Nakon atentata u beogradskoj Skupštini u junu 1928. godine kralj Aleksandar Karađorđević je, poslije bezuspješnih konzultacija s vodećim političarma kako smiriti stanje, pogotovo odnose Srba i Hrvata, u državi 6. januara 1929. ukinuo Ustav, raspustio Skupštinu i uveo diktaturu. Uskoro su zabranjene i sve političke stranke, a 3. oktobra 1929. godine kralj objavljuje Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja.
Zakonom je dotadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju da bi se pokazalo jedinstvo naroda u državi. Aleksandar je tako proklamirao geslo: „Jedan narod, jedan kralj, jedna država“. Ukinute su sve nacionalne posebnosti, a stvorena je umjetna jugoslavenska nacija sa jugoslavenskim jezikom kao službenim.
Kraljevina je podijeljena na 9 banovina, umjesto dotadašnje podjele na oblasti, i grad Beograd. Novoosnovane banovine bile su: Dravska (sa sjedištem u Ljubljani), Savska (Zagreb), Vrbaska (Banja Luka), Primorska (Split), Drinska (Sarajevo), Zetska (Cetinje), Vardarska (Skoplje), Moravska (Niš) i Dunavska (Novi Sad). Banovine su zamišljene kao jedinice na koje je prenesena vlast iz nadležnosti centralnih organa, ali u zbilji sva vlast ostala je koncentrirana u osobi kralja i njegovih najbližih suradnika.
Ovakva podjela ostala je na snazi do 1931. godine kada je došlo do novog razgraničenja, ali je broj banovina ostao isti.
Kao i druge jugoslovenske zemlje i Bosna i Hercegovina je ovom podjelom izgubila svoju historijski jedinstvenu teritorijalnu cjelovitost, bila je podijeljena između četiri banovine: Vrbaske, Zetske, Primorske i Drinske. Administrativni centri dvije banovine bili su u Bosni i Hercegovini: Sarajevo Drinske i Banja Luka Vrbaske banovine, a ostale dvije izvan Bosne i Hercegovine: Primorske u Splitu i Zetske u Cetinju.
To se značajno odrazilo i na nacionalnu strukturu stanovništva jer su u Vrbaskoj i Drinskoj većinu stanovništva činili Srbi, u Zetskoj Srbi i Crnogorci, a u Primorskoj Hrvati, odnosno ovakvom podjelom Bošnjaci su ostali manjina u sve četiri banovine. Kralj Aleksandar centralizirao je upravu, nastojao novom podjelom riješiti nacionalno pitanje nametanjem integralnog jugoslavenstva po kojem u Jugoslaviji postoji umjesto tri naroda samo jedan jedinstven jugoslavenski narod s tri plemena (srpsko, hrvatsko i slovensko).
Nakon ukidanja svih demokratskih obilježja jugoslovenskog državnopolitičkog sistema, kralj je objavio Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi te time preuzeo i zakonodavnu i izvršnu vlast. Tek u ljeto 1931. godine nagoviješteno je vraćanje parlamentarnog sistema. Novi Ustav Kraljevine Jugoslavije (Oktroirani ustav) kralj Aleksandar donio je 3. septembra 1931. godine s kojim se vratio parlamentarizam, ali ne i parlamentarni sistem u demokratskom smislu te riječi.
