Naranča iz jafe bila je cijenjeni proizvod palestinskih farmera generacijama prije nego što je osnovana država Izrael.

Prije 1948. godine, moderni grad Jafa, poznat i kao Kapija Palestine, bio je kulturno i ekonomsko srce te zemlje. Od kraja 19. stoljeća do 1970. godine bila je to jedna od najvećih luka za izvoz naranče u svijetu. Naranče i drugo citrusno voće u Evropu su i donijete s Bliskog istoka.

Jafa naranče su posebna sorta koju su razvili arapski palestinski farmeri u 19. stoljeću. Ove naranče bile su ponos Palestinaca jer su slatke i gotovo bez košpica. Njihova tvrda koža činila ih je savršenim za izvoz.

Uzgoj naranči razvijao se istovremeno s usponom korištenja parne mašine i povećanjem evropskog izvoza sredinom 19. stoljeća. Tokom ranog 20. stoljeća pa sve do 1939. godine, naranče su bile najveći palestinski izvoz, nadmašujući čak i pamuk. Godine 1939. obrađeno je ukupno 30.000 hektara i izvezeno 15 miliona sanduka naranči.

Dakle, suprotno mitu koji je propagirao Izrael o sušnoj, zaostaloj i nedovoljno naseljenoj Palestini, Palestinci su imali dinamičan poljoprivredni sektor prije dolaska evropskih Jevreja. Pod britanskim mandatom uzgoj proizvoda kao što su masline, dinja, duhan, vinova loza i naranče, da spomenemo samo neke, uglavnom je pripadao arapskim Palestincima. Pred kraj britanskog mandata, uzgoj naranči od strane domicilnih Jevreja značajno se povećao. Uprkos tome, u količini i kvalitetu superorno su prednjačili Palestinci.

Početkom 20. stoljeća uzgoj naranči bio je raširen među svim starosjediocima Jafe i okolnih regija, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Između različitih zajednica postojalo je određeno rivalstvo, međutim odnosi su bili mirni. Arapski uzgajivači naranči zapošljavali su Jevreje i obrnuto. Tokom ovih godina, razvijena je zamršena mreža ekonomskih, društvenih i kulturnih odnosa između arapskih – muslimanskih i kršćanskih – i jevrejskih zajednica tog grada. Kasniji sukobi zamaglili su ovaj stepen međuzavisnosti i saradnje.


Plantaže naranči okruživale su Jafu

U godinama prije 1948. godine tenzije su nastale osnivanjem kibuca koji su regrutirali isključivo jevrejsku radnu snagu. Od početka 20. stoljeća postalo je sve češće da cionističke agencije kupuju zemlju od odsutnih posjednika i otpuštaju dioničare u korist jevrejskih migranata. Nadalje, jevrejski migranti često su vršili pritisak na bivše jevrejske posjednike kako bi otpustili svoje arapske zaposlenike.

Unatoč rastućim tenzijama, uzgajivači naranči potpisali su usred rata 1948. godine sporazum o neagresiji u vezi sa šumarcima između Jafe – pretežno arapskog grada – i Tel Aviva – pretežno jevrejskog grada. Ove plantaže nisu smjele biti napadnute kako bi se nastavili berba i izvoz. Delikatna ravnoteža narušena je kada su pripadnici jevrejske naoružane milicije “Haganah” otpočeli izvoditi nasumične napade na to područje uprkos naporima općinskih vlasti Tel Aviva i Jafe da uspostave modus vivendi.

Prema Planu podjele UN-a iz 1947. godine, grad Jafa trebao je biti dio buduće arapske države. Međutim, u aprilu i maju 1948. godine Jafa je bila opkoljena i napadnuta od izraelskih vojnika. Kako bi izbjegli bombardiranje, hiljade Palestinaca moralo je čamcima pobjeći iz grada. Sredinom maja 1948. godine, od 70.000 Palestinaca koji su doskora živjeli u Jafi, ostalo ih je između četiri i pet hiljda.

Nasadi naranči koji su pripadali Palestincima tada su nezakonito zaplijenjeni i postali su vlasništvo novouspostavljene jevrejske države. Čak i kad su njihovi vlasnici ostali u Jafi, šumarci naranči smatrani su “napuštenim dobrima” i bili su zaplijenjeni.

Nakon iseljavanja Palestinaca, država Izrael počela je ostvarivati profit od izvoza naranči s preotetih plantaža. Izrael čak i danas izvozi citrusno voće Jafa brenda iako u gradu više nema stabala naranče. Većina nasada je ili uništena ili napuštena kada su naranče izgubile svoju vrijednost na svjetskom tržištu osamdesetih godina 20. stoljeća. Upravo je u to vrijeme izvoz citrusa iz Izraela pao s milion tona na samo 300.000 tona zbog evropske konkurencije.

Za Palestince su Jafa naranče bile veoma snažan simbol njihove zemlje. Svojim međunarodno poznatim kvalitetom, naranča je predstavljala domišljatost palestinskog naroda. Palestinski historičar Mustafa Khaba pripovijeda da je kasnih dvadesetih godina 20. stoljeća palestinska štampa provela istraživanje kako bi utvrdila koju zastavu Palestinci žele usvojiti nakon stjecanja nezavisnosti. Vezanost za voće jasno je istaknuta u anketi jer je većina ispitanika smatrala da zelena i narančasta boja citrusa najbolje predstavljaju Palestinu. Čini se da je ovo mišljenje prevladavalo sve do usvajanja zastave 1948. godine. Međutim, nakon 1948. godine narančasta je počela predstavljati boju izgubljene domovine predaka.

Otprilike u isto vrijeme, jevrejski migranti prisvojili su Jafa naranče kao simbol Izraela. Historičar Amnon Raz-Krakotzin objašnjava kako je cionistički pokret modernizaciju i uzgoj citrusa učinio simboličnim. Kada se propaganda iz ovog doba analizira kroz postere i fotografije, vidljivo je da je narančasta ikonografija pomogla u prenošenju lažnog mita o zaostalom palestinskom društvu i o kraju koji je procavo dolaskom jevrejskih useljenika.


Jafa prije Prvog svjetskog rata

Od 1950-ih Jafa naranče predstavljale su Izrael na međunarodnom nivou kao glavni izvozni proizvod nove države. Jafa je postala registrirana robna marka 1948. godine. Izraelski odbor za marketing agruma, koji je osnovan još pod britanskim mandatom, tada je kontrolirao svu proizvodnju i izvoz izraelskog citrusnog voća pod Jafa imenom. Među široj javnosti najpoznatijim brendovima Jafa je 1976. godine bila rangirana odmah nakon Coca-Cole.

Što se tiče palestinskog grada Jafe, on je pripojen Tel-Avivu 1950. godine i njegovo ime je postepeno palo u zaborav.

Današnji zagovornici bojkota izrelskih proizvoda među njih uvrštavaju i Jafa naranče navodeći nekoliko razloga.

Prvo, naranče pod imenom Jafa dugo su se uzgajale na nezakonito stečenim zemljištima. Bojkotiranje Jafa naranči predstavlja izraz protivljenje ovoj pljački i otimačini koju je izvršila država Izrael. Nadalje, kupovina Jafa naranči jača izraelsku ekonomiju a time i njene oružane snage koje upraov provode genocid nad palestinskim narodom.