Sve do 1950-ih, mnogi Egipćani su nosili karakterističan crveni fes. Danas je tek nekoliko majstora posvećeno izradi ovog simbola prošlog zlatnog doba i trude se da ne padne u zaborav.

Naser Abdel Baset, 59, svaki dan otvara svoju malu radionicu u kvartu Al Ghouriya, u starom dijelu Kaira i stoji iza svog starog stroja za oblikovanje ovih malih pokrivala, poznatih kao "tarbush" u Egiptu. Danas su namijenjeni turistima i uposlenicima Al Azhara, vodeće obrazovne institucije sunitskog islama.

"Umjetnost izrade fesa naučio sam od vještih majstora još kao dijete. Radim to 45 godina i sada podučavam. Kažu da je ovaj posao osuđen na propast, ali ja se ne slažem", kaže Abdel Baset.

Egipćani su počeli nositi tarbuš za vrijeme vladavine Muhamed Ali-paše, kojeg je osmanski sultan Selim III imenovao da vlada Egiptom u 19. stoljeću i koji se smatra ocem modernog Egipta, osnivačem njegove prve vojske.

No, industrija je pala 1958. godine kada je tadašnji socijalistički predsjednik Gamal Abdel Naser zabranio ovu crvenu kapu za glavu jer je simbolizirala stari monarhijski sistem.

"Tarbuš je više od pokrivala za glavu. Oduvijek je bio simbol dostojanstva i prestiža, a i dalje je, otuda i moj nadimak: Umjetnik od prestiža", ponosno tvrdi Baset, jedan od rijetkih koji nastavljaju proizvoditi taj osebujan šešir.

Mala crvena kapa dobila je ime fes u čast istoimenog marokanskog grada, gdje se bojila prirodnim bobicama kako bi dobila svoju kultnu boju, iako joj porijeklo nije jasno, jer je postala vrlo popularna za vrijeme Osmanskog Carstva u različitim zemljama.

"Postoji razlika između otomanskog stila i egipatskog stila. Osmanski je puno kraći od egipatskog", objašnjava Baset, držeći dvije vrste fesa. Njegova je izrada donekle složena, jer traži izradu strukture od pruća koju dobiva u gradu Rashidu, u delti Nila, i šivanje oko nje svilene tkanine na koju se naknadno lijepi jarkocrvena vuna. .

Konačno, šešir poprima svoj kruti oblik zahvaljujući vrućem bakrenom kalupu. “Koristim najbolji materijal koji postoji jer zaista želim svojim klijentima prodati proizvod koji će trajati vječno.” Kaže kako odbija fes prepustiti zaboravu I tvrdi da mu klijenata ne nedostaje.

I osmanski i egipatski fes prodaju se studijima koji uglavnom snimaju historijske filmove i serije, u kojima se koriste za kostime likova, a popularan je među turistima koji posjećuju Egipat. No, najvjernija klijentela nalazi se nedaleko, svega nekoliko minuta hoda od radionice Abdela Baseta, u poznatoj instituciji Al Azhar, gdje skoro svi, kako učitelji tako i studenti i dalje nose fes.