SAD su krenule da okrive Hamas za neuspjeh njegovog prijedloga o prekidu vatre, postavlja se pitanje da li su tvrdnje Washingtona istinite?

Američki predsjednik Joe Biden objavio je 31. maja, kako je opisao, “sveobuhvatan izraelski prijedlog” za okončanje rata u Gazi.

Biden je iznio prijedlog u tri faze koji bi podrazumijevao sporazum o razmjeni zarobljenika koji bi omogućio završetak vojnih operacija u Gazi i povlačenje njenih snaga iz enklave.

Od tada je postojala široka konfuzija oko toga da li je prijedlog zapravo izraelski, s obzirom da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odmah potkopao centralnu osnovu sporazuma, odnosno da je Izrael pristao na trajni prekid vatre.

S druge strane, Hamas je nedvosmisleno pozdravio Bajdenovu najavu, odustajući od potpunog prihvatanja tek kada je postalo jasno da Izrael nije prihvatio trajni prekid vatre.

Iako su Sjedinjene Države uspješno usvojile prijedlog o prekidu vatre u Vijeću sigurnosti UN-a, on nije implementiran.

Ono što je uslijedilo je kampanja iz SAD-a koja okrivljuje Hamas za neuspjeh sporazuma, a Joe Biden je u četvrtak rekao da je "najveći prekid do sada to što Hamas odbija da se potpiše".

Ali da li je to zaista tako? Je li Hamas zaista taj koji blokira dogovor?

Đavo je u detaljima.

Kao što je spomenuto, Hamas nije odbacio dogovor kako ga je Bajden predstavio 31. maja. Prošle sedmice, Hamasov zvaničnik Ghazi Hamad objasnio je da su otišli u Dohu da prihvate dogovor, ali su tada bili zbunjeni saznavši „da je Bajdenov govor protumačen drugačije od Izraela”.

Grupa je također sastavila izvještaj o načinima na koje se prijedlog o prekidu vatre koji je iznio Bajden uvelike razlikovao od onoga što je zapravo ponuđeno grupi.

Konkretno, Izrael nije prihvatio trajni prekid vatre ili povlačenje svojih snaga iz Gaze.

Međutim, postoji još jedan aspekt ovoga koji je zamagljen od strane SAD-a i većine medija. Bajden su u četvrtak i američki državni sekretar Anthony Blinken dan ranije osvrnuli na činjenicu da je Hamas prihvatio “veoma sličan” egipatsko-katarski mirovni sporazum od 6. maja, koji je Izrael odbacio.

I tu je đavo u detaljima.

Za razliku od prijedloga od 6. maja, američko-izraelski prijedlog u suštini daje Izraelu put za bijeg nakon prve faze sporazuma.

Bajdenov plan poziva na pregovore tokom prve faze kako bi doveli do trajnog prekida vatre. On i Vijeće sigurnosti napomenuli su da će, ako pregovori zahtijevaju više vremena, prva faza i njen privremeni prekid vatre biti produženi prema potrebi.

Međutim, plan također predviđa da, ako Izrael utvrdi da Hamas ne pregovara "u dobroj vjeri", može nastaviti svoj razorni vojni napad na Gazu. Ne postoje utvrđeni kriterijumi šta bi „u dobroj vjeri“ moglo značiti, što omogućava Izraelu da jednostrano prekine prekid vatre uz implicitnu podršku SAD-a.

Plan od 6. maja, naprotiv, predviđao je da će prijelaz između prve i druge faze omogućiti oslobađanje svih zarobljenika u sporazumu o razmjeni zarobljenika i trajnom prekidu vatre.

Kada se gore navedeno kombinuje sa činjenicom da je Izrael čak i na ovaj razvodnjeni mirovni sporazum reagovao otvorenom ratobornošću, Hamas ima svako pravo da bude zabrinut.

Izrael je rekao da neće pristati ni na kakav dogovor koji mu zabranjuje da dovrši svoje ratne ciljeve "uništavanja Hamasa", što znači da mora biti u mogućnosti da vodi rat protiv Gaze na neodređeno vrijeme.

Izrael je bez sumnje rekao da ne podržava trajni prekid vatre, ali su američki zvaničnici pokušali da okrive Hamas, prikrivajući i ignorirajući očito odbacivanje Izraela.

S obzirom na to da su SAD tvrdile da je dogovor koji je Bajden objavio 31. maja bio “izraelski prijedlog”, sada se postavljaju ozbiljna pitanja o istinitosti ovoga, s obzirom da je Izrael odmah odbacio svoju centralnu odredbu o trajnom prekidu vatre.

Ako se ovome doda činjenica da su SAD imale direktnu ulogu u masakru u Nuseiratu 8. juna, tokom kojeg je najmanje 276 Palestinaca ubijeno tokom izraelske operacije oslobađanja zarobljenika, mnogi dovode u pitanje posvećenost SAD miru.

Zašto SAD okrivljuju Hamas?

Najočigledniji odgovor na ovo je pristrasnost.

SAD nisu neutralni arbitar između Izraelaca i Palestinaca, već su primarni saveznik i finansijer Izraela, sa svojim zakonodavnim tijelom ujedinjenim u bespogovornoj podršci Izraelu. SAD su saučesnici u izraelskom ratu i, iako je bilo značajnih tačaka neslaganja između saveznika tokom rata u Gazi, SAD su na kraju podržale Izrael na svakom koraku.

Međutim, postoje i drugi faktori. Bajdenova potpuna podrška Izraelu nije tako dobro prihvaćena od strane američkog naroda kao kod većine političke klase. U izbornoj godini, Bajden treba da maksimizira glasove u onome što se očekuje da će biti usko nadmetanje s republikanskim kandidatom Donaldom Trumpom.

Neki vjeruju da mu Bajdenova izmišljotina ovog prijedloga o prekidu vatre omogućava da se predstavlja kao mirotvorac, a da pritom može da se oslobodi odgovornosti ako se prijedlog ne ostvari.

Sa medijima koji su uglavnom usaglašeni, Bajden može kriviti Hamas, čineći Izrael i njegov jak lobi unutar demokrata zadovoljnim, dok, čak i ako prođe, sporazum omogućava Izraelu fleksibilnost da ga prekrši u bilo kojem trenutku.

Šta se sada dešava?

Savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je u subotu da posrednici za Katar i Egipat planiraju uskoro angažirati Hamas kako bi vidjeli postoji li način da se nastavi s prijedlogom o prekidu vatre.

Međutim, Sullivan je također rekao da su SAD ispitale Hamasovu reakciju na prijedlog i tvrdile da dijelovi nisu u skladu s prijedlogom. Međutim, znamo da je Hamasov primarni zahtjev trajni prekid vatre. Ovo postavlja pitanje o čemu tačno SAD pregovaraju? Da li se pregovara isključivo o prvoj fazi, koja i dalje omogućava Izraelu da nastavi svoj rat?

Izrael je otvoreno rekao da želi sporazum koji će omogućiti da zarobljenici budu oslobođeni i da može nastaviti svoj rat. Ako su SAD zaista posvećene sporazumu koji vodi trajnom prekidu vatre, trebalo bi da vrši pritisak na Izrael, a ne da okrivljuje Hamas.