Nakon velikih Romana Petrovića i Ismeta Ramljaka, Lamija Basara treći je akademski slikar u historiji Donjeg Vakufa. Ova 25-godišnja djevojka odlučila je nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu ne ostati u našem glavnom gradu već se vratiti u svoje rodno mjesto i tu nastaviti graditi život i karijeru. U samom centru ovog grada smještenog u centralnoj Bosni, u dolini rijeke Vrbas, odlučila je otvoriti slikarski atelje kojem je dala ime “Remek”. Kako je ova mlada umjetnica kazala na svečanom otvorenju ovog prostora, koje je bilo upriličeno prije nekoliko dana, Donjem Vakufu bilo je potrebno jedno ovakvo mjesto gdje će se osjetiti ambijent stvaralaštva, miris boje i platna te gdje će ljudi moći vidjeti kako nastaju slikarska djela.

Lamija Basara za Stav kaže da se u Donji Vakuf odlučila vratiti upravo zbog toga što ovom mjestu nedostaje umjetnosti i same svijesti o umjetnosti. Ističe da se osjeti nedostatak društveno-kulturnih događaja, edukacija za mlade i kvalitetnog druženja, te je izrazila nadu da će makar malo tu turobnu sliku uspjeti promijeniti.

“Još uvijek nisam svjesna titule akademskog slikara i šta ona može značiti, ali navikavam se polahko. Zaista je divno najprije završiti Akademiju, a kasnije otvoriti i vlastiti atelje. I to sve u vrlo kratkom razdoblju. Čast mi je što sam iz istog grada kao dvojica velikana našeg slikarstva Roman Petrović i Ismet Ramljak. Čak sam nedavno saznala i to da se ulica u kojoj se nalazi moja kuća nazivala u prošlosti po Romanu Petroviću, pa osjećam još jaču povezanost s ovim umjetnikom. Također, ne tako davno naslijedila sam i štafelaj velikog slikara Ismeta Ramljaka. Naravno, svjesna sam da je potrebno još mnogo rada i truda da bi moje ime moglo stajati uz njihova imena, ali sam svakako privilegirana biti neko ko preuzima njihovu štafetu”, rekla je Basara.

Govori da je oduvijek željela imati vlastiti atelje, lični prostor u kojem će moći doći do izražaja njena nesputana kreativnost.

“Na ideju sam došla tako što sam shvatila da na druženjima imam naviku iznositi neka svoja promišljanja vezana za umjetnost, na druženjima uz kahvu skicirati neke vizije i dijeliti ih s prijateljima. U međuvremenu sam saznala za finansijske podsticaje za mlade poduzetnike koje su dijelili 'Bingo' i 'Omladinska banka' te sam odlučila prijaviti se kako bih dovela svoju ideju o oformljenju ateljea do faze realizacije. To su zapravo bili grantovi namijenjeni ženama za pokretanje biznisa. U Donjem Vakufu do sada nije postojalo slično mjesto za umjetnost, vjerovatno jer je sam korak po sebi bio rizičan. Trebala je jaka volja, pa i hrabrost za otvaranje jednog ovakvog prostora s ovom namjenom”, dodala je.

Otvorenje ateljea “Remek” bilo je upriličeno 18. augusta. Odziv posjetilaca, što je bilo iznenađenje, bio je veliki i građani Donjeg Vakufa mogli su uživati prvashodno u izložbi slika koju je pripremila Lamija Basara, ali i u dobroj muzici, druženju i razgovoru.

“Uglavnom su bili pozitivni komentari, puni podrške. I danas, nekoliko dana nakon otvorenja, sugrađani navraćaju i sve više se zanimaju za umjetnost. Likovna umjetnost je, iako vlada suprotno mišljenje u javnosti, poprilično proširena, pogotovo u Sarajevu, makar u krugovima u kojima se ja krećem. Umjetnost je potrebna svima, bilo to kao terapija, neki vid seanse, ili jednostavno kao usavršavanje umjetničkih sposobnosti, tako da nastojim malim potezima približiti likovnu umjetnost masama koje se nisu dosad direktno susretale s njom. U svakom slučaju, otvorenjem ovog ateljea nastojat ću umjetnost približiti svojim komšijama i generalno sugrađanima jer umjetnost treba biti dostupna svima”, podvukla je Basara.

Kako nastavlja, njen atelje prvobitno se trebao zvati “Zora” jer je, objašnjava nam, sama simbolika zore buđenje, polazak u novi dan. Iako je atelje na kraju dobio drugi naziv, simbolika se nije mijenjala.

“Prvobitna simbolika ateljea ostaje ista, a to je buđenje umjetnosti u Donjem Vakufu i usmjeravanje generacija u šarene svjetove u kojima je sve moguće uz volju, trud i upornost. Znate, likovna umjetnost i jeste tu da nas nauči da ne odustajemo, prvi potez kistom možda neće uspjeti, ali naredni sigurno hoće. U ateljeu namjeravam organizirati slikarske radionice, škole crtanja koje će biti namijenjene osobama svih uzrasta. To su samo neki od planova koje ću, nadam se, uspješno provesti u vremenu koje dolazi”, otkrila je neke projekte na kojima misli raditi.

Kao svoju specifičnost u likovnom stvaralaštvu, izdvojila je osjetilnu sposobnost iz koje nastaju njena djela. Pripremi materijal i pusti intuiciji i mašti da je vode. Pored toga, ističe da je svjesna da znanje i umijeće ne vrijede ništa ako se ne dijele s drugima.

“Bavljenje umjetnošću u BiH, mislim na aktivno bavljenje, kada je ono što radite primarno i aktivno zanimanje, nosi sa sobom mnogo odgovornosti i hrabrosti. Na putu umjetnosti ostaju samo oni hrabri kod kojih je ljubav prema umjetnosti jača od bilo kojih prepreka. Raduje me i to što u mom gradu postoji još nekolicina mladih ljudi koji su zainteresirani za akademsko proučavanje likovne umjetnosti, što znači da bi nas kroz koju godinu moglo biti još više u Donjem Vakufu. Tu sam i ja, da im pomognem onoliko koliko znam i koliko mogu i nadam se da ćemo u nekom momentu postati prepoznatljivi po svom radu i u širim okvirima”, izrazila je nadu mlada umjetnica Lamija Basara.