Novinaru Comeru Clarkeu trebalo je nekoliko godina da uđe u trag bivšem oficiru SS-a Alfredu Naujocksu. Napokon ga je pronašao 1958. godine, kako mirno sjedi u pivnici u Hamburgu, gradu u kojem je radio kao skromni poslovni čovjek otkako je osam godina ranije oslobođen u Danskoj zbog ubistva danskih boraca Pokreta otpora. Intervju je objavljen u časopisu 'Men's' pod naslovom: 'Započeo sam Drugi svjetski rat'.

Dana 31. augusta 1939. Naujocks je postao vojnik koji je počinio prvo ubistvo u Drugom svjetskom ratu, u operaciji koju je pomno organizirao direktor Gestapoa, Reinhard Heydrich, nakon naredbe primljene od Hitlera. Njemački diktator više nije želio gubiti ni časa, morao je što prije izvršiti invaziju na Poljsku i došlo je vrijeme, kako je i najavljivao u svojim govorima posljednjih mjeseci. Žrtva je bila nepoznati poljski farmer kojeg je Naujocks drogirao, obukao u uniformu poljske vojske, odvukao do radio-stanice na granici s Njemačkom i upucao ga u glavu.

Najzanimljivije u toj mračnoj i misterioznoj epizodi je to što su je historičari dva desetljeća ignorirali, unatoč tome što je nakratko obrađena na suđenjima u Nürnbergu. Kao da te prve nevine žrtve sukoba nije ni bilo. Na to se nije osvrnula ni njemačka kancelarka Angela Merkel na sastanku koji je imala s ruskim i poljskim premijerima povodom 70. godišnjice početka rata. Nešto teško razumljivo, ako uzmemo u obzir da je taj zločin bio izgovor nacističke Njemačke da započne invaziju na Poljsku i baci svijet u pakao.

Ni potomci Franza Honioka, ubijenog farmera, sve do nedavno nisu htjeli javno govoriti o tom događaju. Njegov nećak i jedini preživjeli iz porodice, Pawel Honiok, kazao je za 'The Telegraph' 2009. godine: “Niko nikada nije želio govoriti o tome što se dogodilo. To je oduvijek bila tajna. Nijemci su nas kontrolirali do 1945. a onda su nas preuzeli Rusi. Nikome nije bilo ni u interesu istražiti istinu o onome što se dogodilo na početku rata. Čak su se i članovi moje porodice bojali govoriti dok su bili djeca, pa je trebalo mnogo godina prije nego što smo saznali bilo šta o tome."

Pawel Honiok je, međutim, bio u krivu. Mnogo godina prije, iako gotovo svi nezamijećeni pred stravičnim zločinima koje su počinili nacisti, časopis 'Men's' objavio je intervju s Naujocksom, kojeg možemo smatrati jednom od najvažnijih figura tih prvih trenutaka rata. Kako je priznao bivši SS oficir, odlučio je o tome progovoriti jer je već odslužio kaznu i bio je uvjeren da mu se ništa ne može dogoditi: “Da, ja sam sve započeo. Mislim da sada nikoga nije briga za mene”, priznao je, netom prije otkrivanja detalja tih sastanaka na kojima je organiziran napad pod lažnom zastavom na stanicu Radio Breslau, u Gliwicama, njemačkom gradu blizu granice s Poljskom. .

Mjesto je odabrano svjesno, pod izlikom diplomatskog sukoba koji je nacistički vođa godinama vodio s poljskom vladom kao posljedicu nekih teritorijalnih pretenzija na Danzig, dnposno, Gdanjsk. Akcija je bila djelo komande SS-a koju je formirao Heydrich a kojom će upravljati Naujocks. On je otkrio šta mu je kazao u julu 1939. šef Gestapoa u svom uredu u Berlinu.

„Za mjesec dana bit ćemo u ratu s Poljskom. Führer je odlučan. Prvo, međutim, moramo imati zbog čega ratovati. Organizirali smo incidente u Danzigu, uz granicu Istočne Pruske s Poljskom i uz njemačku granicu, ali prvo se mora dogoditi nešto veliko i očito.' Zatim je opisao kako je Heydrich prišao karti Evrope i pokazao na Gliwice. "Ovdje vi nastupate. Ideja je da provalite u radio stanicu sa šest muškaraca, onesvijestite osoblje i emitirate govor na poljskom i njemačkom u kojem kritizirate Njemačku i Führera i najavljujete namjeru Poljske da osvoji sporna područja.“

Kako bi Hitler mogao okriviti Poljsku za ovaj lažni zločin, Heydrich je čak uputio Naujocksa kako će morati ostaviti tijelo, odjeveno u poljsku odoru, na ulaznim stepenicama stanice. Bila je to supertajna operacija koja je dobila kodni naziv 'Grossmutter gestorben' (Baka je umrla). Posljednji pripadnik SS tima koji je sudjelovao u napadu u Gliwicama umro je 2017. ne govoreći o tome šta se dogodilo tog poslijepodneva 31. augusta 1939. godine, pa je intervju objavljen u časopisu 'Man's' 1958. jedino direktno svjedočanstvo.

Naujocks i njegovi vojnici stigli su u radio stanicu naoružani i obučeni kao civili u 20:00 sati. Kao što je i planirano, na poljskom su pročitali proglas protiv Hitlera i Trećeg Reicha. Da bi bilo vjerodostojnije, bili su maskirani poput tipičnih Poljaka kako ih se ne bi povezivalo s nacistima. U tom trenutku emitiran je program uživo, koji su iznenada prekinuli, pucajući u zrak i uzvikujući “Pozor! Ovo su Gliwice. Stanica je sada u rukama Poljske."

Kako bi dodatno dramatizirali scenu, pripadnici SS-a su tamo doveli lokalnog farmera, katolika jake nacionalističke prošlosti. Dan ranije su ga uhapsili i nasilno odvukli u stanicu. Prije nego što su ga pogubili, slijedili su Heydrichove upute i obukli ga u uniformu Poljske vojske koju su nacisti prethodno ukrali. Cijela operacija trajala je samo 15 minuta, iako je zbog tehničkog kvara emitirano samo devet riječi navodnog govora pobunjenika. Među njima nije bilo čak ni onih najave tobožnje invazije, ali ostali su bili dovoljni da Hitler ima izliku za njega.

Historičar Michael Burleigh kaže u 'Treći Reich: Nova historija' da su, kako bi proizveli očekivani učinak na stanovništvo, na scenu dodali još jednu smrt. Vjeruje se da je riječ o zarobljeniku odvedenom direktno iz koncentracijskog logora koji je tamo ubijen i čije ime nikada nije objavljeno. Samo četvrt sata nakon što je Naujocks pobjegao s mjesta zločina, njemački radiji već su javljali šta se dogodilo na granici.