Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 3220-3265/III (drugi dio)
ORAO JE ZGRABIO MESTVU MUSTAFE, A. S., PONIO JE UVIS, IZOKRENUO I IZ MESTVE JE ISPALA CRNA ZMIJA
Jedne je prilike Poslanik, s. a. v. s., pošao da promijeni abdest i, kad je uzeo abdest, htio je da obuče mestve. Taman da ovu prvu, desnu, dohvati rukom, orao se spusti, dograbi mu mestvu i podigne se u zrak. Poslanik, s. a. v. s, pratio je orla i, kad se malo podigao, orao izokrene u zraku tu mestvu, a iz nje je ispala crna zmija. To je bilo sebeb da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: – Ovo je počast (keramet)! Allah me je počastio s ovim! A onda nas podučava dovi: – Allahu moj, utječem Ti se od zla onoga što ide na dvije noge i utječem Ti se od zla (šerra) onoga što ide na trbuhu (što gmiže)! Sebebom ovoga događaja, preneseno nam je od Poslanika, s. a. v. s., sljedeće: – Ko vjeruje u Allaha Uzvišenog i u Jevmil-ahir (Dan obračuna, drugi svijet), neka ne oblači svoje cipele dok ih ne prodrma! Znači, pogledaj u svoju obuću prije oblačenja, da se ne bi iznenadio; možda je nešto upalo unutra što ti može izazvati bihuzurluk.
U tome su bili, kad zvuk poziva,
Mustafa začu, odozgo, s visine.
(U tome su bili, tj. u susretu i razgovoru Poslanik, s. a. v. s., i ona žena s djetetom, kad se začuo ezan.)
I vidite, opet kaže – začu s visine, eto kako se ta jedna uzvišena stvar spušta. A tebi, tvoj odaziv na nju, znači tvoje uzdizanje. Ovaj bejt mi je potvrdio da se ne radi o smrti ovo dvoje jer, u tome su bili... (taman dok su o tome razgovarali) ovo se desi – poziv na namaz, i Poslanik ide da uzme abdest.
Resul zatraži vode i abdest obnovi.
Ruke i lice on opra tom hladnom vodom.
Obje noge opra i prema mestvama pogleda,
kad ono – jedna mestva mu bi ugrabljena i odnesena.
Kad ruku prema mestvi pruži, taj slatke, umilne
riječi, mestvu mu, iz njegove ruke, orao zgrabi.
Mestvu mu u zrak odnese, poput vjetra,
pa je okrenu naopako i iz nje ispade zmija.
Ispade iz mestve jedna crna zmija.
Od tog inajeta, orao, prema njemu,
dobronamjernost ispolji.
(inajet – božanska podrška. Ova zaštita, koja je bdjela nad Poslanikom, potakla je orla da učini ovakav potez.)
Onda orao tu mestvu opet donese
i reče: „Evo, uzmi je, pa idi na namaz!
Iz nužde sam ispoljio ovu neuljudnost,
ovo lomljenje grane s drveta odgoja.
Orao se ispričava Poslaniku za ovu neuljudnost, za lomljenje grane s drveta edeba, jer je bila dramatična situacija, pa je njegov postupak bio iznuđen. Pouka nama: Dobro vodite računa kako se odnosite prema Poslaniku! Kako se odnosite prema njegovim riječima, kad vam neko danas kaže – Poslanik je rekao... U ajeti-kerimu je rečeno: – O, vi koji vjerujete, nemojte dizati glas nad Poslanikov glas, niti s njim razgovarati kao što međusobno razgovarate, da vam ne bi, ne znajući, propala sva vaša djela! (El-Hudžurat, 2)
Rekli bi kao da nije neki veliki propust, a vidite kakva je posljedica – da vam, ne znajući, ne bi propala sva vaša djela! I sad orao kaže ovo: Moj postupak vanjštinom izgleda kao neuljudnost – nisam pitao za izun (dozvolu), ali je situacija iziskivala ovakav potez – vidio sam opasnost koja se krije...
Teško li se onom koji drsko nogu spušta
bez nužde, kome heva fetvu daje!“
Vidite ovog bejta: Teško li se onom koji drsko nogu spušta (zakoračivši prema nepravdi, prema grijehu) bez nužde, kome fetvu heva daje! Tj. njegova strast, hir, želja – on sluša njen nalog! A u hadisi-šerifu se kaže: – Nećete biti mumini sve dok vaša heva ne bude slijedila ono s čime sam ja došao. Znači, mi moramo našu želju, hoću, hir potčiniti onome s čim je došao Poslanik, s. a. v. s.
Jednom h. Halid ef. Salihagić kaže: – Svaki grijeh izvire iz širka! To je bilo malo i začudno, pa je jedan upitao: – Kako to? A Halid ef. kaže: – Zamisli čovjeka, recimo čovjek posegne za alkoholom ili blud učini i sl. I sutra kad ga Allah Uzvišeni upita: „U ime koga si to uradio, robe“, ne može kazati „u ime Tebe, Ja Rabbi!“ To je Allah zabranio! Može samo kazati – u ime svoje heve, u ime svog hira, svoje hoće! A vidite šta ajeti-kerim kaže: – Oni koji su svoju hevu uzeli za boga..., tako, vidite, da svaki grijeh ide iz širka, iz idolopoklonstva, pripisivanja Bogu druga. Da nas Allah osnaži i sačuva toga!
Onda mu Resul zahvali i reče: „Ovaj gest sam
smatrao uznemiravanjem, a ustvari, to je bio izraz odanosti.
Mestvu si odnio, a ja se zabrinuo.
Ti si moju brigu odnio, a ja u brizi ostao.
Otklonio si opasnost od mene, a ja sam se, vidjevši to, zabrinuo – ostadoh bez mestve. Ovo je velika misao hz. Mevlane. Hoće da nam svima kaže, a to će poentirati na kraju: Sve što ti se dešava, čovječe, to primi sa svjesnom smirenošću, bilo to dobro ili zlo, jer iza toga, sigurno, stoji dobro. Allah ti daje samo ono što je dobro po tebe, a može ti izgledati ovako – da je to, taj udarac, gubitak.
Ovo je samo najava teme, slijedi niz bejtova o tome, jer nam je ovo teško shvatiti i teško to možemo sebi predočiti, ali živjeti ovo – e to, vrlo teško ide.
Premda mi je Bog sve skriveno pokazao i otkrio,
srce je u tom trenu bilo sobom zaokupljeno.“
Jer Allah tajne ne otkriva, kako kaže u ajeti-kerimu, osim onome koga On za poslanika odabere, pa Poslanik hoće da kaže – dok mi se otkrivala ta tajna, srce mi se bilo samo sobom zaokupilo.
Sad opet orao govori šta je to edeb, šta je odgoj:
Orao reče: „Daleko je od tebe da gaflet u tebi ponikne.
Moje viđenje tog gajba također je odraz tvoga viđenja.
(Daleko je od pameti da se u tebi može pojaviti gaflet; da ti nešto ne vidiš ili zanemariš. Moj vid i moje viđenje dolazi od tvoga nura. Ja sam to mogao vidjeti samo sebebom tvoga svjetla. Moje viđenje odraz je tvoje dalekovidnosti.)
To što sam zmiju u mestvi vidio, leteći u zraku,
nije od mene. To je tvoj odraz – o, Mustafa!“
Sad nam hz. Mevlana daje nekoliko nasihata:
Odraz prosvijetljenog biva potpun sjaj.
Odraz pomračenog biva potpun ćulhan.
(ćulhan je ognjište u hamamu, a može biti i đubrište)
Dakle, pazi se, čovječe, s kim dolaziš u kontakt i s kim sklapaš prijateljstva! Odraz prosvijetljenog biva potpun sjaj i onda se to na tebi reflektuje pa putem tog svjetla, tako zadobivenog, i ti vidiš stvari koje su drugima pokrivene. A ne dao Bog nedruga (pomračenog) imati za prijatelja! Onda će njegov odraz na tebi biti ono što ćulhan nudi – lug i garež. To je ona gorčina što se krije u duši hrđavog čovjeka – na licu mu se vidi kakva mu je duša: crna, mračna, uprljana, puna ružnih misli.
Odraz Allahova roba biva potpun sjaj.
Odraz stranca biva potpuna sljepoća.
Znaj dobro, ako si, zaista, žudeći za istinom, došao u kontakt s Allahovim robom, eto šta će se na tebi odraziti – potpun sjaj. A odraz stranca (onoga koji je okrenuo glavu od vjere – ko se udaljio i skrenuo s Pravog puta; on ne vidi velike ljude i luta po krivom putu), odraz takvog biva potpuna sljepoća, jer je on duhovni slijepac i u druženju s takvim samo ćeš to pokupiti.
I onda ovako zaokružuje:
Odraz svake osobe upoznaj! O, dušo – gledaj!
Sjedi uz vrstu kojoj stremiš!
Znači, dobro vodi računa s kime se družiš, jer to ti je poput vjetra, koji poprima ponešto od svake stvari pokraj koje prođe, pa nas zapuhne nekakav neugodan zadah (smrad), ili nekakav lijep, osvježavajući miris. Treba dobro znati i poznavati sklonosti svakog čovjeka s kojim želiš da se upoznaš i da se družiš. Znaj dobro da će druženje s njim utjecati na tebe i da ćeš poprimiti nešto od njegove naravi. Zato – pazi, čovječe, s kim se družiš, da se poslije ne pokaješ i ne razočaraš. Pogledaj i zapamti kako nam jedan od velikih i pametnih ljudi ukazuje na tragove i posljedice druženja. Prisjetimo se onih zlatnih riječi hz. Pira Abdulkadira Gejlanije, k. s.: Vatreni šejtan ti ne može prići bez dvojice pomagača kod tebe, svojih pomagača. To su – tvoj nefs i loše društvo. Znači, Iblis ti ne može prići bez ovoga dvoga. Pa, druži se s plemenitim čovjekom; budi okružen njegovim društvom, jer narav poprima ponešto od svake osobe s kojom se družiš.
NAČIN DA IBRET UZMEMO IZ OVE PRIČE I DA SIGURNO ZNAMO: „ZAISTA, S MUKOM JE I LAST!“
Sad će nam u nekoliko narednih bejtova upotpuniti ovaj događaj s orlom, pa da nam Allah pomogne da shvatimo ovo na pravi način, bio bi nam puno lakši hod po ovome svijetu.
Ibret je ovo kazivanje – o, ti moja dušo!
Da budeš razi s Božijim hukmom.
(Vidite kako nam se očinski obraća, sve s ciljem kako bi uzeli pouku iz ovog kazivanja, a to je: da budeš zadovoljan s Božijom odredbom.)
Da budeš pronicljiva i dobrog mišljenja,
kad te iznenada zadesi kakav neprijatan događaj.
Ti bi htio da spriječiš zlo, a ne znaš da se u tome krije dobro. Treba da u sebi pomisliš i da se upitaš: „Ja Rabbi, kakav je hikmet u ovome iskušenju koje si mi dao?“ A jedno od najboljih djela jeste čekanje olakšanja od Gospodara: Efdalul ibadeti, intizarul ferdž! – Najbolji ibadet jeste iščekivanje olakšanja! U ajeti-kerimu se kaže: Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni. (Ez-Zumer, 10)
Dok drugi požute, strahujući od toga,
ti si nasmijan, poput ruže, ne mareći za korist i štetu.
Dok su drugi savladani ovakvim iskušenjima, ti si nasmijan i ne brineš zbog ove računice ljudske – ne mariš za korist i štetu. Kako sad ove dvije suprotnosti da čovjek spoji? To je veliko pitanje. Kazali su nam velikani da su postigli kemalijjet (punoću) spajajući suprotnosti. Ovo je stvarno lahko izgovoriti, ali kako se to živi? Znajmo da je ovo ummet sredine, srednjeg puta i sad, korist na jednoj strani, šteta s druge strane. Sad bi bilo izbavljujuće da čovjek pođe ili s ove ili s one strane prema sredini, prema ovoj jednoj crti gdje stvarno treba da se održi ravnoteža. U toj ravnoteži nadilazi se ovo dvoje, i to je kemal (duhovno savršenstvo). Kako postići ravnotežu i do kraja je iznijeti?
Jer, ovo je hod po jednom bridu (crti) poput dlake, a oštre kao sablja, i valja sad sačuvati ravnotežu. Vidite, u hadisi-šerifu kad Poslanik, s. a. v. s., kaže: – Kad mrzite, mrzite umjereno; kad volite, volite umjereno; jer onaj koga mrzite jednog dana može postati vaš istinski prijatelj, a onaj koga volite, on se može premetnuti u neprijatelja. Vidite kako nas podučava: Idi u sredinu, ne idi u ove krajnosti! To je upravo ono na šta te pamet usmjerava da izabereš, između onoga: ili – ili. Kad nama to dođe, mi kažemo: ja izabiram korist, izabiram ljepotu, izabiram mir, a nisam ni svjestan da je nemoguće izabrati mir bez nemira; ne mogu izabrati dan bez noći nikako, to su dvije strane jedne medalje. Nek nam ovo bude poruka: Bježi s ovih rubova ili krajnosti – bježi sredini, pa ćeš tako postići ravnotežu i nadići ovo oboje, i korist i štetu.
Sad nam navodi nekoliko lijepih primjera:
Zato što se ruža, ako joj list po list trgaš,
ne prolazi osmijeha i ne biva ožalošćena.
Kad ti one zelene listiće s ruže trgaš, ona se ne prolazi osmijeha; onda taj njen pupoljak ili ona, kompletno rascvjetana, dolazi do izražaja. Trganje podrazumijeva bol, ali to upravo dovodi do toga da onda ruža u svoj svojoj ljepoti nezaklonjena se pokaže, vedra i nasmijana. Sad ruža svojim halom progovara:
Ona govori: „Zašto da zbog trna padam u brigu?
Pa meni trn daje osmijeh i vedrinu!“
Pametni i dalekovidni ljudi, koji su putem iskustva došli do spoznaje, razumiju ovaj govor i ove nijeme riječi jedne ruže, pa na trnu, koji ih katkad ubode, sabur učine – štaviše, oni taj trn smatraju posebnim nimetom, pa šućur učine.
Kako je to lijepo rekao Hafiz Širazi:
O, Hafize! Ne srdi se na vremena crna!
Pravo kaži: Imade li ružice bez trna?!
Koju god stvar izgubiš voljom sudbine,
sa sigurnošću znaj da je to otkup od belaja.
Ta izgubljena stvar zaklonila te je i sačuvala od jedne veće štete i nesreće. Budi uvjeren da te taj gubitak spasio od mnogo većeg gubitka.
To nam isto kaže Hafiz Širazi u ovom bejtu:
Hafize, nemoj biti zabrinut! Jer, Uzvišeni Allah,
nikada jedna vrata ne zatvori dok druga, bolja, ne otvori.
A onda nam hz. Mevlana daje jedan divan savjet. Bejt je na arapskom:
Šta je tesavvuf? Odgovor: „Naći razgale
u srcu kad naiđu časovi žalosti.“
Zapamtimo ovaj bejt, ovaj odgovor na pitanje šta je tesavvuf – Naći razgale u srcu kad naiđu časovi žalosti.
Imam Muhamed Bakir, r. a., kaže: – Čudim se ljudima koji traže od Gospodara ono što Allah nije stvorio! Pa su ga upitali: – Šta je to? A on kaže: – Rahatluk na ovom svijetu. Toga ovdje nema. Ali gdje se on nalazi? U prsima, u srcu – tu nađi razgalu kad naiđu časovi žalosti. Ko tako postupa, to je pravi mutesavvif – pravi sufija.
Tu njegovu „kaznu“ orlom smatraj, koji je
zgrabio onu mestvu od Mustafe, ugodnog karaktera.
Ovo „kaznu“ možemo staviti pod navodnike, jer neugodnost, udarac, belaj koji te poklopi, ne smatraj kaznom već onim orlom koji je zgrabio onu mestvu od Mustafe, ugodnog karaktera. Smatraj to kao onu pticu koja je došla i naoko uradila nešto što je uznemirujuće, međutim nije, u tome se krije spasenje po tebe. Vidite šta nam savjetuje: Ma kakav belaj bio, ma kakav gubitak i udarac, smatraj to ovim orlom koji je poslan da od tebe daleko veći belaj ukloni.
Imamo još tri bejta.
Da bi spasio njegovu nogu od ujeda zmije.
O, sretne li pameti na kojoj nema prašine!
(To je ona pamet koja je bistra, dalekovidna; koja može da dohvati ovo o čemu govorimo.)
Hakk je rekao: „Da ne biste žalili za onim što
vam je promaklo“, ako dođe vuk i uništi vaše ovce.
Ovdje je aluzija na ajeti-kerim, esteizubillah: – Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi (u Levhi-mahfuzu). To je Allahu, uistinu, lahko, da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onom što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid 22, 23)
Evo vidimo po kraju ovog ajeti-kerima da Allah ne voli razmetljivce; upozorava nas kad dođemo u kontakt s Njegovim darovima, vrlo lahko se desi ovo: čovjek se ponese i pomisli – ovo sam ja sobom zaslužio i onda postaje razmetljivac i hvalisavac... Da nas Allah sačuva toga.
I posljednji bejt
Jer taj belaj otklonio je velike belaje,
a taj zijan sačuvao te od krupnijih zijana.
Znači: Robe, brate, to što te pogodilo znaj da te sačuvalo od većeg belaja, a taj gubitak od većeg gubitka. Hadži Hafiz bi nama reci kako mu je Hadži Mujaga, njegov učitelj, na dersu rekao: – Musibeti (udarci) su najbolji nimeti! Ali bi Hadži Hafiz dodaj: – Za onoga ko je svjestan toga, ko može shvatiti šta je time rečeno. Jedne prilike kad nam je držao ders i ovako – peštahta ispred njega, rekao nam je jednu izreku od hz. Alije. Kaže u toj izreci hz. Alija: – Kad bi čovjek mogao da se natkuči nad gajb – a onda se Hadži Hafiz podiže na koljena, i kako je sjedio za peštahtom, natkuči se preko nje, kao da i sam gleda u gajb i nastavi – sve bi izabrao da bude onako kako je i bilo. Ja sam to tada razumio ovako: kad bi mogao da se natkučiš nad gajb, tad bi imao uvid od čega te je Gospodar sve sačuvao kad ti je dao to iskušenje, pa bi i ti sam rekao – i ja sam, Gospodaru, za ovo. Da nas Allah, dž. š., pomogne da se okoristimo ovim ljepotama koje nam je večeras hz. Mevlana na ovoj svojoj sofri ponudio! Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 76. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 22. 12. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
