Lice sa invaliditetom, u smislu ovog Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica sa invaliditetom, je lice kod kojeg postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, odnosno trajno oštećenje organizma koje je prouzrokovano bolešću (urođenom ili stečenom) ili povredom i koje se ne može otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske zaštite, a koje je zbog takvog stanja u interakciji sa različitim barijerama onemogućeno, pod jednakim uslovima ravnopravno sa ostalim članovima tog društva, sudjelovati u svim segmentima života.

Dakle, to nisu socijalno ugrožena lica, barem im se mjesečne naknade ne isplaćuju na osnovu tog kriterija. Posebno nije nikakva pomoć koju je Adnan Delić obećao ili kako Radio Sarajevo piše, realizacija neke “inicijative”.

Na ovaj način se neupućenim čitateljima pokušava stvoriti privid kako je Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH načinilo neki vanredni napor kako bi pružili finansijsku pomoć “socijalno ugroženim licima”.

Član 7. gore spomenutog Zakona propisuje materijalnu podršku licima sa invaliditetom.

(1) Lica sa invaliditetom iz člana 2. stav (1) ovog zakona imaju slijedeća prava i to na : 

  1. a) ličnu invalidnina;
  2. b) dodatak za njegu i pomoć od drugog lica;
  3. c) ortopedski dodatak;

Obaveza koja je propisana zakonom, predstavlja se kao ispunjavanje obećanja koje je Ministarstvo dalo korisnicima, kao da se to ne treba podrazumijevati i kao da naknade ovise o dobroj volji ministra Adnana Delića.

Portal Radio Sarajevo u svom tekstu navodi da “ova inicijativa ne bi bila moguća bez podrške svih pojedinaca i organizacija koje doprinose ovim naporima, a Ministarstvo nastavlja raditi na unaprjeđenju sistema socijalne zaštite”.

Ovo nije prvi put da režimski mediji redovno servisiranje obaveza Vlade FBiH predstavljaju kao uspjeh. To, uostalom, radi i nametnuti premijer Nermin Nikšić, zaključuje portal Vox.