Od mnogobrojnih džamija i građevina drugih javnih namjena koje su izgrađene u Hrvatskoj u vrijeme osmanlijske vlasti, a o kojima govore pisani i grafički povijesni dokumenti, preostalo je jako malo. U obliku ostataka, preživjele su samo tri džamije, sve građene u 16. stoljeću, po jedna u Đakovu, Klisu i Drnišu.
Opstale su jer su sve tri nakon austrijskih i mletačkih osvajanja ubrzo pretvorene u crkve. Tako su, za razliku od muslimanskog naroda u Hrvatskoj i njegova gotovo cjelokupnog naslijeđa, izbjegle sudbinu žrtava „kulturne revolucije“ europskog tipa s kraja 17. i početka 18. stoljeća.
Ibrahimpašina džamija u Đakovu, od sredine 18. stoljeća župna crkva Svih svetih, početkom 18. stoljeća najprije je bila posvećena svetom Jurju. Džamija u Klisu od 1648. je crkva svetog Vida, a u Drnišu svetog Ante.
Riječ je o jednoprostornim potkupolnim džamijama. Džamije u Drnišu i Klisu su manje i imaju nisku kupolu, a Ibrahimpašina u Đakovu monumentalnu visoku. Kapiteli i trompe ukrašeni su mukarnom, prostornom geometrijskom dekoracijom na zapadu poznatom pod imenom stalaktiti. Đakovačka džamija nad sofama ima i trijem s tri male kupole. Džamije su imale i munaru od kojih su preostali samo temelji.
Dvije džamije su u novije doba doživjele stručnu obnovu pod vodstvom konzervatora. Đakovačka je obnovljena u razdoblju od 1988. do 1991., a ona na vrh tvrđave Klisa od 1999. do 2006. Obnovom se nastojala sačuvati i prezentirati graditeljska povijesna slojevitost.
Džamije su, naime, pretvorbom u crkve doživjele značajne trajne graditeljske promjene. Od izvornih konstrukcija obiju džamija preostali su u cijelosti zidovi s prozorskim otvorima i kupola s konstruktivnim dijelom mukarni. No objema je promijenjena orijentacija, pa je novim otvorom izvedenim za potrebe glavnog ulaza na jugoistočnom pročelju u obje džamije srušen mihrab, a džamijski glavni ulaz je zazidan. Ibrahimpašinoj džamiji tada je srušen i ulazni trijem koji je, u obliku čisto geometrijske replike bez dekoracija i kapitela, pri obnovi izveden armirano-betonskim stupovima i svjetlopropusnim kupolicama.
Zanimljiv je latinski natpis postavljen 1743. nad ulazom u klišku crkvu svetog Vida, odnosno nad mjestom nekadašnje mihrapske niše, koji kaže: „Što pobožnost sagradi, pobožnost i sačuva.“ Ibrahimpašina džamija doživjela je i značajne dogradnje. Najprije je na mjestu srušene munare izgrađen zvonik. U duhu radikalnog klasicizma, krajem 18. stoljeća dograđen je uz novi glavni ulaz narteks. 1819. srušen je barokni zvonik i izgrađen novi povrh narteksa čime je postignut današnji konačan volumenski oblik građevine. Zidna dekoracija u maurskom stilu iz 1885. u cijelosti je posljednjom obnovom restaurirana.
Za kraj, osvrnimo se na još jednu nedavnu obnovu bivše džamije. Riječ je o Meštrovićevom paviljonu, nesuđenom zagrebačkom spomendomu kralju konjaniku Petru I Oslobodiocu Karađorđeviću koji je dovršen kao Dom likovnih umjetnosti, rekonstruiran u Poglavnikovu džamiju, a potom u Muzej revolucije naroda Hrvatske. Za razliku od uspješnih metoda obnove povijesno slojevitih džamija-crkvi u Đakovu i Klisu, obnovi navedene građevine u takozvanu izvornu funkciju Doma hrvatskih likovnih umjetnika pristupilo se 2001. znatno radikalnijom metodom.
Ničemu, naime, što nije bilo izvorno dijelom građevine obnovitelji nisu dopustili opstanak, iako ju je njena povijesna slojevitost te ideološka i prostorna prilagodljivost učinila zanimljivom i za strane istraživače arhitekture i urbanizma. Kada je prilikom obnove posve neočekivano otkriven mihrab, uz fontanu jedini graditeljski ostatak iz razdoblja dok je paviljon bio džamija, donesena je potpuno pogrešna odluka o izmještanju mihraba u novu zagrebačku džamiju. Time se otklonila tek otvorena mogućnost za makar malen naglasak povijesne slojevitosti i urbanističko-arhitektonske prilagodljivosti Meštrovićevog paviljona. Pouka? Uz munare, u bivšim džamijama redovito stradavaju mihrabi, pa za obnoviti obično preostaje samo osnovna konstrukcija.
Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.
