Upotreba lubenice kao palestinskog simbola nije nova. Prvi put se pojavila nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, kada je Izrael preuzeo kontrolu nad Zapadnom obalom i Gazom i anektirao istočni Jerusalem. U to vrijeme, izraelska vlada proglasila je javno isticanje palestinske zastave krivičnim djelom u Gazi i na Zapadnoj obali.

Kako bi zaobišli zabranu, Palestinci su počeli koristiti lubenicu jer, kada se lubenica otvori, plod nosi nacionalne boje palestinske zastave – crvenu, crnu, bijelu i zelenu, piše Time. 

Ali izraelska vlada nije samo zabranila zastavu. Umjetnik Sliman Mansour rekao je za The National 2021. godine da su izraelski zvaničnici 1980. zatvorili izložbu u Galeriji 79 u Ramallahu na kojoj su bili i njegovi radovi. “Rekli su nam da je farbanje palestinske zastave zabranjeno, ali i da su njene boje također zabranjene.” Na to je jedan od umjetnika čiji su radovi bili izloženi Issam Badrl rekao: “Šta ako bih napravio cvijet od crvene, zelene, crne i bijele boje?” Policajac mu je ljutito odgovorio: “Bit će zaplijenjen. Čak i ako naslikate lubenicu, ona će biti zaplijenjena.”

Iako zastava nije uvijek bila zabranjena zakonom, lubenica je slovila i još važi kao simbol otpora. Pojavljuje se u umjetnosti, na odjeći, na grafitima, posterima i sveprisutnim emoji sličicama na društvenim mrežama.

Izrael je ukinuo zabranu isticanja palestinske zastave 1993. godine, kao dio sporazuma iz Osla, koji je podrazumijevao međusobno priznanje Izraela i Palestinske oslobodilačke organizacije i bio je prvi formalni sporazum kojim se pokušava riješiti višedecenijski izraelsko-palestinski sukob. Zastava je prihvaćena kao simbol palestinske vlasti koje će upravljati Gazom i Zapadnom obalom.

Nakon sporazuma New York Times ukazao je na ulogu lubenice kao zamjenskog simbola tokom zabrane zastave. “U pojasu Gaze, gdje su mladići jednom bili uhapšeni jer su nosili narezane lubenice – na taj način pokazujući crvenu, crnu i zelenu palestinsku boju – vojnici stoje po strani  dok povorke marširaju mašući nekada zabranjenom zastavom”, napisao je novinar Timesa John Kifner.

Godine 2007, neposredno nakon Druge intifade, umjetnik Khaled Hourani kreirao je Priču o lubenici za knjigu Subjektivni atlas Palestine. Godine 2013. iz Atlasa je izdvojio jedan rad i nazvao ga “Boje palestinske zastave”, koji su od tada vidjeli ljudi širom svijeta.

Upotreba lubenice kao simbola pojavila se iznova 2021. godine, nakon što je izraelski sud presudio da će palestinske porodice sa sjedištem u četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jerusalemu biti iseljene iz svojih domova kako bi se napravilo mjesto za naseljenike.

U januaru 2023. godine izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir dao je policiji ovlaštenje da oduzima palestinske zastave. U junu je uslijedilo glasanje o nacrtu zakona kojim se zabranjuje isticanje palestinske zastave na institucijama koje finansira država, uključujući univerzitete. (Nacrt zakona je prošao preliminarno odobrenje, ali je kasnije propao.)

U junu 2023. godine pokrenuta je kampanja protesta protiv hapšenja i oduzimanja zastava. Slike lubenica bile su zalijepljene na šesnaest taksija koji saobraćaju Tel Avivom, uz prateći tekst: “Ovo nije palestinska zastava.”

“Naša poruka vladi je jasna: uvijek ćemo pronaći način da zaobiđemo svaku apsurdnu zabranu i nećemo prestati da se borimo za slobodu izražavanja i demokratiju”, rekao je direktor arapsko-izraelske organizacije “Zazim” koja je organizirala ovaj oblik protesta, prenosi Time.

Amal Saad, Palestinac iz Haife koji je radio na kampanji “Zazima”, rekao je za Al Jazeeru da imaju jasnu poruku: “Ako nas želite zaustaviti, naći ćemo drugi način da se izrazimo.”