Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 1634-1671/III, drugi dio (91)
NOVO POGLAVLJE
PRIMJER: Okovi i zamke sudbine, formom skrivene, a utjecajem očigledne
U grubom vunenom ogrtaču vidiš uglednikovog
sina, gologlavog, belajima poklopljenog.
U hevi razvratnoj sagorio.
Svoje ruho i imetak prodao.
(Udovoljavajući svojim prohtjevima, u hevi razvratnoj sagorio, svoje ruho i imetak prodao!)
Domaćinstvo upropastio, ime ukaljao, ponižen ostao.
Dušmanu na volju nesretan je lutao.
/Oslikava jednu ovakvu osobu: uglednikov sin, a to podrazumijeva raskoš, bogatstvo u kojem je živio, jer vidimo šta je sve proćerdao i ljagu na ime svoje porodice nabacio, a na to nas upozorava ajeti-kerim: Čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti (El-Alek, 6). Ovaj bonluk, bogatstvo, i ovaj ambijent u kome je on živio doveli su ga do toga, što je za posljedicu imalo ovakav krah u njegovom životu./
Vidi li zahida, govori: “O, velikodostojniče,
himmet mi podari radi Boga!
(Ako vidi asketu, nekoga koji se povukao od dunjaluka, okrenuo leđa ovome svijetu, on mu se obraća: O, ti sretniče! Obazri se na mene, dovu mi učini! Zauzmi se za mene, neće l' me kakav vjetar podrške s tvoje strane, putem tvoje dove, zapuhnuti pa da izađem iz ovih okova koji su me pritisli. Kao da nam hz. Mevlana želi reći: Ako i dođeš u ovakvu situaciju, pa si sve proćerdao, čovječe – nije sve izgubljeno! Dok god je duša u tijelu, ima vremena da se vratiš! Kako nam se u ajeti-kerimu kaže: Reci: O, robovi moji koji ste israf učinili (prešli ste sve mjere u griješenju), ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sve grijehe oprostiti; On je Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv (Ez-Zumer, 53). Sve će oprostiti ako mu se zaista istinski pokaješ. I kao da nam ovdje hz. Mevlana kaže: Ako si došao u ovakvu situaciju, idi u blizinu ovakvih ljudi, zahida. Ko su zahidi? U jednom hadisi-šerifu se prenosi: “Došao jedan čovjek Poslaniku (s. a. v. s.) i pita ga, obraća mu se ovako: 'Ya Resulallah, uputi me na djelo zbog čijeg činjenja će me voljeti Allah i ljudi.' Onda mu Poslanik (s. a. v. s.) odgovara: Budi zahid u odnosu na dunjaluk (ne hlepi, ne poseži za njim), voljet će te Allah; budi zahid u odnosu na ono što drugi ljudi imaju u svojim rukama, voljet će te ljudi (ne hlepi za onim što drugi ljudi imaju, voljet će te ljudi).” Evo kako nam je ovdje Poslanik (s. a. v. s.) oslikao zahida. Jer od ovakve osobe himmet – njegovo zauzimanje za tebe, inšallah, ako si istinski pokajnik, imat će rezultat. Imami Šafija nam o zuhdu ovako kaže: “Ko kuša ovaj dunjaluk?”, postavlja pitanje i onda odgovara: “Pa ja sam ga kušao, zato i hoću sad da vam kažem o njemu. Došao nam je sladak i gorak. (Svjedok sam toga da sam u paketu oboje ovo probao: nosi sa sobom i slatkoću i gorčinu.) Pa ne vidjeh da je drukčiji do varljiv i pokvaren. Baš kao fatamorgana u pustinji koja onako vibrira, koja se onako pokreće. I zaista on nije ništa drugo do jedna odbojna, smrdljiva lešina. Na njemu su psi čija je briga otimanje dunjaluka (misli na ljude, razumije se). Ako ga se kloniš, bit ćeš spašen od njegovih stanovnika (od ujeda ovih pasa), a ako ga počneš gomilati, napast će te njegovi psi. (Ovdje u originalu kaže, ako budeš od zahida u odnosu na dunjaluk, bit ćeš sačuvan od ovih ujeda.) I onda, zaključuje na kraju: Odbaci od sebe sve ono što prelazi tvoje potrebe, sve ono što je višak – ne treba ti. Samo ono što ti treba uzmi – budi što lakši, čovječe! A zašto tako da uradiš? Zato što je to duši koja je bogobojazna (koja je svjesna Allaha Uzvišenog) zabranjeno.” Eto tako je ocrtao zahida. I kao da nam kaže hz. Mevlana, traži onda ovakvog ako si baš pao i u ovakvu situaciju, u situaciju jednog općeg bankrota./
Dalje govori ovaj što se obraća zahidu:
jer u ovu ružnu nevolju sam upao.
Imetak, zlato i nimet iz ruke ispustio.
/Sve one blagodati koje mi je Gospodar dao izgubio sam, jada se on i himmet, zauzimanje, traži, a znamo dobro onu formulu: bez hizmeta nema himmeta – bez tvog zalaganja i truda na ovome putu nećeš ni dobiti ovaj himmet, neće ovaj vjetar puhnuti u tvoja leđa!/
Himmet mi pruži da bih se iz ovoga izbavio,
da bih iz ovog tamnog gliba iskočio!”
(Pomozi mi da prodišem!)
Ovu dovu tražio je i od običnih i od posebnih
vapeći: “Spašavajte, spašavajte, spašavajte!”
Ruke mu slobodne, noge mu slobodne, sputan nije.
Nit zaduženog nad sobom, nit okova.
(Potpuno slobodan, jer ovo hoće da nam objasni kako su okovi sudbine nevidljivi, kako nam je u naslovu rekao, ali učinak njihov potpuno nam jasan biva.)
Onda hz. Mevlana postavlja pitanje:
Iz kakvih to okova želiš da se izbaviš?
I iz kakvog to zatvora žudiš pobjeći?
I odgovara:
Okova takdira i skrivenog kadaa,
koje vidi samo čista duša.
/Iz toga hoćeš da se spasiš, iz okova sudbine i skrivenog kadaa. Kader je ono što je Allah odredio da će biti, a kada je izvršenje toga, izvršenje onoga što je zabilježeno. Dakle, od tih okova hoće da pobjegne, a njih vidi samo čista duša. Pa ako hoćeš da se kutarišeš, moraš tražiti čiste duše, ovi ostali to ne vide, ovi ostali poput pogleda na Karuna zaključuju: Gledaj kako je on sretan čovjek! Isto tako kad gledamo popularne ličnosti... Pogledajmo kako nam objašnjava dubinu hala koji nose ti ljudi, pa se kasnije čudimo zašto, pored svega toga što je na ovom dunjaluku zadobio (zaimao) završavaju na tako jedan i ponižavajući način: u drogi, alkoholu, ubijaju se na razne načine. Evo pogledajte kako nam je otkrio hal te jedne takve duše. A ko vidi to? Vidi čista duša./
Premda nisu očigledni, oni su u zasjedi.
Beterniji su od zatvora i gvozdenih okova.
(Misli na okove sudbine.)
Zato što kovač okove može raskinuti,
a kopač, također, zatvorsku ciglu iskopati.
O čuda, ove snažne, nevidljive okove
ne može raskinuti nikakav kovač!
(Kad bi se svi kovači svijeta sakupili da to učine, ne bi mogli, a ove je željezne lahko pokidati.)
Te okove Ahmed je mogao vidjeti,
na vratu vezano uže od ličine usukane.
Ovdje misli na Poslanika (s. a. v. s.).
/Naprijed nam je rekao da te okove vidi samo čista duša, a onda nam sad kroz ovaj primjer, gdje aludira na suru Tebbet-jeda, vraća misao na Poslanika, a. s. U suri se govori o prokletstvu Ebu Lehebovom i kako je to sve uzalud što je on stekao od imetka i raznih tih bogatstava, a bio je izuzetno bogat i ugledan čovjek u Meki. Njega očekuje ulazak u rasplamsalu vatru, a isto tako i njegovu ženu koja je nosila drva, doslovce: hammaletel hatab, fi džidiha hablun min mesed – o vratu joj uže od ličine usukane. A Ahmed, a. s., to je vidio, mogao je to da vidi – ostvarenje te prijetnje. Ovo je zaista interesantno! Do ovoga trenutka nikad mi nije ni na um palo da o ovoj suri ovako promislim, o ovim ajeti-kerimima!/
Dalje kaže:
Vidio je na leđima žene Ebu Lehebove
tovar drva pa rekao: “Nosačica drva.”
/Jer ova Evra (tako se ona zvala), Ummu Džemila, ona je sestra Ebu Sufjanova, ona je mnogo bihuzurila Poslanika (s. a. v. s.): trnje mu je bacala po noći ispred vrata ne bi li se nagrdio na njega. I rečeno je doslovce – Nosačica drva!/
Da kažemo još ovaj bejt, pa ćemo tako zaokružiti cjelinu:
Uže i drva oko ne vidje, osim njegovo
jer njemu se očituje sve nevidljivo.
/Kako nam hz. Mevlana objašnjava, nije to bilo u ovom smislu nošenje drva i užeta oko njenog vrata, jer kaže: uže i drva oko ne vidje osim njegovo. Niko ovo nije drugi vidio osim on, Poslanik (s. a. v. s.). Jer njemu se očituje sve nevidljivo; da ona nosi drva, malo je čudnovato jer je to ugledna porodica, bogati su oni, pa da bi na njenim leđima bila drva, ali radi se o nečemu drugom: ona je nemimet i gibet nosila, dakle klevetala ljude, ogovarala ljude i to su drva s kojima se potpaljuje fitneluk. I tako je to širila, i ova propaganda njena protiv Poslanika (s. a. v. s.), ali to uže ili te okove vidi samo čista duša. Evo u ovome primjeru to je samo Poslanik vidio. Kako? Pa onim svjetlom koje mu je Gospodar darovao; on je gledao s Allahovim nurom. I svijet tajni mu je bio otkriven. Svjetlo njegovog oka dolazilo je iz alemi-gajba, iz svijeta tajni./
Svi ostali to na svoj način tumače,
jer ovo je iz nepameti, a oni su pametni.
/Da bi nam ovo bilo jasnije, uz ovaj bejt ćemo navesti ovaj ajeti-kerim, esteizubillah: Mi smo na njihove vratove stavili nevidljive okove, koji im dopiru do podbradaka pa su im glave uzdignute, od oholosti (Ja-Sin, 8). Uzvišeni ajet predstavlja oholost i nadutost pagana; njihova nadutost i prkos bili su toliko uvriježeni da su, bivši takvi, izgledali kao oni što su im okovi oko vrata, pa ne mogu da glave sagnu i da razgledaju oko sebe. Ovi okovi, koji su im vratove držali ukočene, smetali su im da pred istinom vrat sagnu. /
Ali pod dejstvom toga leđa su mu se presavila
i on vapi pred tobom:
/Vraća se ponovo onom uglednikovom sinu, odnosno svim ljudima koji su ovoga hala. Sad on vapi pred tobom:
“Dova! Himmet! Da se izbavim!
Da iz ovih nevidljivih okova van iskočim!”
Drugim riječima: čini mi dovu, tako ti Allaha; zauzmi se za mene – himmet, da se izbavim! Da iz ovih nevidljivih okova van iskočim! Ali ne zaboravimo, svjedoci smo toga, pa kad i nas šta zaboli, tegoba nekakva dođe i mi gledamo druge ljude, vapimo i tražimo pomoć... A ko je spreman da prihvati recept? Onaj koji je odgovornost preuzeo na sebe. I ko ne vidi da je iko kriv za njegov hal, iko drugi do on sam. Samo se tako mogu riješiti ovakvi problemi. Znači, bježati daleko od Iblisovog pristupa kad si me naveo da počinim grijeh... kad kaže Gospodaru. Drugim riječima: Ti si kriv, Gospodaru, što sam ja ovo uradio; da Ti nisi tako odredio, ja to ne bih uradio... Neuzubillah! Nije tako, nego ti moraš postupiti kao što je naš babo Adem (a. s.) uradio i rekao: Mi smo sebi zulum uradili i, ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, bit ćemo od onih koji su propali. Ovo moramo znati da bismo se spasili iz ovakvih pogubnih okolnosti. Odgovornost na sebe prihvati i kreni! Daj sve od sebe i Allah će se odazvati. Krenut će dova s usana, s čistih usana, a ona ide pod Arš, a to su ovi Allahovi čisti robovi./
Taj koji jasno vidi ove alamete,
kako da ne razaznaje nesretnika od sretnika?!
/Kako da ne razaznaje nesretnika od sretnika, taj kome je jasno kad pogleda ljude da li nose na svojim vratovima okove, kako da ne razaznaje ko je nesretan, a ko sretnik!?/
On zna i skriva po nalogu Zuldželala (Veličanstvenog),
jer Hakkovu tajnu mu nije dozvoljeno otkriti.
Ovaj govor nema kraja. Taj fakir je
od gladi oslabio i tijelo mu je zatočenik postalo. (1671)
(Tj. ovaj govor o sudbini nema kraja. A ovaj naš zahid koji se ovako zavjetovao od gladi je oslabio... Ko veli nam hz. Mevlana, da se mi vratimo na priču o njemu, da vidimo kako se to sve završilo.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
Drugi dio 39. dersa iz trećeg sveska “Mesnevije”, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 3. 2. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
