Lažni rukopisi Roberta Burnsa, jednog od najznačajnijih škotskih romantičara, nastali u Edinburghu prije 140 godina, još uvijek su na tržištu. Prema procjenama stručnjaka, prevaranti od njih sebi mogu priskrbiti milione funti.

Krivotvoreni dokumenti, koje je napravio falsifikator 1880-ih, već 140 godina su u posjedu kolekcionara.

Ova prevara je posljednja u nizu prevara koje je istražio profesor David Wilson. On je objasnio kako rukopisi i danas bivaju predmetom prevara, skoro stoljeće i po od njihovog nastanka.

Robert Burns je bio plodan lirik sve do svoje smrti 1796. godine. Kako je rasla njegova popularnost, rasla je i vrijednost njegovog rukom pisanog djela. 1880-ih, skoro vijek nakon Burnsove smrti, falsifikator u Edinburghu Alexander Smith proizveo je stotine lažnih rukopisa. Prodavao ih je prodavačima knjiga, zalagaonicama i kolekcionarima.

Prevarant je uhvaćen i osuđen na 12 mjeseci zatvora 1893. godine, ali mnogi od njegovih falsifikata i dalje su u opticaju. Pravi rukopisi Burnsa mogu danas na aukciji koštati desetine hiljada funti, tako da se i preko lažnih papira može zaraditi ogroman novac.

Profesor Gerard Carruthers, kodirektor Centra za studije Roberta Burnsa (CBRS) na Univerzitetu u Glasgowu, kaže da Smithove krivotvorine još uvijek izazivaju zabunu za stručnjake i kolekcionare. Rekao je da je pratio određene tragove s ciljem identifikacije lažnih dokumenata, kao što su plava tinta ili hrapavost papira.

„Ove godine sam bio tri puta u inostranstvu da pogledam dokumente koji mogu, a možda i ne, biti originalni. Nedavno sam bio u Novoj Engleskoj ‘pomažući’ kolekcionaru koji se nadao da je njegova sedmocifrena investicija pravi Burns, a ispostavilo se da je to Alexander Smith. Da se razumijemo, i Smithove kopije danas itekako vrijede, ali ta sedmocifrena suma u najboljem slučaju, kada je riječ o Smithovom dupljaku, bila bi četverocifrena. Bio je prevaren”, rekao je Carruthers.

Alexander Smith, rođen 1859. godine, bio je službenik u advokatskoj kancelariji u Edinburgu kada je počeo da koristi prazne listove iz starih knjiga za izradu svojih falsifikata. Kupovao bi serije starih knjiga u antikvarnicama širom ovog grada. Kolekcionari su počeli da otkupljuju rukopise sve dok prevara nije otkrivena 1891. godine. Smithu je suđeno i proglašen je krivim sljedeće godine za svjesnu prodaju svojih falsifikata.

Profesor Carruthers je na kraju iznio još jedan zanimljiv podatak – najveća zbirka Smithovih lažnih rukopisa pripada njujorškoj javnoj biblioteci. Njih čak 157.