Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 2785-2840/III (drugi dio)
ODGOVOR NA PRIMJER KOJI SU PORICATELJI IZNIJELI U POGLEDU ZEČEVE POSLANICE, S PORUKOM SLONU OD MJESECA S NEBA
(Ovo je povratak na hikaju o zecu i slonu. Kako je jedan mali zec nadmudrio velikog slona.)
Sjećate se o čemu je riječ bila? Dogovorili se zečevi da otjeraju slonove s pojilišta, a najstariji između njih istupi šaljući s brda poruku slonovima da ne prilaze izvoru, jer ako to učine, vidjet će Mjesec u izvoru kako se giba, što će biti znak da je Mjesec nezadovoljan njihovim prisustvom. I kad je car slonova surlu spustio u izvor, voda se namreškala, slon se prepao, pomislivši da je zaista Mjesec nezadovoljan njegovim prisustvom i da je istina ono što govori zec. Tu priču koristi hz. Mevlana da nam ovo poruči:
Znaj da je skrivena priroda toga zeca nametljivi demon
koji je, pred tvoj nefs, došao kao izaslanik.
Dakle, ispred tvoje loše prirode, one sklone zlu, on je došao kao izaslanik. Zbog čega?
Da bi naivnu dušu mahrum učinio,
od Vode života koje se Hidr napio.
Naivni, neuki i neupućeni ljudi lahko padaju u šejtanove zamke. Taj nametljivi demon plaši naivne duše i na takav način ih odbija od ovog Vrela života, od Hidrove vode. Zato se, čovječe, dobro naoružaj, ali s istinskim nijetom i pravim znanjem kako ne bi bio prevaren.
Izokrenuo si značenje tih primjera.
Kufr si izgovorio. Pripremi se na ubod!
Šta su time uradili stanovnici Sabe koji ovu priču ovako upotrebljavaju (na izvrnut način)? Izgovorili su kufr. Ako tako uradiš, čovječe koji se igraš sa vjerom i ponižavaš vjerske svetinje, onda se pripremi na ubod, na Allahovu kaznu! Ti koji kur'anske ajete i hadise Pejgamberove tumačiš kako tebi odgovara – ti govoriš kufur besjede, riječi koje te iz dina izvode! Ako tako radiš, onda se pripremi da dočekaš Allahovu kaznu – nadaj se Allahovoj kazni, jer si posijao zlo koje će niknuti! Zato, pazi dobro, kad dolaziš u kontakt s ovim Allahovim robovima, da ne posiješ trnje koje neće niko drugi požnjeti do ti – pripremi se na ubod!
Govorio si o tom da mjesec drhti u bistroj vodi,
čime je, slonove, šakal prepao!
Zar misliš, ti ograničene pameti, da ćeš na ovaj način prepasti Allahove robove, velike Allahove robove! Gdje će jedan šakal, žderač ostataka hrane iza lava, zaplašiti jednog slona! Ta tvoja spletka u odnosu na njih je mala, kao što se kaže za šejtanove spletke: Šejtanove spletke su slabe. (en-Nisa, 76) U odnosu na ove Allahove robove, te šejtanske spletke su slabe, a s običnim ljudima vrlo se lahko poigraju, kao dijete s lopticom.
Priču o zecu, slonu i vodi iznosiš
i strahu slonova od mjeseca u podrhtavanju.
(Svi vi koji želite da se suprotstavite Istini, iznosite ovu priču, ali ste je izvrnuto razumjeli.)
Na koncu, o, sirovi i slijepi ljudi, kakvu sličnost ovo ima
s Mjesecom koji sve slojeve društva potčinjava?
Vi govorite o mjesecu u vodi, o mjesečevom odrazu na vodi... Razmislite o tome gdje ste se usmjerili? Pravi Mjesec je gore, na nebu! Ako je takav vaš start (naopako izokrenut), kakva je onda posljedica? E onda će, s te tačke gledišta, i sve ostalo biti izvrnuto.
Šta je mjesec, šta je sunce, šta je nebo?
Šta je pamet, šta je duša, ko je melek?
Šest pitanja postavlja hz. Mevlana, a sve s ciljem da kaže: ovo će sad kod tebe proizvesti pomisao na Gospodara, misao o Onome Jedinom koji nas je sve stvorio, i kako Njega da čovjek približi sebi?! Pa, sjetimo se ovog ajeti-kerima (ovo je jedan od ajeta koji je stub akaidske nauke, stub vjerovanja). U njemu nam se kaže, esteizubillah: On je Stvoritelj nebesa i zemlje! On vas stvara kao parove u vašem (ljudskom) rodu, kao što je stvorio parove i u životinjskom rodu. Na taj način, On vas razmnožava. Niko nije kao On! (Ništa nije Njemu slično!) On sve čuje i sve vidi (eš-Šura, 11). U ovom ajetu rečeno je skoro sve o Allahovom biću.
Nakon što nam je postavio ovih šest pitanja, hz. Mevlana, očito u zanosu, iznosi pred nas, u sljedećem bejtu, jednu veliku misao, izraženu samo u tri iste riječi! Pa kaže:
Sunce sunca sunca!
Šta ja ovo govorim?! Možda spavam?!
Možda spavam?!, tako hz. Mevlana završava ovaj bejt, jer čovjek u snu može svašta da kaže. Ali šta hoće da nam poruči, s ova tri sunca? Prvo Sunce, to je Allah, dž. š., koji je sve stvorio. Drugo sunce, to je Pejgamber, koji nam je pokazao Pravi put. Treće sunce, to je muršidi-kjamil, savršeni učitelj – duhovni učitelj i uputitelj koji nas vodi Pravim putem. Ovdje je hz. Mevlana tako lijepo i vješto upleo i svog učitelja, koji se i zove Šems (sunce), koji mu je otvorio oči i otkrio tajne nevidljivog svijeta, a koje on nama ovako lijepo prenosi.
Na stotine hiljada gradova izvrnula je
srdžba careva, o, hrđavi ljudi koji ste zalutali!
Stotine hiljada gradova razrušeno je i uništeno zbog srdžbe careva, tj. zbog Allahovih robova, Njegovih poslanika i evlija, koje su ljudi uznemiravali – o, hrđavi ljudi koji ste zalutali! Zar to ne vidite!? I danas-danile hodate po zemlji i ajeti vas upućuju na to... Idite, putujte i gledajte kako su skončali oni prije vas! (Alu-Imran, 137) Zato je u hadisu rečeno: Sretan je onaj koji je uzeo pouku na primjeru drugih.
Planina se sama od sebe u paramparčad raspala.
Sunce je kao mlinski točak u tavafu.
Planina se raspala... Ovo je vezano za Musaa, a. s. Sebebom pojave jednog čovjeka, Turi Sina i Sebir planina, pretvorila se u prah i pepeo. Sunce je kao mlinski točak u tavafu: Sunce se kreće po Allahovom emru. Ali kada je jedan od Allahovih robova, Juša, a. s., ulazeći u Obećanu zemlju, u Svetu zemlju, vodio rat s tamošnjim stanovnicima koji su bili idolopoklonici, počelo se smrkavati, a vladalo je pravilo – kad nastupi noć, borba se završava – a Juši, a. s., trebalo je još malo vremena da porazi neprijatelje. Onda je on pogledao u Sunce i rekao: O, Sunce! Ti si pod Allahovim emrom (pod Allahovom naredbom), a i ja sam pod Allahovim emrom, pa – stani u ime Allaha! I Sunce je stalo dok on nije završio s ovom bitkom i pobjedonosno ušao u Svetu zemlju. Šta sve dolazi, odnosno koja se samo snaga krije u ovim naizgled malim formatima, malim u očima onih spavača koji to ne vide; ne vide kakvo se beskrajno more i snaga kriju u tim Allahovim robovima. Jer, oni su s Allahom i s Allahom djeluju, a onda je i posljedica takva.
Srdžba ljudi oblak sasuši.
Srdžba srdaca svjetove okahari.
Kad se izazovu ovi Božiji ljudi, bigajri-hak (na pravdi Boga, nepravično), kad se oni bihuzur čine, šta će biti posljedica toga? (...) oblak sasuši, tj. neće biti kiše ni bereketa; ljudi će zapasti u oskudicu; a tako isto neće biti ni ove duhovne kiše, pa makar i bili u njihovoj blizini i dolazili fizički u kontakt s njima ili s njihovim knjigama – neće se uspostaviti ova veza, u smislu da nešto nikne u tim zemljama, ovim fizičkim, a i u zemljama našeg tijela.
Ako je ovakva posljedica bihuzurluka Božijh ljudi, šta tek očekivati kada se direktno prkosi i suprotstavlja Gospodaru? To će nam reći sljedeći bejt:
Pogledajte, o, mrtvaci bez balzama,
u mjesto kazne Lutove provincije!
(...) mrtvaci bez balzama, to su duhovno mrtvi ljudi – živi mrtvaci, pa se u bejtu kaže: Pogledajte kakva je kazna stigla Lutove provincije – stanovnike Sodome i Gomore, te ljude koji su upražnjavali protivprirodni spolni odnos! Šta je bilo s tim razvratnicima, šta je se desilo? Allah, dž. š., naredio je Džibrili-Eminu da ih uništi. A on je podigao njihova staništa (Sodomu i Gomoru) do prvog neba i onda ih je odozgo izvrnuo naopako i zakovao dolje – protjerao ih kroz zemlju! Zato je tu depresija oko 400 metara. Znači, potolina jedna, 400 metara ispod nivoa mora. Tako su skroz dolje zakovani! I evo vidimo u ovome ajeti-kerimu kako Gospodar kaže: On vas stvara kao parove u vašem (ljudskom) rodu, kao što je stvorio parove i u životinjskom rodu. Na taj način On vas razmnožava (eš-Šura, 11). Da Bog pomogne ovim ljudima koji su krivo shvatili ove stvari i otišli daleko u stranputicu, pa da se pokaju i povrate prirodnom odnosu. Zar se to može nazvati ponosom?! To je presijecanje puta životu, jer ako bi ljudi izabrali takav pristup, nestalo bi čovječanstva. A eto vidite, to se ponosom naziva! Da im Bog pomogne pa da vide stvari onakve kakve jesu, da vide da je to bolest koja se može liječiti. A uvijek ima vremena, dok god je duša u grlu, da se povrati čovjek i pobjegne iz zla u kojem se nalazi. Ne zaboravimo da nam se u ajeti-kerimu kaže: Reci: „O, robovi moji (o, ljudi – nije ovdje upotrijebljen nikakav predznak: muslimani-nemuslimani, ovi-oni) koji ste prevršili mjeru (israf ste učinili po pitanju činjenja nedozvoljenog), ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sve grijehe oprostiti; On je mnogo Milostiv i Onaj Koji mnogo prašta.“ (ez-Zumer, 53)
Šta je bio slon, sam po sebi, kad tri ptice
u letu zdrobiše kosti tim slonovima!?
Kad se čovjek usprotivi Gospodaru Uzvišenom, ma koliko da se napuše, oholo prkoseći Stvoritelju, ispuhat će, sigurno, kao što je silni Nemrud uništen jednom malom mušicom, ili Ebrehina vojska koja je pošla da sruši Kjabu, uništena je jatom ptica koje su na njih, po emru Allahovom, bacale kamenčiće.
Najslabašnija od ptica jeste Ebabil,
a ona je slona poderala na način koji ne prima krpljenje.
(Ptica Ebabil, slična lastavici.)
Ko to još nije čuo za Tufani-Nuh?
Ili za borbu vojske Fir’avnove i Ruha?
(Ruha Musaa, a. s., a moglo bi se odnositi i na Ruhul-Kuds – Džibrili-Emina, koji donosi Objavu Musau.)
Ruh je njih razbio i u vodu naveo.
Voda ih je u paramparčad zdrobila
Kaže se, kad je Faraon došao s vojskom do mora, koje je bilo već otvoreno, on nije prvi zagazio u more nego je prvo pustio svoju vojsku, a on je zastao i zatezao da krene, mada su Izraelićani bili već na drugoj strani, kao da je predosjećao šta će biti. Faraon je jahao pastuha, a onda se pojavio Džibrili-Emin, jašući kobilu, pa je prošao ispred Faraonova konja. Kad je pastuh ugledao kobilu, krenuo je za njom, i tako je Faraon uveden u more, a dalje znamo šta je bilo. Allahu-alem, možda nam hz. Mevlana na to sugeriše kad kaže: Ruh je njih razbio i u vodu naveo, tj. Ruhul-Emin, Džibril, a. s. Voda ih je u paramparčad zdrobila – raspali su se u najsitnije čestice, u atome, od kojih je svako tijelo sastavljeno.
Ko to još nije čuo za halove Semuda,
i to kako je sarsar narod Adov otpuhao?
Poznato nam je kako su završili stanovnici Hidžra („Meda-in-Salih“ ili „Salihov grad“). I danas se vide ostaci tog grada u Arabiji, oko 300 km sjeverno iznad Medine. Stanovnici njegovi klesali su u stijenama svoje kuće, tako su bili vješti. To je narod Salih, a. s., Semud. Uništen je jednim strašnim glasom, kako se kaže u Kur'ani-kerimu: Mi smo poslali na njih jedan jedini krik, i oni su postali poput sasušenog i izlomljenog šiblja (el-Kamer, 32). A Hudov, a. s., narod Ad uništen je ledenim vjetrom sarsar, koji je puhao osam dana i sedam noći i otpuhao ih, premda su bili gorostasi.
A onda nam hz. Mevlana ovako kaže:
Otvori oči, pa pogledaj bar jedanput u takve slonove,
koji bijahu ubice slonova u borbi!
Misli na pejgambere koji su suštinski ogromni, a iz tvoje perspektive – o, ti slijepi čovječe, oni izgledaju sićušni, i ti ih zanemarljivim smatraš, a oni bijahu veliki junaci koji u borbi savladaše i uništiše one mizerne, napuhane slonove – silnike i tirane.
Na taj način su slonovi i carevi zulumćari
stalno pod srdžbom srca, kao pod kišom kamenja.
Ovi zulumćari (divlji slonovi u ljudskom liku) stalno su pod srdžbom srca, srca ovih velikih Allahovih robova, kao pod kišom kamenja. Ovo se svevremenski dešava, premda mi to ne vidimo tako, ali zbiljski, svaki od njih doživljava ovaj hal: da je ovako pogođen, da je ovako otpuhan, da je ovako potopljen. Oni, jadnici, ne vide koliko su omrznuti kod poštenog naroda, nego i dalje provode svoj zulum. Ne vide svoju propast koja je tako blizu. Da nas Allah sačuva toga!
Do ebeda iz tmine u tminu idu
i nema im pomoći ni milosti!
(Evo, ovakvi ljudi, ljudi koji su u zabludi, do u vječnost – ebeda, iz tmine u tminu idu i zato oni ne mogu da čuju ovaj poziv izbavitelja.)
Zar vi niste čuli da postoji dobro ime
i hrđavo ime? Sve ste vi vidjeli a opet niste ništa vidjeli!
Pogledajte ovih bejtova: Zar niste čuli da postoji dobro ime i hrđavo ime? Zar niste čuli da postoje dobri i loši ljudi, pa zašto niste tražili ove dobre ljude i letjeli u njihovo okrilje i zašto se niste klonili loših ljudi?! Niste vidjeli veličinu onih velikih ljudi koji su dolazili da vas opomenu, da vas vrate s krivog puta? Vi ste se, naprotiv, s njima izrugivali i ismijavali ih. A onda kaže: Sve ste vi vidjeli a opet ništa niste vidjeli! Sve ste vi to vidjeli svojim zahiren očima, te ljude preko puta sebe, ali suštinski, taj nur niste vidjeli zato što ste izabrali ovakav život: u vašem je srcu vlast, imetak, bogatstvo i onda je posljedica toga sljepilo koje sprečava čovjeka da vidi istinske Allahove robove. Rečeno je: Čovjeku se dva puta u životu otvaraju oči: prvi put kad se rodi i drugi put kad sazna istinu.
Za stvar koju ste vidjeli kažete da je niste uopće vidjeli,
ali vaše oči smrt će dobro otvoriti!
Jer kako je u hadisi-šerifu rečeno: Ljudi spavaju! Kad umru, probude se! Probudit će se iz gafleta, iz ovog dunjalučkog sna! Samo, kad dođe smrt, tada je kasno. Rečeno je u ajeti-kerimu: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid (Kaf, 22). Bili ste nemarni po pitanju ovoga proživljenja, zanemarujući da ćete doći pred Gospodara i polagati račun. Ali danas vam je pogled oštar!
Uzmi da je svijet pun svjetlosti i sjaja,
kad ideš u tminu, nalik grobu,
lišen bivaš tog velikog nura.
Prozor je zatvoren pred Mjesecom plemenitim.
Uzmi da je to tako, da je ovaj svijet pun svjetlosti i sjaja (sunca i mjeseca), ti, dunjalučki čovječe, koji hlepiš za materijom, kao ćorav ideš po mraku. Za tebe je zatvoren prozor prema sjaju onog Plemenitog mjeseca, hz. Pejgambera, s. a. v. s. Ti ideš u tminu nalik grobu. Pazi, ovo je tvoj izbor! Opomene ti dolaze, ali ti ne želiš da to prihvatiš; zatvaraš oči pred tim. Šta će se onda desiti? Lišen bivaš tog velikog nura: Prozor je zatvoren pred Mjesecom plemenitim, pred Pejgamberom, koji stoji preko puta tebe, pred Božijim prijateljem i ti ne možeš da se okoristiš takvom blizinom.
Ti si, iz palače, u jamu otišao.
Kakav đunah imaju svjetovi prostrani?
Ovakav tvoj izbor u životu liči na ovo: Ti si, iz palače, u jamu otišao. I: Kakav grijeh imaju svjetovi prostrani? Ko ti je kriv za to, to je tvoj izbor, čovječe. Pa mi smo iz visokog svijeta spušteni na ovaj svijet; zaboravili smo tu palaču i obikli se u ovome bunaru dunjaluka. S druge strane, imamo upozorenje u hadisi-šerifu, gdje je rečeno kako neki ljudi rade dobra djela do te mjere da su došli na lakat od halke džennetske, samo da otvore vrata, pa ih pretekne sudbina (to je ona zamka što nam je u početku dersa kazao hz. Mevlana: Šta ti znaš o toj zamci i zrnevlju koje se nalazi u tome?) i čovjeka pretekne sudbina pa izabere ovo robovanje materiji, žudeći za položajem i bogatstvom i onda počinje da radi djela naopaka i to ga odvede u ovo, neuzubillah, stanište vatre. I niko nam onda nije kriv. Ti si, čovječe, sam izabrao put grijeha i strasti, a ostavio si uživanje u ovoj palači imana i čednosti (obraza) i poštenja.
Pogledajmo samo sljedeći primjer:
Duša koja je u svojstvima vučijim ostala
kako će vidjeti lice Jusufa? Eto, reci!
Osoba koja je neodgojena i gruba, čija je duša u svojstvima vučijim ostala, kako će ona vidjeti lijepo lice Jusufovo?! Zar je moguće da vuk vidi ljepotu janjeta? On ga napada i razdire!
Melodija Davudova je do kamena i planine stigla.
Uho tih, srca kamenitih, nije je čulo.
Vidite ovoga primjera: Melodija Davudova, dok je učio Zebur, do kamena i planine je stigla, pa i sve – kamen i planina, ptice i životinje – sve je subhan činilo Stvoritelja Jedinog, ali do ljudi srca kamenitih to ne dopire; takva srca to ne čuju!
Neka nad pameću i pravičnosti pohvala bude
svakog trena! A Allah najbolje poznaje Pravi put!
Preko pameti dolazimo do hidajeta, do upute, i otkriva nam se Pravi put, a onda iskazujemo pokornost Allahu Uzvišenom i vladamo se pošteno i uzorno; a On će nas uputiti ako Mu budemo pokorni.
Sad slijedi pet bejtova na arapskom jeziku:
Vjerujte plemenite poslanike, o, stanovnici Sabe!
Vjerujte dušu koja je zarobljena od Onog Koji zarobljava.
Dakle, vjerujte, o, stanovnici Sabe, a i vi danas koji ovo slušate, vjerujte u plemenite izaslanike poslanika, to su njihovi varisi, njhovi nasljednici. Vjerujte dušu koja je zarobljena od Onog Koji zarobljava – povjerujte u taj emanet koji je Gospodar poslao u tijelo i znajte da ona plače za svojom domovinom, jer nije od ovoga svijeta; tijelo je od njega, pa će tu i ostati. S druge strane, vi narodi, vodite računa o tome da su vaše duše pejgamberi i evlije Božiji prijatelji i da su tu radi vas.
Vjerujte njih, oni su sunca izlazeća!
Oni će vas učiniti sigurnim od poniženja na Sudnjem danu.
Istrajte dakle u Istini i potvrdite to istinitim što vam oni donose, jer su oni zaista sunca koja su se rodila i pojavila na vašem duhovnom horizontu! Izložite se tom svjetlu. Pogledajte kako nas, završavajući ovo poglavlje, sjetuje hz. Mevlana:
Vjerujte njih, oni su sjajni mjeseci,
prije nego vas oprži vatra!
(Iskoristite tu priliku, jer ako ona mine, lišeni ćete biti upute. Vjerujte ih i slijedite ih, da ne biste dospjeli u džehennemsku vatru.)
Vjerujte njih, oni su svjetiljke koje razgone tamu!
Ukazujte im čast i poštovanje, oni su ključevi nade!
Vjerujte one koji nadu ne polažu u vaše nagrade i plaće!
Ne lutajte po krivom putu i druge u zabludu ne dovodite!
Pogledajte koliko se puta vraća na ovo svojstvo pejgambera. Oni ništa za svoju misiju ne uzimaju; oslobodili su svoje narode od potraživanja onoga za šta je ljudsko srce najviše vezano: za imetak, za zlato i srebro. Ovdje bi se dobro trebali preispitati i oni koji su danas u toj ulozi, u ulozi onih koji se obraćaju svijetu, da se preispitaju kako to rade.
Imami Šarani spominje u jednom svom djelu jednog misirskog šejha. Govoreći kako se srozavaju ljudi koji se nazivaju učiteljima, on navodi primjer jednog koga je poznavao u Egiptu a koji je došao u Anadol kod Ajaz-paše (mislim da je to vakat sultana Sulejmana). Ajaz-paša ga je lijepo primio, jer je najavljen kao šejh, poznati šejh iz Misira. Pita ga Ajaz-paša: Zašto si došao? Šejh mu kaže: Pa da mi dodijelite nešto iz bejtul-mala, dakle da imam nekakvu nagradu, plaću. Ajaz-paša ga upita: Ima li još u Misiru ljudi tarikatskih, šejhova poput tebe? On odgovara: Ovakvih nema. (Vidimo ovdje kakvo je mišljenje imao o sebi!) Ajaz-paša mu kaže: E jadan li je taj put kojem ti podučavaš! Pa da je to derviš uradio, prevalio toliki put, pa da traži naknadu, ja bih rekao, on je lišen Allahova zadovoljstva. Ali, ti koji kažeš za sebe da u Egiptu ne poznaješ još nekog poput tebe, pa ti si ponizio tarikat, i učitelja i derviša! Onda ga je istjerao napolje i tako ponižen se morao vratiti nazad u Misir.
Gdje je ovaj sunnet poslanički koji ne traži nikakvu nagradu?! Fudajl ibn Ijad, r. t., kaže: Učači Kur’ana, hafizi i poznavaoci hadisi-šerifa (tradicije), kad ne bi imali manjkavosti, bili bi najbolji ljudi. E sad, pitamo se koja je to manjkavost? Fudajl kaže: Sve su to stavili kao ulog da bi došli do dunjalučke naknade! Znači, koristili su to kao sredstvo za postizanje ovog svijeta i na takav način izgubili su i nebesko carstvo, a i ovdje pratit će ih poniženje. Zato: Vjerujte one koji nadu ne polažu u vaše nagrade i plaće! Ne lutajte po krivom putu i druge u zabludu ne dovodite!
Opet progovorimo perzijski. Arapski je izmirio potraživanje.
Budi Hindus tom Turku, o, stvoreni od vode i blata!
(Hoće da kaže: budi rob voljenom!)
I posljednji bejt. Dobro ga zapamtimo:
Slušaj, spremi uho za svjedočenje careva.
Nebesa su ih vjerovala, vjeruj ih i ti!
Slušaj, spremi uho za svjedočenje careva – to podrazumijeva da šutiš, da želiš da dođeš do Istine i onda – ne govori na toj kapiji ništa. Nebesa su ih vjerovala, vjeruj ih i ti!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 66. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 13. 10. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
