Gradeći svoj put svjetske zvijezde kao vodeći gitarista sastava Rolling Stones 1960-ih, Keith Richards je paralelno stasavao i u moderni simbol hedonističkog načina života koji je ispunjen, osim rock ‘n’ rollom, i narkoticima. Godine 1973. britanski muzički časopis New Musical Express opisao je Richardsa kao rock zvijezdu koja će najvjerovatnije umrijeti u roku od godinu. Pedeset godina kasnije, on je još uvijek tu, a za razliku od nekadašnjih savremenika, virtuoza gitare poput Jimija Hendrixa ili bivšeg kolege iz benda Briana Jonesa, koji su umrli u 27. godini, Richards je stigao do 80. rođendana… i još uvijek svira.

Keef, kako mu glasi nadimak, danas ne voli “teške stvari”, ali ipak voli, kaže, povremeno popiti piće. Kroz sve to nikada nije prestao svirati, a samim tim i stvarati neponovljive blues-rock pjesme za još jedan album Rolling Stonesa “Hackney Diamonds”.

Kada loš dečko postane dobar

Keith Richards rođen je u Dartfordu, u Kentu, 18. decembra 1943. godine. Majka mu je kupila prvu gitaru kada je bio dijete, a inspirirala ga je muzika Louisa Armstronga i Dukea Ellingtona. Dok je pohađao srednju tehničku školu u Dartfordu, “regrutirali” su ga da bude dijelom školskog hora u kojem je pjevao sopran, čak je i nastupao za kraljicu Elizabetu II u Westminsterskoj opatiji. No ubrzo je razvio buntovničku crtu, preferirajući zvuk Chucka Berryja. Na kraju je izbačen iz škole zbog izostajanja…

Iako su bili susjedi tokom djetinjstva, Richards se zbližio s Mickom Jaggerom tokom jednog susreta na lokalnoj željezničkoj stanici 1961. godine i ubrzo se pridružuje njegovom amaterskom cover bendu – Little Boy Blue & the Blue Boys. Ovaj bend se kasnije spojio s Blues Incorporatedom, s Brianom Jonesom, i do 1962. pretvorio se u Rolling Stonese.

S čak 24 izdata studijska albuma u Velikoj Britaniji koju prati prodaja nosača zvuka procijenjena na više od 200 miliona primjeraka, Stonesi se općenito smatraju jednim od najutjecajnijih bendova ikada. Između 1968. i 1973. Keef je učestvovao u nastajanju čitavog niza monumentalnih rock albuma, uključujući “Sticky Fingers”, “Beggars Banquet” i “Exile on Main Street”. S Jaggerom je napisao najveći dio kataloga Rolling Stonesa, stvarajući saradnju jednako cijenjenu poput one Johna Lennona i Paula McCartneyja. Međutim, droga je prijetila okončanjem njegove karijere – i njegovog života – mnogo prije nego što je Richards postigao “rock besmrtnost”.

Suočavanje sa slavom i pritiskom

Često uzimanje heroina u 1970-im dovelo je do niza optužbi za posjedovanje ovog narkotika, uključujući i onu za trgovinu drogom u Torontu 1977. godine, zbog koje je Richards mogao biti iza rešetaka dugih sedam godina. U BBC-jevom dokumentarcu iz 2022. rekao je da se odao heroinu – zajedno s velikim količinama meskalina, LSD-a, kanabisa i još mnogo čega – “kako bi se nosio sa slavom i pritiskom”. No do kasnih 1970-ih prestao je uzimati heroin. Richards kaže da je prestao pušiti 2019. godine, a s kokainom je raskrstio 2006. nakon što je gotovo smrtonosno, prema vlastitom iskazu, ušmrkao kokain pomiješan s očevim kremiranim pepelom.

Uprkos svemu, jednom je rekao i to da je “slava ubila više talentiranih tipova nego droga”. Kazao je za The Telegraph 23. septembra 2023. da često mora pobjeći od svjetla pozornice i to ne uvijek pomoću droga.

“Uvijek imam knjigu u koferu”, objasnio je. “Održava me zdravim. I, znate, moguće je imati sa sobom negdje gdje se skrivate. Nisam rođen da budem rock zvijezda, ali moram se nositi s tim. To je ponekad gnjavaža, sasvim iskreno. I tako, s vremena na vrijeme tokom dana, jednostavno se udubim u knjige.”

Kroz svu tu zaljubljenost u knjige protezalo se i muzičko stvaranje. Osim rada sa Stonesima, tu su i brojne solo ploče i sporedni projekti, uključujući njegov bend The X-Pensive Winos.

Richards je 1989. primljen u Rock & Roll Hall of Fame, dok ga je časopis Rolling Stone 2011. uvrstio na četvrto mjesto svoje liste 100 najboljih gitarista svih vremena.

Roker se također pojavio u tri filma “Pirata s Kariba” kao kapetan Teague, otac Jacka Sparrowa, s izgledom koji je inspiriran samim Richardsom.

Nije spreman za prodaju autorskih prava

Richards je oduvijek imao ironičan smisao za humor i neku vrstu fatalizma koji mu omogućava da s mirom prihvati starenje i slavi svoju iznenađujuću dugovječnost. Upitan je li povratak u studio radi snimanja albuma “Hackney Diamonds” poput prvog sjedanja na bicikl, Richards je u intervjuu za CBS 15. oktobra odgovorio: “Poprilično, ali niste sigurni jesu li gume napumpane.”

Godine 2022. Richards je potvrdio da, dok druge muzičke zvijezde poput Brucea Springsteena, Boba Dylana i Stinga prodaju autorska prava na svoju muziku, Mick Jagger i on ne planiraju ići tim stopama.

“Prodaja autorskih prava je znak starenja”, rekao je za CBS Sunday Morning 2022. godine, dodajući da bi bend mogao “staviti još nešto u taj katalog”.

“Zasad nemam problema sa starenjem”, rekao je za The Telegraph. “Postoje neke užasne stvari koje možete vidjeti u budućnosti, ali morate doći do toga. Pomiren sam s činjenicom da imam 80 godina, ali još uvijek hodam, još uvijek govorim. Smatram starenje fascinantnim procesom .”