Iako su žene u Južnoj Koreji visoko obrazovane, mnoge se suočavaju s diskriminacijom na radnom mjestu i ograničenim mogućnostima za napredovanje. Ova rodna neravnopravnost stvara osjećaj nepravde i frustracije među ženama, koje se bore za ravnopravnost u društvu koje još uvijek favorizira tradicionalne rodne uloge.

Visoki troškovi stanovanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite dodatno otežavaju situaciju. Mnogi mladi parovi odlažu brak i rađanje djece zbog financijskih pritisaka. Ovo dodatno doprinosi niskoj stopi nataliteta, koja je 2023. godine pala na 0,7 što je daleko ispod stope potrebne za održavanje populacije.

Tradicionalne rodne uloge i očekivanja stavljaju veliki pritisak na žene da balansiraju između karijere i porodičnih obaveza. Mnogi muškarci se osjećaju ugroženo promjenama koje dolaze s većom rodnom ravnopravnošću, što dodatno povećava tenzije između spolova.

Kao odgovor na feminističke pokrete, pojavili su se i pokreti za prava muškaraca koji tvrde da su muškarci diskriminisani u određenim aspektima društva, kao što su vojna služba i zakoni o starateljstvu. Ove grupe često vode žustre debate o rodnim pitanjima, što dodatno polarizira društvo.

“Zone zabranjene za djecu” postale su popularne u Južnoj Koreji, odražavajući šire društvene trendove. Prema anketi, 71% Južnokorejaca smatra da su ove zone prihvatljive. Ove zone su odgovor na rastuće društvene tenzije i želju za mirnim okruženjem u hiperkompetitivnom i stresnom društvu. Jiun, studentica Sveučilišta Iva, ističe kontradikciju u društvu koje želi povećati natalitet, ali istovremeno produžava radno vrijeme. Predsjednik Yoon Suk-yeol je predložio obnovu 69-satnog radnog tjedna, što je izazvalo dodatne kontroverze.

Zanimljivo je da prodaja kolica za pse nadmašuje prodaju dječjih kolica, što je još jedan pokazatelj promjene prioriteta među mladim ljudima u Južnoj Koreji. Ovaj fenomen ilustruje kako se društvo prilagođava novim normama i izazovima.

Vlada Južne Koreje pokušava riješiti ove probleme kroz različite politike i kampanje. Uvedeni su finansijski podsticaji za porodice, produženo porodiljsko i očinsko odsustvo, fleksibilne radne opcije i subvencije za stanovanje. Međutim, efekti ovih mjera će se vidjeti tek u narednim godinama, a izazovi ostaju veliki.