Zbog Slobodana Tešića se šef srpske obavještajne službe, notorni Aleksandar Vulin, Vučićev “štit i mač režima”, našao na udaru sankcija službenog Washingtona. Predsjednik SAD, Joe Biden, Vulina je stavio na crnu listu zamrzavajući mu imovinu i zabranjujući mu ulazak u Sjedinjene Države. Je li takav potez Vulina silno pogodio? Hem nema imovinu u SAD, hem teško da je taj deklarirani putinofil pokazivao veliku želju da putuje u SAD.

“Vulin je umiješan u transnacionalni organizirani kriminal, ilegalne operacije narkotika i zloupotrebe javne funkcije. Vulin je održavao obostrano koristan odnos sa srpskim trgovcem oružjem Slobodanom Tešićem pomažući mu da njegove ilegalne pošiljke oružja slobodno prijeđu granicu Srbije”, u poprilično nediplomatskom tonu objavio je prošle sedmice američki State Department. Ovo zvuči kao sudska optužnica protiv mafijaškog bossa.

Prvi put da je jedan srpski zvaničnik, još od Miloševićeve ere, na udaru inozemnih sankcija. Vlada Sjedinjenih Američkih Država više od dva desetljeća aktivno prati Tešićeve aktivnosti. U očima Amerikanaca, Tešić je jedan od najvećih dilera oružja i municije ovoga dijela Evrope i bio je, zbog kršenja sankcija na izvoz oružja u Libiju, gotovo desetljeće na listi zabrane putovanja Ujedinjenih naroda.

Libija, Irak, Liberija, Jemen, Sudan, Filipini, Armenija, Belize, Nigerija, Bjelorusija, Ukrajina, Hrvatska... neke su od destinacija gdje se kroz medije spominjao Tešićev poslovni angažman. Samo prošle godine srpska vlada njegovim firmama dala je 66 izvoznih dozvola.

Bogati Srbin, Slobodan Slobo Tešić, najveći je istočnoevropski trgovac oružjem. Jedan od najvećih finansijera Vučićeve partije, Srpske napredne stranke. Unatoč velikoj medijskoj pozornosti, Tešić je za javnost i dalje „čovjek bez lica“. Lik s ruba mistike. Izjave ne daje. Njegovu fotografiju ili snimak novinari skoro da nikad nisu objavili. Nepostojeći marketing u ovoj soluciji je - dobar marketing. “Ili su najraskalašeniji ili su najnevidljiviji” - ovako je trgovce oružjem opisivao antologijski autor špijunskih trilera John le Carré. Tešić se odlučio za soluciju nevidljivosti.

Ovaj srpski poduzetnik gradio je svoje poslovno carstvo širom svijeta. Tragovi njegova trgovanja mogu se naći na gotovo svakome mjestu u svijetu gdje se ratovalo posljednjih 25 godina. S “crne liste” UN-a zbog nedozvoljene trgovine oružjem “skinula” ga je srpska vlast 2012. godine. Vučić je tad bio prvi potpredsjednik vlade, ministar odbrane, sekretar Savjeta za nacionalnu bezbednost i šef Biroa za koordinaciju službi bezbednosti. Vjeruje se da je to učinjeno zato što je Tešić bio finansijer Vučićeve naprednjačke stranke, ali je Tešić godinama uspješno krio svoje tragove od šire javnosti i nikad se nije pojavljivao u javnosti.

Godine 2017. Tešić je stavljen na “crnu listu” State Departmenta zbog “koruptivnih radnji i prijetnji po sigurnost u vezi s trgovinom oružjem” i zabranjen mu je ulazak u SAD. Ali ni ta nevolja nije bila prepreka da posjeduje firmu na Floridi koja danas uredno posluje!? Nekakav mutni, nagodbeni “deal” s Amerima? Na zahtjev Tunisa, zbog sumnji u pranje novca, Interpol za njim prije dvije godine raspisuje potjernicu.

Ne samo da je Tešić najveći regionalni trgovac naoružanja, nego je i glavni kadrovik u vojnim tvornicama u Srbiji i manjem bh. Entitetu. Nema krupnijeg srpskog exporta naoružanja ili municije, a da u transakcijskoj jednadžbi nije Tešić, vlasnik diplomatskog pasoša Republike Srbije. Tešić dođe kao vrhovni oružar u Srbiji, toj glavnoj ispostavi Kremlja na Balkanu. Odnedavno je postao i vlasnikom više državnih vila na elitnom beogradskom Dedinju.

Neke od Tešićevih poslovnih shema su da državni SDPR kupi robu s vojnih stokova, postane njezin vlasnik i umjesto da je direktno izveze, jer je registrirana za to, izabere Tešića da to uradi kao komisionar. Zbog političkih, strateških privilegija Tešićeve firme su od srpskih državnih proizvođača kupovale oružje po silno povlaštenim, a prodavale po tržišnim cijenama.

Rođen je u Kiseljaku kraj Sarajeva 1958. godine, gdje je radio kao šofer i kondukter u gradskom javnom prometu. Tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, 1990-ih se preselio u Srbiju, gdje je, uz stričevu asistenciju, prvo ušao u “sitnije poslove” oko remonta tenkova, pa onda prelazi na krupniji export-import biznis. S kragujevačkom Zastavom je 1999. ugovorio izvoz pješadijskog naoružanja na Filipine. No to je bila samo prva faza...

Postao je specijalist za trgovanje oružjem, posebno s režimima i zemljama pod embargom. Toliko je u međuvremenu izrastao da su mu poslovi nedodirljivi za državne organe i samu vlast Srbije. Među prvim izvoznim uspjesima upisao je i prodaju raketne tehnike Sadamovom Iraku 2002. godine. Honorirao je oficire Vojske Srbije koji bi mu dojavili gdje će biti viškova uskladištenog naoružanja. Navodno je primao i informacije o viškovima naoružanja po Hrvatskoj. Jeftino je otkupljivao, pa kasnije prodavao. Njegova ekipa je odlazila i u Rusiju, Armeniju, Gruziju, Irak kako bi tamo, u eldoradu sovjetskog vojnog arsenala, pronašli ili izvore oružja ili tržišta.

Kažu insajderi da Tešić nije škrtario na isplatama i bonusima. Uživa reputaciju poštenoga gazde, ali nesklonog materijalnim i tjelesnim ekstravagancijama kakve donose multimilionske zarade. Shvatio je da je ključna stvar doći do robe po dobroj cijeni, a tržište je najmanji problem. Upućeniji u tematiku Tešića opisuju kao trgovca kod kojeg je sve jasno i egzaktno. I što, i pošto, i kako.

Tešićevo ime se našlo i u depešama Wikileaksa. “Postoji dugačka lista zločina koji su u vezi s ovim čovjekom i opskrbom oružjem Iraka, Liberije i terorističkih režima”, navodi Wikileaks. Zaboravljeno je da su službenici carinarnice u Rijeci 2013. godine otkrili tešku “šverc komerc” operaciju i zaplijenili više kontejnera s rastavljenim raketama S-8 kalibra 122 mm, ruske proizvodnje, namijenjenima ispaljivanju iz višecijevnih lansera. Destinacija pošiljke, koje su u hrvatskoj javnosti dovedene u vezi s Tešićem, bila je Abu Dhabi. U kontejnerima su nađene i protuavionske rakete, ali bez bojevih glava te kruto raketno gorivo.

Cijela situacija digla je na noge obavještajne službe jer se radilo o neprijavljenoj robi pristigloj iz Srbije. Intrigantno je kako se Tešić našao u jednoj poslovnoj delegaciji koju je pred kraj drugog mandata na Pantovčaku primio Stjepan Mesić. Biznis ekipa interesirala se za gradnju trgovačkih brodova u jednom od hrvatskih brodogradilišta, kao i za otkup viškova naoružanja iz vojnih skladišta.

Tešićevo ime dovodilo se i u vezu s nesretnim remontom hrvatskih Mig-ova 21 u Ukrajini. Tešić je, naime, bio prijateljski i poslovno vezan s najvećim ukrajinskim trgovcem oružja Jurom Poljevojom, koji blisko posluje s “Ukrspecexportom”, s kojim je MORH potpisao ugovor o remontu hrvatskih borbenih aviona. Hrvatsko Ministarstvo odbrane je od Ukrajine otkupio Mig-ove 21 za koje Ukrajinci nisu predočili jasne vlasničke papire. Hrvatskoj strani tek je iskazano kako su lovci uvedeni u knjigovodstvenu dokumentaciju remontnog zavoda u Odesi, ali ne i kako su Ukrajinci došli u posjed zrakoplova s obzirom na to da ukrajinsko zrakoplovstvo nikad nije imalo Mig-ove 21.

Intrigantni dio ove detektivske štorije je taj da Ukrajinci, po svemu sudeći, ne bi mogli Hrvatskoj ponuditi nekadašnje jemenske Mig-ove na otkup da Tešićevim odličnim jemenskim vezama Ukrajinci nisu te lovce prethodno dobili. Ali to su misteriji poslova kojih se više nitko ne želi prisjetiti.

Lani se u sjevernoj Grčkoj srušio ukrajinski AN-12BK s 15 tona naoružanja proizvedenog u srpskom Krušiku. Iza poslovne transakcije, prema srpskim medijima, zakamuflirano je stajao nezaobilazni Tešić. Duge su njegove sjenke. Kontroli leta u Solunu uopće nije prijavljen let s minama preko grčkih glava, pa se stvar neugodno zakomplicirala do političkog skandala između Atene i Beograda.

“Aman ljudi, sve je čisto k’o suza”, branio se Vučić na ekspresno sazvanoj presici. Svi dijelovi puzzlea te poslovne transakcije upućuju na to da je teret bio namijenjen Ukrajini, pa su i oni u Kremlju razrogačili oči u nevjerici. Dosadašnji skor za Tešića ne izgleda loše: vješto izmiče međunarodnim škarama, a milioni profita uredno stižu.