaokupe raznim stvarima: neko voli imetak, nekoga privlači položaj, nekog druge vrste uživanja. I onda sav onaj lijepi hal koji je čovjeku dat da u trenutku osjeti on veže za te svari kojim se on zabavio, zaokupio i to dovodi do neuspjeha; u tome biva problem. Zato i kada dobije tu stvar, istom u neka doba on osjeti prazninu. Pa onda bi možda ovako sebi mogao da kaže: – Mora da nisam nešto dobro postavio, moram opet da tražim i opet se da u potragu i opet ne dođe do onoga željenog. A duša želi samo ovaj susret s Njim Jedinim, dok Gospodar, svojom milošću, ne podigne sasvim zastor...

Sada ćemo vidjeti šta će nam reći hz. Mevlana s ovih dijelova, djelića, a svaki taj djelić vodi Hakku Uzvišenom. Kada Gospodar podigne perdu, ili da kažemo, kada svane ovaj dan tebi i meni, onda ti Istina biva potpuno jasna; i tek onda čovjek shvati – Nisam dobro tražio, nisam bio dobro usmjeren! Da bi, biiznillah, čovjek zaista pogodio cilj, evo nam orijentira. Allah nam i šalje svoje robove i kaže da su uvijek prisutni, samo je pitanje da li čovjek to želi i zna li, ako se i desi susret, da to sačuva. Pazimo dobro sada na sve ove bejtove da bismo shvatili kako će nam objasniti ovu veliku stvar. Traži ruku koja će te povesti, uporno, bez odustajanja, onako kako Musa, alejhis-selam, kaže tragajući za hz. Hidrom: A kada Musa reče momku svome: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići!” (El-Kehf, 60)

Đah govorom, đah šutnjom, đah mirisom...

Primaj Carev miris iz svakog smjera.

 

Dakle, svim svojim dijelovima budi žedan ovog susreta i onda će taj miris iz svakog smjera da ti dolazi od strane Gospodara. Ali kako sada da čovjek kaže – ja sad znam? Postavimo sada sebi pitanje: Kako ću znati je li to taj miris, je li to dolazi zaista s prave strane, koji je to put? Hz. Mevlana na jednom drugom mjestu kaže ovako u dva bejta:

Tuga, jadikovanje, za vrijeme bolesti i sve vrijeme bolovanja jeste buđenje, dakle takav hal za sobom povlači buđenje. Pa kada je to tako, čovječe, onda znaj – O, ti koji izlječenje tražiš, princip je takav da je svaki onaj koji ima bol, ima dert, miris osjetio! Sjetimo se opet nedavno spomenutog bejta kada nam kaže da su belaji nimeti, blagodati, a da su muke rudnici. Ali šta je problem? Kako će ovo djeca razumjeti, djeca koja, čim čuju riječ igra, odmah polete na tu stranu. I onda ono upozorenje: O, magarci, ne letite na tu stranu, tamo je krvopija! Eto kako ovo da na pravi način razumijemo – uzrok buđenja jeste dert, bol.

Sada nam odmah, za onaj najjasniji primjer ovoga što želi da nam kaže, tj. da trajno budemo u halu traganja, navodi kur'anski primjer:

 Tako je Jakub svojim evladima rekao:

 “Tražite Jusufa izvan granica.”

 

Ovo izvan granica, Allahu alem, možda misli čak i iznad svojih mogućnosti, pa ako bi osjetili slabost na tom putu, nemojte da stanete, prijeđite i tu granicu, a imat ćete Gospodara kao pomoć. Drugo značenje moglo bi biti: tražite Jusufa izvan granica, izvan granica zida. Kojeg zida? Jer naš trud – to smo sigurno osjetili – trudimo se, trudimo i na kraju šta se desi? Imamo osjećaj da smo došli do zida. Jer evo – pogledajte u godine – čovjek stari i, kako da kažemo, slabi taj dinski entuzijazam koji smo imali nekada u mladosti. Što bi sada, je l' de, trebalo da bude puno izražajnije, jer svakim trenom nam je rastanak s ovim svijetom bliži. I onda vidimo da i u svakodnevnom razgovoru, jednih s drugima, pokazujemo tu neispunjenost, a koju čak i ne osjećamo. Klanjamo, postimo, hvala Bogu, sve donosimo na mjesto, međutim, gdje je lezzet u dinu? Da pošteni budemo – došli smo do ovoga zida, a ovaj zid se može srušiti samo čistom ljubavlju; zato nam sakija treba. Zato velikani kažu – vapaj za sakijom koji čisto piće toči, napitak božanske ljubavi; samo se tom ljubavlju može preskočiti taj zid. Odnosno, dati na pravi način ruku u ruku ovakve osobe, koja je prije Dana pravilno orijentirana u tmini dunjaluka, a sve za to da bi nas ta osoba provela iza tog zida. Pa kada kaže Tražite Jusufa izvan granica, ja bih rekao da ovdje najbolje odgovara ovo – izvan granica ovoga zida. Tražite Jusufa koji je oličenje ljepote! Tražite Njega, jer spomenuli smo ranije – ljepota odvojena od Lijepog, od Allaha Uzvišenog, jeste kip. A sve ovo što nas okružuje je lijepo jer dolazi od Lijepog. Samo ne smijemo se na tim djelićima zaustaviti. Onda to naše traženje biva zid. Međutim, moralo bi da bude vrata, jedan otvor izvan tog zida, a to će, biiznillahi, biti uz vodstvo muršidi-kjamila; bit će to vrata u našem životu kroz koja treba da prođemo da bismo sreli Lijepog. Jer hadis kaže: Allah je Lijep i voli lijepo.

 

Svako svoje osjetilo, u ovoj potrazi (za Jedinim), ozbiljno,

na svaku stranu upravite, na način pripravnog.”

(Na način pripravne osobe, osobe spremne da se ozbiljno posveti tom traženju, kako bi s te strane osjetila miris.)

 

Rekao je Jakub: “Nemojte gubiti nadu u Božiju razgalu.”

Poput onoga koji je sina izgubio, idi tamo-amo!

 

Tako završava ovaj stih hz. Mevlana, ovom porukom. Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: O, sinovi moji, idite i raspitujte se za Jusufa i brata njegova i nemojte gubiti nadu u Božiju razgalu; doista, nadu u Božiju razgalu gube samo ljudi koji poriču.(Jusuf, 87)

Vidite šta nam ovaj ajet kaže – idite, nema sjedenja, dajte se u akciju! Svako osjetilo okrenite na tu stranu, maksimalno se potrudite na tom putu! Tražite Jusufa i njegovog brata Benjamina! Mogli bismo ovdje navesti ono što smo prije govorili, ne kao tumač već kao podsjetnik: – Tražite tu ljepotu!

A što se tiče Benjamina, brata Jusufova, njega je rodila Rahila i preselila je na porođaju, pa mu je Jakub, a. s., dao ime Benjamin, što znači “Sin utjehe”. Pa zar nam nešto drugo treba osim utjehe i ljepote na ovome Putu?! Zato, poput onoga koji je sina izgubio, idi tamo-amo – takav budi tragalac! Kako kaže Musa, a. s., hazreti Juša, a. s., mladiću koji ga prati. Kaže mu – kako će on neprestano da ide do sastava dvaju mora i kaže: dugo, dugo ću ići. Dakle, dok ne nađe, nema stajanja na tom putu.

Putem usta se raspituj.

Uho na tu raskrsnicu položi.

Sve ove kuvvete koje ti je Gospodar dao daj u tu službu. Putem usta se raspituj – pitaj one koji znaju, ali znaj hak pitanja (právo pitanja), a kada si već pitao, onda treba da poslušaš. Uho na tu raskrsnicu položi – raskrsnica ima četiri smjera, iz svakog smjera očekuj da dođe taj miris; jer će to doći po Allahovoj odredbi, a ne po našoj hôći. I sada, ti kažeš – ja hoću da mi to što tražim dođe s tog i tog mjesta, od te i te osobe, međutim, Gospodar nije tako odredio. U tom slučaju, nisi na pravi način stao na tu raskrsnicu; na toj raskrsnici moraš biti na sve strane okrenut, jer ti Njega tražiš, a odakle će ti to doći, to te nije briga. Tražiti mudrost je izgubljena stvar za mumina, gdje god je nađe, uzet će je. Nemoj da te sada to odvede pa da se pitaš – Ko je to kazao? Gdje je to napisano? Kome je pripadao taj i taj, kojoj školi itd. Jok! Ti ćeš to prepoznati, ako je to tvoja izgubljena stvar, a to je za mumina mudrost, i on će je uzeti.

 

 Svaki put, kada ti prijatan miris dođe, u tom

 pravcu se usmjerite, jer taj pravac poznajete.

(Kako ga poznajete? Pa nosimo iz Ezela to. U onom svom fitretu, u onoj svojoj iskonskoj čistoći ti nosiš utisak toga, ali je to sada susret s ovim svijetom pokrio.)

Kad god lutf vidiš od nekog,

moguće je da aslu lutfa put nađeš.

(Uči kako prepoznati Istinu u njenim odrazima.)

 *Lutf - velikodušnost, susretljivost, dobrohotnost.

Kada god lutf vidiš od nekoga, moguće je da Aslu lutfa put nađeš, da Korijenu lutfa, Korijenu te dobrostivosti, prefinjenosti puta nađeš. Pogledajte kako nam otkriva tajne! Znači, sada mi vidimo prijatelja našeg, a on se okitio tim svojstvom lutfa, dobrotom. Eto ti sada preko tog djelića, odnosno, eto ti kapije na kojoj možeš da sretneš Latif, dželle dželaluhu. Onaj Koji je izvor lutfa, dakle sve ove stvari koje su uvedene u naš život, sve ovo što mi vidimo, sve su to znakovi koji nas upućuju na Gospodara Jedinog. Sad ti gledaš kako čovjek drugom čovjeku daje komad hljeba. Ti, znajući da je Er-Rezak, dželle dželaluhu, Taj Jedini Koji opskrbu daje, gledajući taj prizor, već imaš susret s mjestom pojave davanja rizka, s Onim Koji to daje. I onda, ako na pravi način tome priđemo, to će biti kapija, a ne zid. I onda, kroz tu kapiju ili na toj kapiji srest ćeš Er-Rezaka. Zato, u Istimdadu imam Zejnul Abidin na kraju kaže: Ve Zejnu-l âbidīne mulqa / Ala eb-vā-bikum Hakka – Zejnul Abidin je na vašim vratima našao Hakka!; na vratima istinskih Allahovih robova. Znači, gledajući na ovakav način, svi će te ti djelići voditi cjelini. Svaki ajet (znak) vodit će te Označenom, koji je Sebe pokazao preko toga ajeta. Allah je bio skrivena riznica, volio je da se spozna i stvorio je svjetove. Sve stvoreno upućuje na Njega. Međutim, pošto sve ima tendenciju da se pretvori u cilj, tu je problem. Tu šejtani i naš nefs čekaju i prevare nas – zaustavimo se na tome i onda nam bude pokriven Jedan Jedini. A to je istinski širk. Da nas Allah sačuva toga!

Sve ove prijatnosti su iz mora dubokog. Sa

Djelića se prođi i na cjelinu oko usmjeri.

(Vela havle! Ovako, malo-malo, pa mi na um padnu Hadži Hafizove riječi: Mevlana nije evlija, on je genije evlija! Pogledajte samo koji su ovo primjeri i koje nam tajne otkriva! Prosto nam to crta!)

Ratovi ljudi su radi ljepote.

Oprema bez opreme znak je Tuba.

*Tuba - sreća

(Čista ljepota, koja ne treba dodatka, jeste znak Tuba. Stablo istinske sreće, jer Tuba se zove i stablo u Džennetu. Kao da hoće da nam kaže – prvo sam vam govorio kako preko djelića da dođete do cjeline, a sada vas upućujem da iskoristite suprotnosti, pa da kompletirate, da zatvorite krug.)

Srdžbe ljudi su radi pomirenja.

Zamka za smiraj je uvijek nespokoj.

(Jer upravo taj nesmiraj, on traži ovo. I onda čovjek i kreće na taj put da nađe smiraj, da nađe rahatluk.)

 

Svaki udarac biva radi blagonaklonosti.

Svako jadanje čini te svjesnim u pogledu šukra.

 

Taj bol koji ti je nanesen će povući za sobom i Božiju naklonost, ako ga na pravi način dočekaš. Tegoba, teško iskušenje koje te pogodilo, jad u koji te to bacilo – vidite šta kaže – to te čini svjesnim u pogledu šukra, zahvale Gospodaru. Kako? Pa pogledaj beskrajnost stvari koje te okružuju, na kojima treba da budeš zahvalan. I ako se to desi da zaista svjesno potvrdiš blagodati koje ti Gospodar daje i svom dušom mu se zahvališ, onda ovaj jad postaje nešto najdragocjenije što je ušlo u tvoj život, jer sa šukrom dobivamo. Kaže Gospodar: Ako vi Meni budete šukur činili, Ja ću vam povećati (povećat ću Svoje darove). Budete li nezahvalni, Moja kazna je žestoka. (Ibrahim, 7)

Šta je zahvalnost, šukr?

Kaže Iblis, lanetullahi alejhi: “E zato što si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A'raf, 16-17)

Dakle, probuditi ovo svojstvo kod sebe znači odbiti najljućeg neprijatelja – neće ti moći ništa uraditi. I kada te dotakne šejtanska sablast, osjetit ćeš da je to od njega i zatražit ćeš utočište kod Gospodara i Allah će te sačuvati.

 

Slijedi trag mirisa od djelića do cjeline, o, plemeniti!

Slijedi trag mirisa od suprotnosti do suprotnosti, o, mudri!

(Kao da sada sumira u ovom bejtu sve što je do sada rekao.)

Ratovi primirje proizvode, sigurno.

Lovac na zmije, radi jaranstva, zmiju je tražio.

(Svaki je rat uvertira u mir, i obratno. Eto, ovaj lovac je zmiju tražio, a mi smo u početku to kazali, šta hz. Mevlana hoće kroz ovo kazivanje da nam pojasni. Kakva je to aždaha u nama? I Faraon je, sjećate se, imao sredstva pa je to ispoljio, a kaže – ti nisi imao tih sredstava, a kada bi ih zadobio, možda bi čovjek bio još gori od Faraona.)

 

Radi jaranstva čovjek zmiju traži,

zabrinut radi bezbrižna sudruga.

On je tražio jednu pogolemu zmiju,

po brdima, u danima snijega.

Veliku mrtvu zmiju tamo je vidio.

Od njenog izgleda srce mu se strahom ispunilo.

Lovac na zmije, u žestokoj zimi,

tražeći zmiju, mrtvu zmijurinu je vidio.

Lovac na zmije, da bi ljude zapanjio,

zmije lovi. Pogledaj neznanja ljudi!

(Pogledaj kako su nesvjesni i koja se opasnost krije iza toga!)

 

Čovjek je brdo! Kako biva opčinjen?

Kako je brdo, u pogledu zmije, zapanjeno?

(Pita se hz. Mevlana.)

Sebe ne poznaje, siroti čovjek.

Iz velikih visina je došao i u nizini se našao.

 

Asl (korijen) insanskog vudžuda je Vudžudi-mutlak (apsolutno postojanje, egzistencija Uzvišene Istine, koja nije ničim ograničena). Stvorili smo čovjeka u savršenom skladu, a onda ga spustili u najniže nizine. (Et-Tin, 4-5)

Sjećate se onoga bejta kada kaže hz. Mevlana – Ti si Jusuf! Izađi iz tog bunara i pokaži ljepotu! Dakle, povrati ono iskonsko lice, onu iskonsku ljepotu; u savršenom skladu Gospodar te stvorio.

Čovjek je sebe jeftino prodao.

Atlas je bio. Sebe je na hrku prišio.

(Vidite ovo: Jeftino je sebe prodao čovjek; bio je saten, svila, a dronjak postao!)

Stotinu hiljada zmija i planina je zapanjeno njime!

Zašto je on zapanjen i zmiji dost?!

Zmiji prijatelj, tj. prijatelj svome nefsu. Stotinu hiljada zmija i planina je zapanjeno njime! Hoće da nam kaže da i ovo što mi držimo biljnim, hajvanski, neživim svijetom itd., sve to zna vrijednost ljudsku. A zašto je on zapanjen jednom zmijurinom?!

Lovac na zmije, tu zmijurinu je uzeo

i u Bagdad je došao, da bi zapanjio (ljude).

Zmijurinu, kao kućni stub,

je vukao radi mizernoga ćara.

(Eto vidiš, sebe si jeftino prodao, radi tog mizernog ćara, da ti se neko divi, kako bi zaradio koji dinar.)

Govorio je: “Mrtvu zmijurinu sam donio!

U lovu na nju džigerice sam grizao!”

(Toliko je bio revnosan u potrazi za zmijom.)

On ju je mrtvom smatrao, ali

bila je živa. On nije dobro procijenio.

Ona je od studeni i snijega bila zaleđena.

Živa je bila, a izgled mrtvila ispoljavala.

 

Nastavit će se...

 

Prvi dio 25. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 28. oktobra 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.