Dok se njemačka Šest armija smrzavala do smrti u Staljingradu, u Berlinu je osmišljen novi plan za nastavak prekinutog napredovanja na Kavkazu. Nacistički komandosi trebali su potaknuti iračke Kurde na pobunu i time zaustaviti britansku proizvodnju nafte u Iraku.

Od 14. januara 1943. datirana je naredba za "posebnu četu Mammut", koju je Odjel II Ureda za odbranu predstavio svom šefu, admiralu Wilhelmu Canarisu. Sabotaže i slični napadi bile su dužnosti ovog odjela, čije se djelovanje na papiru širilo kako su se smanjivale mogućnosti Trećeg Reicha na bojnom polju.

Ideja o njemačkom uticaju na Bliskom istoku bila je stara. Postojao je čitav niz operacija kojima je njemačka vojska djelovala na Orijentu tokom Prvog svjetskog rata, a slično se dešavalo i u jesen 1942.

Između 1914. i 1918. u Mezopotamiji su njemački komandosi minirali engleske naftne bušotine na Tigrisu i dogovarali zajedničke akcije sa šiitskim vođama. U drugoj misiji pokušavali su mobilizirati Afganistan protiv Britanaca. Godine 1918. čak je angažiran ekspedicijski korpus od nekoliko hiljada vojnkika kako bi preko Gruzije napredovali do ruskih naftnih polja oko Bakua. Već tada je dugoročni cilj bio srce Britanskog carstva, Indija.

Takvi su planovi oživjeli u Drugom svjetskom ratu, ali njihovi tvorci nisu isprva imali podršku Hitlera kojeg je više zanimalo napredovanje ka SSSR-u i istrebljenje „nižih rasa“. Čak i kad je nakon puča kojeg su izveli pronjemački vojni zapovjednici u aprilu 1941. godine na vlast u Iraku došao Raschid Ali al-Gailanij, Hitler je zauzdavao maštarije svojih suradnika.

Gailani je najavio trenutno povlačenje svih britanskih trupa, na što je London odgovorio vojnom intervencijom. Hitler je na poziv Berlinu u pomoć odgovorio "herojskim gestom" poslavši nekoliko eskadrila borbenih aviona koji nisu mogli učiniti ništa protiv nadmoćnih Britanaca. Diktator je sve svoje snage okrenuo u rat protiv Sovjetskog Saveza.

Tek kad su njemačke vojske 1942. godine napredovale na Kavkazu, a Japanci zaprijetili Indiji iz Burme, oživjeli su stari planovi i snovi. Memorandum koji je Gottfried Johannes Müller iz Odjela II Abwehra predao svojim nadređenima datiran je 5. decembra. U njemu je poručnik predložio da se kontaktira kurdskog vođu Mahmuda Barzinjija. Müller ga je upoznao tokom putovanja na Orijent 1936. godine kao harizmatičnog vođu koji je više puta izvodio napade protiv Britanaca. Mahmud je postao "Mamut" i operacija je dobila njegovo ime.

S nekoliko desetina odabranih ljudi, Müller se želio etablirati u kurdskim regijama Iraka, odatle izvršiti sabotažu protiv naftne industrije i, ako je potrebno, pridobiti Kurde za saveznike. To se dobro uklopilo u nove strateške perspektive otvorene navodnim trijumfom Wehrmachta na Volgi. Hitler je već izdao zapovijed da se za rat u stepi opremi osam tenkovskih divizija.

Sovjetska protuofenziva u novembru i opkoljavanje Šeste armije u Staljingradu, međutim, lišili su te snove bilo kakve stvarne osnove. Iako se front morao povući stotinama kilometara unatrag i mogao se održati samo uz velike poteškoće, u martu 1943. desetak oficira Abwehra premješteno je u tri grupe u Bodental u u Austriji, gdje su bili pripremani za svoju misiju.

Istodobno je na Krimu instalirana radio stanica koja je osiguravala vezu s Irakom. 14. jula grupa "Mammut", pod vodstvom poručnika Müllera, krenula je iz Berlina s podignutom kurdskom zastavom.

Problemi koji su uslijedili zorno su pokazali koliko su u stvarnosti resursi Trećeg Reicha za vođenje svjetskog rata bili tanki. Nakon njihove invazije na Irak 1941. godine, Britanci su već odavno stavili šeika Barzinjija u kućni pritvor u Bagdadu. U Berlinu je bilo poznato da se kurdske niti u Iraku sada vode zajedno s braćom Barzani, ali s njima nije bilo moguće uspostaviti nikakav kontakt.

Zbog neznanja jezika i nedostatka znanja o državi, uspjeh Müllerove misije ovisio je o zalaganju mladog kurdskog idealiste koji se dobrovoljno prijavio u misiju kako bi pružio primjer u borbi protiv vlade koju je u Bagdadu postavila Britanija. Zajedno s trojicom agenata prve grupe "Mammut", Ramzi Nafi 'Raschid Agha je skočio padobranom zapadno od Mosula 17. jula 1942. godije, ali 200 kilometara dalje od planiranog cilja.

Budući da je Müller izgubio živce, Ramzi je preuzeo vođenje agenata ka svom rodnom gradu Erbil. Tamo su ih izdali kurdski krijumčari, a Britanci su ih uhapsili 28. jula. Mjesec dana kasnije, Abwehr je dešifriranim radio-telegramom saznao za sudbinu svojih pripadnika. Tek tada je opozvana operacija "Mammut".