Mohammadu al Shakhouriju 12. marta 2022., na dan kada je izveden pred dželata, jedva da je ostao zub. Izbijeni su tijekom ispitivanja, prema Amnesty Internationalu. Ovom saudijskom državljaninu, osuđenom na smrt zbog sudjelovanja u demonstracijamate i još 80 muškaraca sabljom su odrubili glave u Saudijskoj Arabiji, zemlji koja već dvije sedmice puni naslovnice.
I to ne zbog mukotrpnog rada njenih dželata niti zbog pogaženih prava žena, LGTBI osoba i imigranata, već zbog potpisa Karima Benzeme za klub Al Ittihad, iz tamošnje lige, za svotu od 100 miliona eura po sezoni. Benzema je u Madridu zarađivao 12 miliona neto. Cristiano Ronaldo prošlog je januara potpisao ugovor s Al Nassrom, a Messi je na kraju otišao u Inter Miami (SAD) unatoč ponud od 400 miliona koje mu je nudio za Al Hilal.
Ova agresivna politika, nikad viđena u fudbalu, plana je vladara Saudijske Arabije da sport pretvore u oružje za promociju zemlje, pridobijanje njezinih građana, pokušaj uljepšavanja represije koja djeluje nad bilo kojom vrstom opozicije i potvrđuje svoju moć na globalnoj razini.
U golfu su 2022. izazvali rat s američkim i evropskim krugovima stvorivši vlastitu Ligu koja je umnožila nagrade i uzela neke od zvijezda; kupljen je Newcastle 2021. za 350 miliona. U Saudiji se od 2020. godine održava španski Superkup što plaćajnu 40 miliona po izdanju plus četiri za firmu Gerarda Piquéa, koja je dobila ugovor. Talijanski Superkup napravio je isto godinu dana ranije. U Formuli 1 premijerno je organizirana Velika nagrada 2021. slijedeće izdanje relija Dakar bit će peto u Saudijskoj Arabiji (13 miliona po trci). I u tenisu počinju organizirati egzibicijske turnire.
Saudijski suvereni fond (PIF), koji upravlja s 558 milijardi eura ovih je dana najavio preuzimanje 75% četiri kluba (Al Ittihad, Al Ahli, Al Nassr i Al Hilal), već imaju 8% dionica u svom portfelju od Aramca, državne naftne kompanije koja je 2022. ostvarila rekordnu dobit od gotovo 150 milijardi eura. Saudijska Arabija je vodeći svjetski izvoznik sirove nafte, kojoj je pogodovao rast cijena zbog rata u Ukrajini.
Ono što pustinjsko kraljevstvo sada planira u sportu već je učinio njihov komšija i rival Katar, organizator posljednjeg Svjetskog prvenstva u fudbalu vlasnik francuskog PSG-a. Ovaj mali emirat, čiji je BDP gotovo pet puta manji od Saudijske Arabije, bio je pionir u regiji sa sportskom diplomatijom koja se temeljila na "predstavljanju kandidatura za svjetska takmičenja i stvaranju sportskih struktura za jačanje svoje međunarodne pozicije", kaže konzultant Jean -Baptiste Guégan u knjizi „Qatar, dominacija kroz sport. Geopolitika jedne ambicije.“ Veliki cilj Saudijske Arabije je postati domaćin Svjetskog prvenstva 2030. godine i velike zvijezde postaju njeni ambasadori.
Saudijska sportska politika istaknuti je element u zvjezdanom projektu princa prijestolonasljednika Mohameda Bin Salmana: takozvana Vizija 2030, plan za okončanje ovisnosti o nafti diverzifikacijom ekonomije zemlje, privlačenjem ulaganja i razvojem sektora poput turizma dok se društvo kontrolirano liberalizira.
Saudijskoj Arabiji treba novi "legitimitet", a sport je "nevjerojatan alat", naglašava Guégan. Ta instrumentalizacija ima, po njegovu mišljenju, nekoliko dijelova. “Prvi je interni. 70% Saudijaca mlađe je od 35 godina i neophodno je omogućiti im zabavu i pristup zapadnoj modernosti. S jednom iznimkom: demokratija”, ističe konzultant. Drugi je uljepšavanje imidža, izgradnja "brenda" drugačijeg od onog koji se povezuje s autoritarizmom, upletenošću u rat u Jemenu ili ubstvom novinara Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2018.
I treći je ekonomski, smatra Guégan. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, sportski turizam godišnje iznosi 560 milijardi eura, a agenda Vision 2030 predlaže da sektor turizma doprinese 10% BDP-u do kraja ovog desetljeća (sada je 3%).
Unatoč tome što je daleko od evropskog kvaliteta, liga Saudijske Arabije već je najjača fudbalska liga na tom području, liga koja privlači igrače srednjeg kvaliteta koji bi lako moghli naći klub u Evropi. U Al Hilalu su zvijezde Mousa Marega (skoro 200 nastupa za Porto) i Luciano Vietto (bivši igrač Villarreala, Atlética, Seville i Valencije). Međutim, plan vlade da kupi zvijezde po izvanzemaljskim cijenama i podijeli ih klubovima premašio je sve granice. Infrastruktura je besprijekorna, strani igrači podigli su nivo i ko misli da je riječ o zlatnoj penziji, itekako je u krivu.
