Bila je 2018. i svijet je sa zavišću i sumnjom gledao kako je Kanada legalizirala rekreacijsku upotrebu kanabisa. U to je vrijeme Borja Iribarne saznao za proizvode s CBD-om, nepsihoaktivnom komponentom biljke. “Sve je počelo zbog porodičnog problema. Moja majka je imala neke bolesti i ja sam pronašao prirodno rješenje u CBD-u,” kaže sadašnji izvršni direktor firme ProfessorCBD. Nakon ovog iskustva, ovaj marketinški stručnjak iz Malage uronio je u tržište kako bi analizirao poslovanje. “Vidio sam priliku i odlučio se odvažiti: pokrenuo sam e-trgovinu... u prvom mjesecu već smo zarađivali gotovo 1000 eura.”
Danas se njegovi proizvodi (više od 177, u rasponu od cvijeća i ulja do krema, kozmetike i seksualnih gelova) prodaju na webu i kroz mrežu od 247 trgovina diljem Evrope, uključujući apoteke, trgovine ljekovitim biljem, trafike i benzinske pumpe. Firma fakturira između 1,5 i 2 miliona eura godišnje za njihovo legalno plasiranje u zemlju. CBD nije lijek. Njegova upotreba dopuštena je samo za kozmetiku i, u teoriji, ne smije se prodavati pušenje, stoji na početku istraživanja kojeg je danas objavio El Pais.
Val legalizacije (i za rekreacijsku i za ljekovitu potrošnju) u svijetu budi nade u dobru zaradu kompanija vezanih uz legalni kanabis, koji je reguliran, a koje su prošle godine dodale prodaju vrijednu 25 milijardi dolara globalno, prema konzultantskoj firmi Prohibition Partners. Perspektiva je da će se ta brojka umnožiti dva puta 2027. godine, dosegnuvši 55 milijardi dolara.
No dok dobri predznaci cvjetaju u Evropi - naprimjer u Njemačkoj, gdje je odobrena legalizacija rekreacijske upotrebe kanabisa, uz određena ograničenja, koja će stupiti na snagu krajem ove godine, iako je njegova upotreba u medicinske svrhe legalna od 2017. - u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi firme i investicijski fondovi koji su se odlučili za ovaj posao mijenjaju svoje ponašanje zbog zasićenosti tržišta, velike konkurencije i nedostatka pristupa kapitalu.
Kanabis je stari znanac. Historijski 0ledano, to je bila najkonzumiranija zabranjena droga u Evropi. Procjenjuje se da je 84 miliona odraslih osoba u Evropskoj uniji (u dobi od 15 do 64 godine) barem jednom u životu probalo travu, prema Evropskom centru za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA). 72% potrošača je u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Španiji.
Biljka se uzgaja hiljadama godina. Njeno porijeklo seže u Centralnu Aziju. Naši su preci u njemu otkrili ljekovita svojstva, pa se njegova slava proširila u razne krajeve i sadila se u najrazličitijim podnebljima i terenima. Početkom 20. stoljeća počela je njegova zabrana. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, Jedinstvena konvencija UN-a o opojnim drogama stavila je kanabis na istu razinu s drugim opasnim opijatima koji izazivaju veliku ovisnost poput heroina.
Tako je stigmatiziran i kriminaliziran, globalno, u sljedeća dva desetljeća, koja su bila razdoblja velike ilegalne proizvodnje i prodaje. U to isto vrijeme otvaraju se prvi kafići u Nizozemskoj u kojima je trenutno dopuštena prodaja malih količina, ali je proizvodnja i distribucija ilegalna, odnosno trgovina se odvija u sjeni.
Već u devedesetim godinama različite su nacije počele raspravljati o djelovanju biljke. A početkom ovog tisućljeća, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) otvorila je novu klasifikaciju kanabisa kako bi olakšala naučna istraživanja. Od tada nestaje tabu njegove potrošnje i proizvodnje. Urugvaj je 2013. poduzeo hrabar korak legalizirajući kanabis u cijelom lancu: proizvodnja, distribucija i prodaja (uvoz i izvoz). Prvo je to učinio za rekreacijski dio, a zatim je regulirao tržište lijekova. Provođena je u fazama, a prodaja kanabisa u apotekama počela je tek 2017. godine.
“Mnogi su mislili da će doći do epidemije konzumacije kanabisa, ali ništa od toga se nije dogodilo. Zemlja ima regulirano tržište droga bez negativnog utjecaja na stanovništvo,” kaže Marcos Baudean, član Monitor Cannabis Uruguay. Industrija u toj maloj naciji, koja ne doseže četiri miliona stanovnika, porasla je u izvozu u zemlje Latinske Amerike, ali i u Europu. Prodaje u Portugal, koji djeluje kao logistički centar za distribuciju na Starom kontinentu. Ali njegovo domaće tržište je stagniralo, zbog birokratskih prepreka legalnom pristupu postrojenju i niske psihoaktivne razine.
Nakon toga, u oktobru 2018. godine, Kanada je regulirala rekreacijsko tržište i zbog veličine svoje ekonomije postala globalno mjerilo. To je dalo poticaj nedavno stvorenoj legalnoj industriji, koja je 10 mjeseci ranije propala kada je na jugu Sjedinjenih Država, u Kaliforniji (s regulativom o medicinskoj upotrebi od 1996.), također legalizirana konzumacija biljke. Washington i Colorado su 2012. inaugurirali legalnu prodaju u rekreacijskim i medicinskim ustanovama. Ali dolazak Kalifornije označio je prekretnicu: bila je (i još uvijek jest) najnaseljenija teritorija, s 39 miliona stanovnika, s ekonomijom veličine Francuske, s 270 miliona turista godišnje, kopnenom granicom s Meksikom i važnim lukama u koje dolaze proizvodi iz Kine.
Fiskalni aspekt bio je jedan od glavnih poticaja za vlade država da razmotre legalizaciju. U 2015. Colorado se mogao pohvaliti s oko 135 miliona dolara prihoda od kanabisa, 77% više nego 2014. i dvostruko većim prihodom od alkohola. Vlada Kalifornije procijenila je prihod na milijardu dolara godišnje, što je značilo dosta svježih sredstava za spašavanje uvijek anemičnih javnih finansija.
Kalifornijski ministar finansija John Chiang čak je predložio stvaranje banke koja bi upravljala novcem koji dolazi iz tvornice. Zalihe kanabisa u Sjedinjenim Državama također su brzo rasle, a s time i pozicije investicijskih fondova i specijaliziranih berzovnih fondova (ETF-ova) koji su uložili svoj kapital u revoluciju ovog proizvoda. Firme su iskoristile te resurse za kupovinu i izgradnju velikih pogona za uzgoj i preradu u nekoliko zemalja (po napuhanim cijenama zbog velike potražnje), kao i za zapošljavanje značajnog broja osoblja. “Mnogi su uzgojili više proizvoda nego što su mogli prodati”, kaže Kate Lavin, stručnjakinja u MJBizMagazine.
Nije se dugo čekalo na prvi udarac stvarnosti. U Kaliforniji su se potrošači koji su pohrlili u legalne dispanzere kanabisa vraćali na ilegalno tržište zbog visokih cijena na reguliranom tržištu. Visoki porezi, strogi propisi, sporo pokretanje maloprodaje u nekim područjima, kao i labava pravila o nezakonitim operacijama u kombinaciji su smanjili legalnu prodaju u državi. Oni su otišli s 3,1 milijarde dolara u 2017. (što je označilo rekord svih vremena) na 2,5 milijardi dolara na kraju 2018., prema BDSA.
Unatoč nazadovanju, rekreacijska konzumacija nastavila je napredovati u Sjedinjenim Državama—gdje je nezakonita na državnom nivou i klasificirana kao droga s visokim potencijalom zloupotrebe.
U to su vrijeme razne zemlje diljem svijeta raspravljale o legalizaciji biljke, posebno za medicinsku upotrebu. U nekim evropskim zemljama, naprimjer, prednjače Italija i Francuska, budući da obje reguliraju medicinski kanabis od 2013. Slijede Grčka i Norveška. Ujedinjeno Kraljevstvo pridružilo se 2018., kao i Portugal, Švedska i kasnije Austrija. A ista se stvar dogodila u nekim dijelovima Latinske Amerike i Azije, poput Tajlanda. U Kaliforniji se 2019. smatrala godinom oporavka i predviđalo se da će prodaja premašiti rekordne brojke iz 2017. Međutim, niz nesretnih događaja tokom druge polovine godine usporio je napredak i negativno utjecao na poslovanje. Prva je bila kriza povezana s ozbiljnom bolešću pluća povezanom s pušenjem proizvoda od kanabisa, što je izazvalo nesigurnost i strah među potrošačima. Tome je pridodan i višak ponude, što je uzrokovalo pad cijena (nedovoljno značajan da bi ljudi napustili crno tržište). Uz to, korisnici su tražili više razine psihoaktivne komponente (THC).
"Propisi o jačini, formatu i oglašavanju proizvoda naveli su mnoge da nastave pristupati kanabisu ilegalnim putovima jer su proizvodi bili preslabi", kaže Michael Armstrong, profesor na Univerzitetu Brock koji proučava kanabis i ekonomske aspekte legalizacije kanabisa. "Na primjer , legalna hrana od kanabisa u Kanadi ne može sadržavati više od 10 miligrama THC-a po pakiranju. To je dovoljno jako za nove korisnike, ali preslabo za iskusne korisnike koji su postali tolerantni prema psihoaktivnoj komponenti. Stoga ti korisnici preferiraju nedopuštene proizvode koji su snažniji.“
Danas vodeća svjetska ekonomija u ovom poslu stvara više od 400.000 radnih mjesta. U Kanadi su prošle godine potrošači potrošili oko pet milijardi dolara na legalni rekreacijski kanabis i 350 miliona dolara na medicinski kanabis. Iako Kanada ima snažno tržište, njegova medicinska strana je u lošem stanju, jer se broj pacijenata smanjuje jer su pravila o pristupu i pokrivenosti restriktivna – možete kupiti samo od jednog proizvođača s licencom putem liječničkih odobrenja i recepata.
Sada se Njemačka sprema otvoriti za rekreacijsku upotrebu kanabisa s programom koji dopušta prodaju kroz "klubove za društveni uzgoj", koji će djelovati kao neprofitne organizacije dajući biljku svojim članovima. Odnosno, legalizacija kakva se dogodila u Kanadi. Međutim, novi zakon daje veći poticaj biljci za njezinu medicinsku upotrebu. Prethodno su firme koje su željele uzgajati usjeve u zemlji morale to učiniti putem postupka nadmetanja. U posljednje četiri godine za ovaj posao odabrane su tri firme (Aurora, Aphria i Demecan) koje su zajedno uzgojile 10.400 kilograma. Nakon što je ubran, Njemački savezni institut za lijekove i medicinske proizvode otkupio je proizvod i distribuirao ga apotekama. Prema novim propisima, postupak nadmetanja se ukida, što znači da će privatne firme sada moći slobodno poslovati.
“To znači da postoji velika mogućnost da ćemo vidjeti snažan porast domaćih uzgajivača u zemlji, uključujući međunarodne tvrtke za proizvodnju kanabisa koje se žele kladiti na njemačko tržište”, kažu stručnjaci iz Prohibition Partnersa. Osim toga, uklanjanje kanabisa iz njemačkog Zakona o narkoticima olakšava liječnicima propisivanje. Ako postoji prilika za rast ove industrije na Starom kontinentu, kažu konzultirani stručnjaci, onda je to u medicinskom dijelu koji posljednjih godina bilježi konstantan rast i procjenjuje se na više od 550 miliona eura. Malo je zemalja u kojima se raspravlja o legalizaciji rekreacijskog dijela: Češka, Švicarska, Nizozemska i Danska. Samo je na Malti legalno.
