U ponedjeljak 26. februara u Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Haagu završeno je usmeno iznošenje argumentacije po predmetu izraelske okupacije Palestine. Od suda se traži savjetodanvno (ili neobavezujuće) mišljenje o pravnim posljedicama pedesetsedmogodišnje izraelske okupacije Zapadne obale, Gaze i istočnog Jerusalima, odnosno Palestine, a na osnovu odluke iz rezolucije Opće skupštine UN-a 77/247 iz decembra 2022. godine.

Sudije su suočene sa dva pitanja – Koje su pravne posljedice koje proizlaze iz kontinuiranog kršenja prava palestinskog naroda na samoopredjeljenje od strane Izraela, zbog njegove produžene okupacije, naseljavanja i aneksije palestinske teritorije okupirane od 1967. godine, uključujući mjere usmjerene na promjenu demografskog stanja sastav, karakter i status Svetog grada Jerusalima, te usvajanja srodnih diskriminatornih zakona i mjera?

I drugo – Kako politika i praksa Izraela utječu na pravni status okupacije i koje su pravne posljedice koje proizlaze iz ovog statusa za sve države i Ujedinjene nacije?

Veliki broj država pokazao je interes za ovaj proces. Pedeset četiri zemlje i tri međunarodne organizacije (Arapska liga, Organizacija islamske saradnje i Afrička unija) dostavile su sudu pismene izjave, Türkiye prva, jula 2023. godine, a 51 država i spomenute tri organizacije su od 19. do 26. februara (minus vikend) iznosile usmenu argumentaciju.

IZRAEL IZVAN MEĐUNARODNOG PRAVA

Ogromna većina zemalja je za to da sud donese savjetodavno (ili kako neki preferiraju neobavezujuće) mišljenje, te da to mišljenje bude u korist Palestine, odnosno da se okupacija i praksa Izraela na okupiranim teritorijama ocijeni kao ilegalna, te da Izrael krši zabranu sticanja teritorije nasilnim putem, zabranu rasne diskriminacije i aparthejda, uskraćuje prava na samoopredjeljenje i eklatantno krši druga međunarodna ljudska i humanitarna prava.

Izrael je u svojoj pismenoj izjavi naveo da neće učestvovati u procesu, zato što veliku važnost posvećuje međunarodnim zakonima, a rezolucija Opće skupštine UN-a nije dobila apsolutnu većinu. Time Izrael potvrđuje riječi jordanskog predstavnika, koji je prije nekoliko sedmica, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, započeo izlaganje rečenicom: “Izrael se decenijama sprda sa međunarodnim zakonima.” Naime, sabrati glasove protiv (26), apstinirajuće (53) i odsutne (27) i staviti u jedan “protiv” koš je fiškalska akrobatika – rezolucija je usvojena ako ne apsolutnom a ono većinom glasova i to se ne može drugačije tumačiti.

Sjedinjene države i Velika Britanija (usual suspects) predvode manjinu zemalja koje se protive tome da sud donese savjetodavno mišljenje. Glavni argumenti (možda bi navodnici dobro legli) jesu da je u pitanju spor između dvije strane i da u suštini ICJ nema šta da traži u njemu, da rješavanje tog spora treba prepustiti pregovorima (treba li podsjetiti nepostojećim?), a kao vrhunac beščašća dolazi “argument” da ako ICJ donese savjetodavno mišljenje. ono (mišljenje) može “ugroziti” pregovore.

Ako je savjetodavno, odnosno neobavezujuće, čemu onda služi?

Odgovor na to pitanje je jednostavan. U slučaju da se ICJ-evo savjetodavno mišljenje poklopi s mišljenjem onih zemalja koje tvrde da je izraelska pedesetsedmogodišnja okupacija ilegalna, da Palestinci imaju pravo na samoopredjeljenje (što je ICJ već jednom potvrdio 2004. godine u slučaju aparthejdskog zida koji je Izrael izgradio u Zapadnoj obali) te da okupacija krši ne samo masu rezolucija UN-a (kako Vijeća sigurnosti, tako Generalne skupštine) nego i gomilu odavno uspostavljenih međunarodnih zakona, to će po principu erga omnes praktično značiti da je svaka zemlja na planeti dobila savjet da prestane saradnju s Izraelom, prije svega vojnu i ekonomsku, jer u suprotnosti krši međunarodne zakone.

Dr. Philippe Sands, poznati međunarodni advokat (i odličan pisac), koji je dio palestinske delegacije, to je objasnio ovako: “Okupacija je nezakonita i mora se okončati ‘trenutno, bezuslovno i potpuno’. Pravo na samoopredjeljenje zahtijeva da države članice UN-a odmah okončaju okupaciju Izraela. Nema pomoći. Nema asistencije. Nema suučesništva. Nema doprinosa prisilnim akcijama. Nema novca, nema oružja, nema trgovine, nema ničega. Sve članice UN-a su po zakonu obavezne da prekinu prisustvo Izraela na teritoriji Palestine.”

POLA GODINE UOBIČAJENI ROK ZA ODLUKU

Upravo je to razlog zašto se SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo prije svih, uz terciranje satrapa, trabanata i vazala, tako uporno trudi da “ušutka” sud, odnosno da uvjeri sudije da ne donesu savjetodavno mišljenje.

Potrebna je bila određena doza mazohizma da se odgleda / odsluša cijela rasprava. Naime, izuzetno mnogo ponavljanja jedne te iste argumentacije nije zabava. No, “surealitet” cijele stvari, prije svega u činjenici da se mora dokazivati očigledno i kako ta manjina uporno pokušava da ospori očigledno i ne samo očigledno, nego i masu izvještaja UN-ovih agencija, ponekad je osvježavao proces.

Vrhunac “zabave”, po mom mišljenju, bio je kada su zastupnici zemalja poput Zambije i Fidžija potezali Oslo proces kao “put kojim treba ići”. Čovjek se zapita gdje su bili ove silne godine od kada je Oslo mrtav da ne može biti mrtviji, a izraelski zvaničnici se iz sve snage hvale njegovom ubistvom. Slušajući ih, teško je izbjeći misli o dubokoj ukorijenjenosti britanskog kolonijalizma.

No, nisu samo zapadni satrapi svirali tu temu. Rusija je licemjerno priznala zločine Izraela i rekla da za njih nema opravdanja, ali je u istom dahu pozvala ICJ da Izraelu ne nametne nikakve obaveze i da bi (nepostojeći) “mirovni proces” trebao biti jedini forum za rješavanje problema, tako da sud zatraži povratak k njemu. Igranje tri majmuna glede Netanjahuovih (i ne samo njegovih) izjava i šibanje odavno mrtvog konja.

Izlaganje Ahmeta Yıldıza, zamjenika ministra vanjskih poslova Republike Türkiye, posljednjeg dana rasprave bilo je svojevrsno osvježenje i to od prvog momenta. Naime, umjesto “protokolarnog” početka izlaganja, kojim su svi započinjali – “velika mi je čast i privilegija da budem pred vama” –, Yıldız je jednostavno poželio sudijama “dobro jutro”. Da ne bi ponavljala argumentaciju koju su svi čuli xy puta Türkiye je koncentrisala izlaganje na pomalo od svih zapostavljeno pitanje statusa svetih mjesta u Jerusalimu, a naročito Al Aqsa džamije i podsjetila sud na sav zulum i kršenje međunarodnih zakona u vezi s očuvanjem njenog statusa i, šire, istočnog Jerusalima.

Jedno od uvjerljivo najjačih izlaganja bilo je izlaganje dr. Ralpha Wildea u ime Arapske lige, takođe posljednjeg dana. Iako su mnogi prije njega stavljali pitanje Palestinaca i Palestine u historijski kontekst, niko to nije učinio tako precizno i detaljno. Wilde se nije “vratio” samo u 1948. godinu, nego u 1917. (Balfourova deklaracija), Ligu naroda i Britanski mandat, čime je vrlo jasno pokazao trag nezakonitosti koji se vuče preko jednog stoljeća.

Kada će sud donijeti odluku, ne zna se. Šest mjeseci je uobičajeni rok. Kakva će biti odluka, još se manje zna. Ovo je ujedno i proces u kojem se odlučuje o sudbini međunarodnih zakona. “Međunarodni sistem zasnovan na pravilima došao je do tačke kolapsa zbog nepravde koja se decenijama nanosi palestinskom narodu,” rekao je Ahmet Yıldız. Zaista je došlo vrijeme da se zasnuje na zakonima.