Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 3329-3382/III (drugi dio)

HOROZ NAVJEŠTAVA SMRT GAZDE

Sad on kaže psu:

„Ali sutra će sigurno umrijeti on.

A nasljednik će, u 'žalosti', vola zaklati.

Pošto je govor o pohlepi, mi bismo mogli reći da je ovo – u „žalosti“ ironija hz. Mevlane, jer mnogi nasljednici raduju se odlasku vlasnika, pošto nasljedstvom oni dobivaju taj imetak, pa umjesto da su istinski u žalosti, oni su u radosti. Iako su vidjeli kako su oni prije njih skončali i ostavili sve to, opet se sve zaboravlja pred šejtanskim i nefsanskim nagovorima.

Sahibija kuće će umrijeti i otići.

Sutra će preda te doći mnogo hrane.

Sutra mladić umire, odlazi na drugi svijet, a onda komšije, koje se u takvim situacijama nađu pri ruci ožalošćenoj porodici, donosit će hranu u tu kuću, i eto gozbe velike za tebe.

Komade hljeba, mesa i poslastica,

nasred sokaka, dobivat će uglednici i obični svijet.

Meso žrtvovanog vola i tanki hljebovi

psima i prosjacima vješto će se razdijeliti.

Smrt konja, mazge i smrt roba bili su nosioci

i predznaci zle sudbine za ovog sirovog zanesenjaka.

On je bio uvjeren da je napravio divnu trgovinu; vidjeli smo kako je šukur činio Gospodaru – hvala Bogu pa ja naučih govor životinja! Vidi kako se ja spasih od gubitka ovog troga! Da nas Allah sačuva ovakve trgovine! A u ajeti-kerimu nam je fino rečeno: O, vi koji vjerujete! Hoćete li da vas uputim na trgovinu koja će vas spasiti od bolne kazne: vjerujte u Allaha i Njegova Poslanika i zalažite se na Allahovom putu, to je za vas bolje ako znate (Es-Saff, 10-11).

Ako niste znali, sad znate, i gledajte da tako uredite svoj život, a ne da ulazite u ovakvu trgovinu! Ovome mladiću – nijednom – ni na kraj pameti nije bilo to što je svjesno pripremio gubitak u nekoj drugoj kući!

Od zijana imetka i te boli je utekao.

Imetak uvećao, a svoju krv prolio.

Od gubitka imetka i te boli je utekao, od boli koju proizvodi šteta u imetku, od te boli je utekao – Imetak uvećao, a svoju krv prolio!

Ovi rijazati derviša, za što su?

Da bi belaji koje trpi tijelo dušu ovjekovječili.

(Ovi rijazati – odricanja, ova stroga disciplina (ovo ukroćivanje tijela i njegovih prohtjeva) koju derviši prakticiraju na putu ka Gospodaru – za što su?, pita nas hz. Mevlana. On nam i daje odgovor: Da bi belaji koje trpi tijelo dušu ovjekovječili.

Ko će sad od nas pristati na ovo? Zašto ti trebaš da ovako pritegneš svoje prohtjeve, svoje tijelo? To je zato da bi belaj, koje tijelo trpi dušu ovjekovječili. Jer valja je čistom i neporočnom prenijeti i onda je čeka vječnost. A belaji su temelj zdravlja i čistoće duše. Da nam Allah pomogne da zadobijemo svijest o ovome i da živimo ovo što nam se poručuje.

Da bi jedan derviš našao besmrtnost svoga bića,

on mora svoje tijelo izložiti bolestima i stradanjima.

Nije ovdje rečeno o tome da ti upropaštavaš sebe, da nanosiš zlo tijelu, jer tijelo ima svoj hak, ali moraš biti spreman na iskušenja: danas si zdrav, sutra zdravlja narušena, doći će bolest..., kako sad da prihvatiš to – bolesti i stradanja? Vidite, najbolji ljudi nisu bili imuni na ovo, nego su, naprotiv, imali najžešće belaje i iskušenja u svom životu. Koja je razlika u odnosu na nas i njih kad su u pitanju belaji? Oni su znali kako to dočekati; oni su znali šta je posljedica belaja. Šta je posljedica bolesti, znao je to Ejjub, a. s., i na tom primjeru nas Gospodar podučava. Ako je ljepota u pitanju, znao je to Jusuf, a. s. Nama ostaje poruka: ako se on sačuvao, takav ljepotan, zašto i ti ne bi uradio sve na tom putu da svoju čistoću sačuvaš... Oni su znali kako ta iskušenja dočekati i pretočiti ih u svoju korist. Tako se osigurava vječni život duši.

Gdje će se ruka pokrenuti da nešto uradi i sevap

zaradi, kad čovjek ne bi vidio korist u tome

i zalog i zaklon njegovoj duši!

Uvodi nas sada u ovih nekoliko dubokih nasihata jer mi se pokrećemo zato što vjerujemo da će taj angažman za sobom donijeti neku korist za nas.

Taj Koji daje darove ne očekujući da Mu se uzvrati,

to je Bog, samo On, jedini On!

(On daje ne tražeći nikakvu uslugu od robova Svojih, niti da ima ikakvu korist, jer je neovisan od toga.)

Ili Hakkov velija, koji je poprimio Hakkove sifate.

Nur je postao i sjaj apsolutni zadobio.

E to su one zvijezde što se spominju u minulom bejtu – oni gledaju to Sunce i ta se svjetlost odrazila na njima, tj. Allahova svojstva (sifati). Takav ne traži ništa zauzvrat; ako te voli, voli te radi tebe, a ne radi sebe. A mi, obični ljudi, drukčije smo postavili stvari, ali ovo moramo znati i truditi se, uz Allahovu pomoć, kako to u jednom munadžatu kaže Muhjiddin, k. s., da mu je Allah Uzvišeni spustio njegovu tajnu... „Svi te vole zbog sebe, a Ja te volim zbog tebe!“ Tako i ovi robovi, pošto su se okitili Hakkovim svojstvima, onda se na njima manifestira ovakav stav prema ljudima.

Jer On je Ganijj, a sve osim njega fekir.

Pa gdje će jedan fekir bez nadoknade govoriti: „Uzmi!“

Ovim bejtom: On je Ganijj (Onaj Neovisni, Bogati), a sve osim Njega fekir (fukara, siromah), aludira na ajeti-kerim: O, ljudi, svi ste vi fukare i ovisni o Allahu, a On je Ganijj (neovisan) i hvale dostojan!( Fatir, 15) E sad, ako se isprazniš od sebe, u smislu da postaneš potpuno svjestan da si fukara, da nemaš ništa svoje, premda možeš biti bogataš, da ti je Allah dao ta sredstva, ali da se kod tebe pojavilo ovo što Poslanik, s. a. v. s., kaže: Siromaštvo je moj ponos! – ovo siromaštvo: svijest o potpunoj ovisnosti o Bogu i da nema ništa tvoje nego da je sve Njegovo, onda ti Allah sve daje; onda se ovo svojstvo el-Ganijj na tako čisto ogledalo prenosi. Pa možemo vidjeti te robove koji možda materijalno imaju vrlo malo, ali su oni toliki bogataši da to mi ne možemo ni predočiti sebi. A može biti i ovo: el-Ganijj, kao svojstvo roba kojim se okitio, dakle prijatelj Allahov, a sve osim njega je fekir. Mi smo u odnosu na te robove puka fukara. I dođi na tu kapiju kao fukara; nemoj dolaziti sa sobom ni pun sebe, nego budi baš fukara, koji nema ništa i reci onako kao što je Musa, a. s., rekao na Medjenskoj vodi – skloni se u hlad, nakon što je napojio stada Šuajbovih, a. s., kćeri i reče: Rabbi, inni lima en zelte ilejje min hajrin fekir! Gospodaru, ja sam potrebit (fekir), šta god mi pošalješ (El-Kasas, 24). Tako treba kazati – fukara sam, a Allah zna šta nam treba, i kad nam to pošalje, sa zahvalnošću ga prihvatimo jer je to najbolje po nas.

Dok dijete ne vidi jabuku,

ono, smrdljivi luk, ne pušta iz ruke.

Dijete, dok ne vidi jabuku (nešto bolje i vrednije) koju mu pružaš, neće se proći luka koji drži u ruci; tek kad vidi ono što je bolje, tek će onda ono slabije izbaciti iz ruke. Ovo je sve u kontekstu našeg truda i očekivanja nagrade.

Svi ovi trgovci i prodavci sjede pred dućanima

s ciljem da bi nešto dobili u zamjenu za izloženu robu.

Na stotine lijepih stvari nude,

a u srcu naknadi se nadaju.

Sve je sračunato na dobit; lijepu su robu izložili očekujući dobit. A kad je ovo rekao, onda vidimo da s jednim bolom u duši ovo kaže hz. Mevlana:

Ni jedan selam nećeš čuti – o, pravi mumine,

a da te dotični za rukav ne povuče!

Šta kaže? Nema ni selama bez interesa! Iza tog selama krije se nešto; taj čovjek očekuje i traži nešto od tebe. Vidite, u njegovom vaktu, prije osam stotina godina, ovo govori: Ni jedan selam nećeš čuti – o, pravi mumine (O, ti kojem je din s jezika sišao u srce!), a da te dotični za rukav ne povuče!

Bez nekog očekivanja ne čuh od uglednika i običnih

ljudi ni jednog selama! O, brate! Vesselam!

Govori o svom vremenu, a ovakvi selami! Bez nekog očekivanja ne čuh od uglednika i običnih / ljudi (znači od svih kategorija) ni jednog selama! (Svi nešto s tim selamom očekuju!) O, brate! Vesselam! Ovo kaže – da završim priču; međutim, ovo „Vesselam!“ u bejtu moglo bi se protumačiti kao da nama, slušačima „Mesnevije“, hazreti Mevlana šalje selam; sviju nas selami – evo, baš sad! Eto, i mi smo počašćeni tim čistim selamom od njega. Pa ćemo i mi njemu odgovoriti – neka je na njega selam! Da ga Allah, dž. š., uvede u tu odabranu skupinu, među vjerovjesnike, istinoljubive, šehide i dobre ljude i neka ga neizmjerno nagradi za sve ovo što nam on ovako lijepo kazuje!

Osim selama Hakkova. Smjesta taj selam traži

u svakoj kući, u svakom mjestu, u svakom sokaku!

Hakkov je selam iznimka. Taj je selam bez interesa. Mir vama! bit će riječi Gospodara Milostivog; tako će dočekivati Gospodar Svoje istinske robove. A pozdrav muminima koji će ući u te blagodati koje im je Allah Uzvišeni pripremio jeste selam: Selamun alejkum, bima sabertum! – Neka je selam na vas koji ste tako saburili! (Ra'd, 24) Tako će meleki dočekivati istinske vjernike. Uđite u njih, uđite u džennete (u te ljepote), sigurni i straha oslobođeni! (Hidžr, 46) Ako se sad pitamo ima li ovakvih selama na ovom svijetu, reći ćemo – jašta radi da ima; pa odabrani ljudi između sebe tako nazivaju selame. A bilo je takvih selama, znamo to iz predaja, da Allah selami preko meleka Džibrila hz. Hatidžu, hz. Ebu Bekra, hz. Aišu.

Iz usta čovjeka, s dobrim čulom mirisa,

ja sam čuo i poruku i selam od Hakka.

 Iz usta čovjeka, s dobrim čulom mirisa (dobrim osjećajem za duhovne stvari, za stvari duše), poput čula Jakubovog, koji je s takve udaljenosti osjetio miris Jusufov, iz takvih usta – kaže hz. Mevlana – ja sam čuo i poruku i selam Hakka Uzvišenog. Vidite kako bismo trebali budni da budemo. I kad Gospodar kaže – Zovite Me, Ja ću vam se odazvati! (El-Mu'min, 60) – to je tako blizu. Ili kad kaže – Ako te Moji robovi pitaju o Meni, pa Ja sam blizu! (El-Bekare, 186) Tako se to oko nas odvija, ali ako je domaćin u nama, ona naša zbilja, po kojoj jesmo insani, zaspala, onda to ne možemo čuti.

A selam ostalih ljudi, u nadi da će i taj selam

postati ovaj pravi, bez interesa – ja također

primam i srcem i dušom (slađe srcem, nego dušom).

Eto, ja primam i ovakav selam, za koji sam vam kazao da je s nekim interesom, u što sam se osvjedočio, ali – ja i to primam, u nadi da će se, ako Bog da, jednoga dana taj selam pretočiti u onaj pravi selam, koji će biti selam srcem i dušom.

Odatle, njegov (evlijin) selam je Hakkov selam,

jer vatru je unio u kuću i poslugu nefsa.

Jer je taj selam unio „vatru tevhida“ u kuću i poslugu nefsa i spržio ih. Prema tome, ko se sam svog postojanja odrekao i utopio se u vječnost Allahova postojanja, njegov selam i govor – to je, ustvari, Allahov selam i Allahov govor. A ovako je hz. Mevlana i počeo drugi svezak Mesnevije, kad kaže: Leti, traži Božijeg prijatelja! Kad takvog nađeš – onda, neka znaš, da imaš Hakka za prijatelja, da s Hakkom besjediš!

Dalje kaže hz. Mevlana opisujući nam Allahove prijatelje:

Od sebe je umro, pa živ s Rabbom postao.

Otuda Hakkove tajne bivaju na njegovim usnama.

Od sebe je umro – ovo je kategorija koja je suštinski odgovorila na onaj poziv Poslanikov: Umrite prije smrti! Takav je bio fena. Termini fena i beka – nestao je, pa živ s Rabbom postao; sad je beka-billah – sad je vječan s Gospodarom. Otud Hakkove tajne bivaju na njegovim usnama, jer Allah biva jezik s kojim on govori..., kako nam je rečeno u hadisi-kudsijji. Pazimo sad šta nam dolazi s te kapije! Nadam se da smo ovo dobro razumjeli, a ne naopako, ne dao Bog, pa da mislimo da je forma koju vidimo pred sobom Bog, neuzubillah! Jer, kako smo rekli: to je osoba koja je došla u takvo stanje, nakon što je pored farzova donijela na mjesto i dobrovoljne ibadete, sve u želji (iz ljubavi Allahu) da robuje. Takve osobe Allah zavoli, a kad ih je zavolio – vidite – onda ih je On zastro Svojim svojstvima. Pa vidjeti takvog... Kazali su nam: Kad vidiš takvu osobu, prepoznat ćeš evliju po tome što te odmah podsjeti na Hakka, na Boga Uzvišenog, jer vidite čime se on zaogrnuo. Dakle, Istina je došla na to mjesto i sve je poništila osim Sebe, i kad On kaže: Ja sam Hakk!, onda to sad možemo da malo bliže razumijemo. Ko ovo ne razumije, misli da je ta osoba to kazala za sebe, da je afirmirala svoj ego, i kroz historiju takvi ljudi su bili osuđivani. A eto, vidite, hz. Mevlana hoće da nas izvede na jednu višu razinu, da shvatimo ovo. Pa, inšallah, i kad dođemo u ovakvu situaciju, da nam je jasno šta se to dešava s nama.

Smrt tijela u rijazatu je život.

Bol ovog tijela za dušu je postojanost.

Smrt tijela u rijazatu (odricanju) je život. Kako? Jer ti osigurava vječni život. Bol ovog tijela za dušu je postojanost. Dakle, podnesi tu bol, jer: Imati dert (nešto da te tišti i boli) – kako kaže hz. Mevlana – pa da se onda u samoći obratiš Allahu za pomoć, to ti je bolje nego sva carstva svijeta!

Uho je bio predao, taj čovjek pokvareni.

Slušao je od svog horoza te vijesti.

Vraća se priči o mladiću koji je htio da sazna govor životinja.

 

TRK TE OSOBE K MUSAU, A. S., RADI UTOČIŠTA, KAD JE OD HOROZA ČUO O SVOJOJ SMRTI

Kad ču te riječi, sav zajapuren, hitro potrča.

Pred vrata Musaa, Allahova sagovornika, stiže.

Kelimullah („Sagovornik Allahov“), to je nadimak Musaa, a. s., koji je bez posrednika razgovarao sa Stvoriteljem.

Lice je od straha trljao u prašini,

govoreći: „Pomagaj, u pogledu ovog – o, Kelim!“

Musa mu odvrati: „Idi sada, prodaj sam sebe i spašavaj se!

Jer majstor si postao. Iskoči iz te jame!

(Ovo je ironija. Majstor si postao u izbjegavanju nesreća, gubitaka – hajde sad, iskoči iz te jame koja se zove smrt, upotrijebi sad tu vještinu i tu trgovinu!)

Baci opet zijan na muslimane!

Svoje kese i novčarke dvostruko napuni!

Baci opet gubitak na one Bogu predane! Hajde, sad sebe prodaj kad toliko vrijediš! Vidi koliko si o sebi imao visoko mišljenje! I kao da mu kaže: Zar ne vidiš šta je ta pohlepa?! Zašto si toliko bio pohlepan za dunjalukom; zar ne vidiš da sve valja ostaviti?!

Ja sam u ćerpiču vidio ovu kob, a tebi je tek sad jasno,

kao da tu sliku gledaš i vidiš je u ogledalu.

Ja sam to u ćerpiču vidio, kaže mu Musa, a. s., što ti ni u ogledalu ne možeš vidjeti. Ja sam od starta vidio u šta će te to dovesti i kazao sam ti – prođi se toga! „Što mlad vidi u ogledalu, star vidi u ćerpiču!“ (Hadži Mujaga)

Pametan unaprijed vidi konac jedne stvari putem srca.

To tek na kraju vidjeti znak je pomanjkanja znanja.“

Pametan unaprijed vidi konac jedne stvari putem srca. Vidite kojim pogledom on gleda, nije to ovim očima. Kaže se u ajeti-kerimu: Nisu slijepe oči, nego srca u prsima (El-Hadždž, 46). Ovo su „ljudi srca“, koji imaju potpun uvid, a to tek na kraju vidjeti, znak je pomanjkanja znanja. Takav ne umije sagledati posljedice, već lahko i brzo – nepromišljeno donosi odluke i upušta se u avanture, pa na koncu strada. Možda ćeš reći: Šta ću, ne mogu da vidim – nemam tog znanja?! Pa evo, Allah ti odmah dadne osobu pored tebe, da ti to kaže. Ali, toliko si pohlepan da dođeš do željenog, da ta upozorenja ne dopiru do tebe!

Opet zapomaga i zajeca govoreći: „O, ti kojeg krase

plemenita svojstva! Nemoj me udarati po glavi

i u lice mi iznositi ono što sam počinio!

(Hoće da kaže, nemoj me udarati mojim grijesima po glavi i licu!)

To je od mene poteklo jer sam bio nedostojan.

Mojoj nedostojnosti ti uzvrati lijepom naknadom.“

Bio sam neodgojen u komunikaciji s tobom, to tek sad vidim i kajem se, a računam na tvoju plemenitost koja će na taj moj edepsuzluk uzvratiti lijepom naknadom. Jer je svojstvo velikih Allahovih robova da na neugodnosti koje im priređuje okolina uzvraćaju lijepim.

Musa reče: „Strelica je izbačena iz luka – o, sinko!

Nije u adetu da se ona natrag vrati.

Strijela smrti je odapeta i nije normalno (nije prirodno) da se ona vrati natrag.

Ali moliću Pravednog Sudiju da ti u času

tvoga preseljenja omogući da sa sobom iman poneseš.

Molit ću da sa sobom poneseš svoju vjeru, svoj iman. Pogledajmo koja je to milost pejgamberska, a šta sve moraju trpjeti od nas!

Ako iman poneseš sa sobom, bit ćeš živ.

Kad s imanom kreneš, bit ćeš vječan.“

(Na Ahiretu te čeka vječni život.)

U tom istom času stanje se gazdino promijeni,

srce mu se uznemiri, bi mu ružno i donesoše leđen!

Samrtna uznemirenost, ne slabo varenje.

Šta koristi povraćanje – o, zlosretna sirovino!

Četiri osobe ga prema kući ponesoše.

Jednom cjevanicom je po drugoj trljao.

Predznaci skore smrti sve su vidljiviji. Noge mu se zapliću. Ovdje nas upućuje na ajeti-kerime, esteizubillah: Kada duša dopre do ključnih kost, i vikne se: „Ima li vidara?“, i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, tog će dana Gospodaru tvome priveden biti (El-Kijameh, 26-30).

I onda završava s ova dva bejta:

Ti savjet Musaov ne slušaš i drskost ispoljavaš!

Sam sebe na čeličnu sablju stavljaš.

Stid ne dolazi sablji i pogledu tvoje duše.

Ti si to zaslužio, burazere, ti sam sobom!

Dakle, nikoga drugog ne krivi, nego sam sebe. I vidimo kako nam je ovaj dio kazivanja završio: Ti savjet Musaov ne slušaš i drskost ispoljavaš! Ti savjet (Musaa svoga vakta) ne slušaš i pokazuješ neodgoj na toj kapiji, na taj način si sebe pod „čeličnu sablju“ stavio, koja te neće blagonaklono gledati, nego će uraditi ono što je do nje. Ovdje bi samo još jedan ajeti-kerim proučili, na um mi je pao dok sam kazivao ovaj bejt. Esteizubillah: Reci ti (o, Muhammede!): Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar te iznenađuje mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o, vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli. (El-Maide, 100)

Oko nas je mnoštvo zla, mnoštvo onoga zabranjenog; da bi se izbavio toga, budi takva-sahibija, jer onaj koji je mu'tekija, njemu Allah daje izlaz iz svake situacije i opskrbit će ga odakle se i ne nada; neće biti prostora za pohlepu, da što više nagomila... Ali vidite, ovo u ajeti-kerimu: – O, vi razumom obdareni! Ovaj je mladić pokazao ahmakluk, želeći nešto čemu ne zna posljedicu, a uz to je svezao dobrobit za svoju vjeru i za sebe, pa se zahvaljivao na toj dobrobiti. Šta je, suštinski, htio s tim da postigne? Htio je dunjalučku korist, a izgubio je Ahiret! Srećom, evo intervencije Musaa, a. s., (vidjet ćemo to kasnije kako je primljena ta dova) i otići će s imanom s ovoga svijeta. Dakle, u ovakvom okruženju treba nam jedna posebna snaga; ta su snaga ovi ljudi, njihovo prisustvo uz, inšallahu teala, pravilan odnos s njima, mi možemo da ovo prevaziđemo. Jeste li vidjeli, u raznim pričama i u bajkama, kako izgledaju, kako stoje stvari? Obično je to borba dobra i zla. Vidite kako je zlo ogromno! Na toj strani nekakva su čudovišta, a ovamo vidite slabašne ljude, nejake... Istom, pojavljuju se uvijek nekakve vile, pojavljuju se neki ljudi koje niko ne zna, dolazi neka snaga, neke vojske u nekom neočekivanom trenutku i pobjeda biva na ovoj strani dobra. Neće nas Gospodar ostaviti bez pomoći. Premda izgleda ta strana u manjini, ne sumnjaj da te Allah neće osnažiti. Ali ne možeš Musaa ne slušati (Musaa svoga vakta). Ne možeš biti neodgojen prema njemu, jer će se onda desiti ovo što se desilo ovom mladiću.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!

El-Fatiha!

Drugi dio 78. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 5. 1. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.