Samo nekoliko sati nakon što su Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenuli niz zračnih napada u ranim jutarnjim satima petka na desetke ciljeva jemenskog pokreta Husi, kao odmazdu za njihove napade u Crvenom moru, ta je grupa zjavila da akcija neće ostati bez odgovora, da neće prestati s napadima na brodove povezane s Izraelom.
Osoba zadužena za slanje te poruke, u govoru na televiziji u kojem se pojavio odjeven s tradicionalnim bodežom, bio je vođa pokreta, Abdelmalik Al Husi, hermetična figura koja se počela isticati kao vojni vođa periferne pobune a koji je završio pretvarajući je u organizaciju koja kontrolira trećinu teritorija Jemena, gdje živi 80% stanovništva zemlje, prema američkom State Departmentu. Ova pobunjenička organizacija je u stanju poremetiti plovidbu kroz ključnu arteriju svjetskog pomorskog prometa koja teče uz zapadnu jemensku obalu, rutu kojom prolazi 12% svjetske trgovine koja izlazi na Sredozemlje kroz Suecki kanal.
Al Husi je rođen kasnih 1970-ih ili ranih 1980-ih - njegova konkretna dob nije jasna - u sjevernoj jemenskoj pokrajini Saada, na granici sa Saudijskom Arabijom. Njegov otac, Badreddin, bio je istaknuti učenjak zejdijskog ogranka šiitskog islama, čiji sljedbenici predstavljaju većinu u Saadi, ali manjinu od jedne trećine stanovništva Jemena.
Njegov stariji brat, Hussein, isticao se kao oštar kritičar bivšeg jemenskog predsjednika Alija Abdullaha Saleha i bio je suosnivač male vjerske skupine, Vjernička omladina, čiji je cilj bio braniti prava i interese Zejdija. Pokret, koji se progresivno militarizirao i politizirao, na kraju je postao poznat po prezimenu klana koji ga je utemeljio, Al Husi, unatoč tome što mu je službeno ime bilo Pristalice Boga.
Abdelmalik Al Husi unaprijeđen je kao vojni vođa skupine nakon što je Hussein ubijen 2004. godine od strane jemenskih vojnih i sigurnosnih snaga, koje seu sumnjale u njegove političke ambicije. Dok je bio vojskovođa, smatran je lukavim strategom, dobrim poznavateljem terena u Saadi te čvrstim i valjanim zapovjednikom sposobnim suočiti se s napadima vlade. Nakon očeve smrti 2010. godine preuzeo je i političko vodstvo pokreta.
Pod njegovim vodstvom i tokom arapskih ustanaka 2011. godine, skupina je provela duboku političku transformaciju napuštanjem diskursa i agende usredotočenih na zejdijsko pitanje kako bi prigrlila ideologiju i narativ više nacionalne prirode, koji se obraćao široj narodnoj bazi. Također se smatra da je u to vrijeme Al Husijeva mladost bila faktor koji je omogućio pokretu i njegovom vođi da steknu više sljedbenika.
Jemenskog čelnika od svog uspona do vrha formacije karakterizira iznimno oprezan u pogledu sigurnosti: ne daje intervjue medijima, rijetko se pojavljuje u javnosti i ne susreće se lično sa stranim zvaničnicima. Vjeruje se da je u velikoj mjeri njegova suzdržanost i diskrecija posljedica učestalih napada koje su pretrpjeli članovi njegove porodice. Zapravo, smatralo se da je on sam mrtav 2009. nakon zračnog napada, prije nego što se ponovo pojavio pred kamerama da to opovrgne.
Pod njegovim vodstvom, vojno krilo Husi pokreta transformiralo se iz problematične sjevernojemenske pobunjeničke grupe u naoružanu organizaciju sposobnu ugroziti plovidbu kroz Suecki kanal. Danas željeznom rukom kontrolira velika naseljena središta zemlje, uključujući glavni grad Sanu i gotovo cijelu obalu Crvenog mora, te ima desetke hiljada vojnika, borbeno iskustvo, pomorski kapacitet i značajan arsenal, dijelom osiguran od strane Irana, kako tvrde UN.
Tokom gotovo cijelog posljednjeg desetljeća, pobunjenici su bili u stanju odoljeti i nadvladati udarce vojne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji su odlučili intervenirati u Jemenu, direktno i preko srodnih skupina, kako bi porazili pokret nakon što je 2015. okupirala Sanu i svrgnula tadašnjeg predsjednika Abd Rabbo Mansura Hadija, saveznika Rijada.
Rat je odnio više od 375.000 ljudi, zbog direktnih ili indirektnih uzroka poput gladi, prema UN-u, i razorio je i podijelio zemlju, gdje su Husi i dalje u poziciji dominacije iz koje su mogli napadati čak Saudijsku Arabiju i Emirate.
Početkom 2021. Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Država proglasilo je Huse terorističkom organizacijom, a njihovog vođu, zajedno s još dvojicom vođa, uvrstilo na popis globalnih terorista. Administracija predsjednika Joea Bidena povukla je nakon mjesec dana pokret sa popis, ali ne i Al Husija.
Posljednjih mjeseci Rijad vodi pregovore o izlasku iz jemenskog stršljenovog gnijezda, u procesu koji je odobrio Al Husi, koji se smatra osobom s određenim pragmatizmom i predispozicijama za postizanje određenih političkih dogovora. Saudijska Arabija je, naime, bila jedna od prvih zemalja koja je reagirala na prvi napad Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva u Jemenu, požurivši pozvati na izbjegavanje "eskalacije". Rijad također ne učestvuje u međunarodnoj pomorskoj koaliciji koju je Washington najavio sredinom decembra za patroliranje južnim Crvenim morem.
Palestinsko pitanje ima važnu težinu za jemenski pokret, a u prošlosti je sam Al Husi u nekom govoru otvorio vrata pridruživanju svojim saveznicima u Palestini (Hamasu) i Libanu (Hezbolahu) u budućem ratu protiv Izraela. Već je 10. oktobra, tri dana nakon što je izraelska vojska započela vojnu operaciju u Gazi, najavio da neće oklijevati odgovoriti na intervenciju SAD-a.
Isprva su Husi odlučili ispaliti više projektila u smjeru Izraela koji je udaljen više od 1500 kilometara. Međutim, većina je presretnuta prije nego što je uopće stigla, a neki su pali u Egipat. Tada je organizacija, iskoristivši strateški geografski položaj Jemena, odlučila usmjeriti pažnju na plovidbu kroz južno Crveno more; prvo, trgovcima koji su navodno bili povezani s Izraelom, a zatim, svima koji su plovili tim vodama. Njihove akcije, za koje kažu da će prestati kada prestane agresija u Gazi i omogući se pristup humanitarnoj pomoći, imaju snažne posljedice za pomorski promet.
Posljednjih mjeseci vođa se morao suočiti s rastućim društvenim nemirima zbog, prije svega, loše ekonomske situacije na teritorijama pod kontrolom njegove organizacije, koja je, unatoč djelimičnom pristupu državnoj blagajni i izvorima prihoda, poput poreza, blizu bankrota.
Pokret također prima finansijsku pomoć od Irana, koji je njegov glavni saveznik u inozemstvu, iako opseg odnosa između i utjecaja koji Teheran ima na Huse ostaje nepoznat. Početkom decembra, kao odgovor na njihove napade u južnom Crvenom moru, Ministarstvo finansija Sjedinjenih Država sankcioniralo je 13 pojedinaca i entiteta koje je optužilo da su pobunjenicima doznačili desetke miliona dolara od prodaje iranske robe. A krajem istog mjeseca, tri druga entiteta i jedna osoba također su sankcionirane zbog navodnog omogućavanja prijenosa miliona dolara iranskih sredstava firmama povezanim s Husima.
