“U situaciji u kojoj se nalaze grad Mostar i država izbori su uvijek važni, ali još su važniji u Mostaru imajući u vidu šta se dešavalo u posljednjih 12 godina, da se nije moglo glasati. Previše smo čekali da bismo mogli dati glas nekome i Mostar napraviti onakvim kakav zaslužuje da bude. Definitivno mislim da trebamo izaći na izbore, iskoristiti demokratsko pravo, na kraju krajeva, i ljudsko pravo.
Ako ne putem izbora, kako onda drugačije učiniti Mostar takvim da svi budemo široki u Mostaru, da budemo svi na svom? Na koji način da to odradimo? Demokratsko pravo nam omogućava da izađemo na izbore i da odaberemo ljude za koje mislimo da bi trebali Mostar učiniti onakvim kakvim bismo mi željeli da bude. Ja kada pričam o Mostaru, kada snim o Mostaru, onda je to Mostar kakav sam ja zapamtio prije rata, multinacionalan, prelijep grad, čist, grad svih nas koji ga volimo. Jednostavno, da možemo da ponudimo svakome ko bude dolazio ili prolazio kroz Mostar da ima neki lijep osjećaj, osjećaj finog grada. Otprilike to nešto što smo već imali svi mi koji smo živjeli u Mostaru. Nas je takav način življenja trajno obilježio.”
