Nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, u postupku koji je protiv Izraela pokrenula Južna Afrika, u javnosti se pojavilo mnogo kompetentnih komentara koji su nastojali predvidjeti posljedice presude. Ukratko, odluke i presuda sastoje se od nekoliko glavnih odrednica. Prvo, Sud se proglasio nadležnim da odlučuje o slučaju tužbe Južnoafričke Republike protiv Izraela. Nadalje, u presudi Sud je naredio Izraelu da poduzme mjere za sprečavanje djela genocida kao i obavezu sprečavanja i kažnjavanja poticanja na genocid u Pojasu Gaze. Treće, Sud je naredio Izraelu da mora dopustiti dopremanje humanitarne pomoći u Pojas Gaze. Konačno, Sud obavezuje Izrael da poduzme mjere za zaštitu Palestinaca, ali mu nije naredio da prekine vojne operacije u Pojasu Gaze. Ovo posljednje vjerovatno je odlučeno radi širih implikacija na međunarodno pravo, u smislu tretmana napadnute države i njezina prava na samoodbranu, što bi moglo biti sporno mnogim članicama.

Sud je Izraelu dao rok od mjesec dana da ga izvijesti o mjerama izvršenja naredbe o poduzimanju svih mjera koje su u njegovoj moći da spriječi djela genocida u Gazi. Iz teksta presude, koju je pročitala predsjednica Međunarodnog suda pravde Joan Donoghue, razvidno je da je Sud uzeo u obzir mnoge izjave visokih izraelskih zvaničnika kojima su “dehumanizirali” Palestince. Naročito je skrenula pažnju na izjave izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta, koji je naredio “potpunu opsadu” Gaze i rekao vojnicima da se bore protiv “ljudskih životinja”.

 GLASANJE SUDACA – SLIKA REALNOSTI

Zanimljivo je kako su glasali suci za svaku od ukupno šest tačaka presude. Prva je tačka usvojena s 15 glasova za i 2 protiv, i naređuje da Država Izrael, u skladu sa svojim obavezama prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, prema Palestincima u Gazi, poduzme sve mjere u svojoj moći da spriječi počinjenje svih radnji u okviru člana 2. Konvencije, posebno, A) ubistvo članova grupe, B) nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda članovima grupe, C) namjerno nametanje životnih uvjeta koji mogu dovesti do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja i D) nametanje mjera za sprečavanje rađanja unutar grupe. Druga tačka, usvojena s 5 glasova za i 2 protiv, naređuje da Država Izrael osigura da njena vojska ne počini nikakva djela opisana u tački 1. gore. Treća tačka usvojena je sa 16 glasova za i 1 protiv (dakle i s glasom izraelskog suca) i naređuje da Država Izrael poduzme sve mjere u okviru svoje moći da spriječi i kazni direktno i javno poticanje na počinjenje genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze. Isto tako, četvrta tačka usvojena je s glasom izraelskog suca, sa 16 glasova za i 1 protiv, i naređuje da Država Izrael poduzme hitne i učinkovite mjere kako bi osigurala pružanje prijeko potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći za rješavanje nepovoljnih životnih uvjeta s kojima se Palestinci suočavaju u Pojasu Gaze. Peta tačka, usvojena je sa 15 glasova za i 2 protiv, i naređuje da Država Izrael poduzme učinkovite mjere kako bi spriječila uništenje i osigurala očuvanje dokaza koji se odnose na navode o djelima u okviru člana 2. i člana 3. Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze. Konačno, šesta tačka usvojena je sa 15 glasova za i 2 protiv, i naređuje da Država Izrael podnese izvještaj Sudu o svim mjerama poduzetim kako bi se ovaj nalog proveo u djelo u roku od mjesec dana od datuma izricanja presude.

Od 15 stalnih i dva ad hoc suca, koja su imenovale strane u postupku, Južna Afrika i Izrael, samo je sutkinja Julia Sebutinde iz Ugande bila jedina koja je glasala protiv svih privremenih mjera. Uganda je već pokrenula proceduru za njezin opoziv. Zanimljivo je i značajno da je izraelski sudac glasao za dvije privremene mjere. Na to se osvrnuo Kenneth Roth, bivši izvršni direktor Human Rights Watcha, rekavši u objavi na X-u da je “vrijedno pažnje” što se čak i izraelski sudac Aharon Barak pridružio odluci Suda “po pitanju sprečavanja i kažnjavanja poticanja na genocidna djela”.

PRESUDA ICJ-A STAV VEĆINE SVIJETA

Evropska unija reagirala je među posljednjima na privremenu presudu ICJ-a. “Naredbe Međunarodnog suda pravde su obavezujuće za strane i moraju ih se pridržavati”, stoji u saopćenju Evropske komisije. Evropska unija očekuje njihovu potpunu, hitnu i učinkovitu provedbu, dodaje se.

Amnesty International nazvao je nalog suda “važnim korakom” koji bi mogao pomoći u zaštiti Palestinaca od “daljnje patnje i nepopravljive štete”. Presudom koju je donio ICJ naloženo je šest privremenih mjera, uključujući naredbu Izraelu da se suzdrži od radnji zabranjenih prema Konvenciji o genocidu. Posebno je značajno da je Sud također naredio Izraelu da sačuva dokaze o genocidu te da traži da mu u roku od mjesec dana podnese izvještaj o svim mjerama poduzetim u skladu s njegovom naredbom. Agnes Callamard iz Amnesty Internationala kaže da privremena presuda “šalje jasnu poruku da svijet neće šutjeti dok Izrael provodi nemilosrdnu vojnu kampanju kako bi desetkovao stanovništvo Pojasa Gaze”. “Međutim, kako je jasno iz izostanka naredbe o trenutnom i potpunom prekidu napada, odluka ICJ-a ne može stati na kraj zločinima i razaranjima. Alarmantni znakovi genocida u Gazi i izraelsko flagrantno nepoštivanje međunarodnog prava naglašavaju hitnu potrebu za učinkovitim, jedinstvenim pritiskom na Izrael da zaustavi svoj napad na Palestince. Trenutni prekid vatre ostaje ključan i – iako ga Sud nije naredio – najučinkovitiji je uvjet za provedbu privremenih mjera i okončanje neviđene patnje civila”, kaže Callamard. Mi bismo dodali, i jedini moguć kako bi se privremene mjere provele.

Balkees Jarrah, pomoćnik direktora za međunarodno pravosuđe pri Human Rights Watchu, opisao je presudu ICJ-a kao odluku koja Izraelu i njegovim saveznicima daje do znanja da je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječili genocid i daljnja zvjerstva” nad ljudima u Gazi. On je napomenuo ulogu međunarodne zajednice, primijetivši da “jasne i obavezujuće naredbe suda podižu uloge za izraelske saveznike da pokažu svoju predanost globalnom poretku temeljenom na pravilima pomažući osigurati poštivanje ove presude”.

Geoffrey Nice, britanski advokat za ljudska prava, kaže da odluka suda stavlja Izrael u vrlo težak položaj. Nice, koji je bio glavni tužitelj na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, istaknuo je da će potpuno odbijanje poštivanja izdanih naredbi “izvući mržnju sa svih mogućih mjesta i dovesti do raspoloženja javnosti koje ide u prilog Palestincima”. On je također rekao za Al Jazeeru da je iznošenjem ovog slučaja pred ICJ Južnoafrička Republika učinila nešto što je dosad učinila samo jedna druga zemlja, misleći na Gambiju, koja je pokrenula tužbu protiv Mianmara za genocid nad Rohinja narodom. Južna Afrika pokazala je, a da to nije navela – mi smo učinili nešto što ste vi – Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, svaka druga zemlja koja ima moć nad Izraelom – trebali učiniti, rekao je Nice.

Međutim, čak i da cionistički entitet odjednom počne poštovati međunarodno pravo i provede naređene mjere, činjenica počinjenog genocida ostaje i suđenje za genocid njegovim zvaničnicima ne može biti sporno, bez obzira na želje iz zapadnih zemalja da se, provođenjem mjera, Izrael od njega ekskulpira.

Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa oglasio se nakon privremene presude ICJ-a o tužbi koju je pokrenula njegova zemlja protiv Izraela. Južna Afrika očekuje da će se Izrael povinovati presudi suda i čvrsto vjeruje da bi nakon presude ICJ-a trebalo uložiti više usklađenih napora za prekid vatre. Također, Južnoafrikanci neće biti pasivni posmatrači dok se bilo gdje nad ljudima čine zločini, rekao je Ramaphosa. Južnoafrička Republika pozdravila je, kako je navela, “odlučujuću pobjedu” međunarodne vladavine prava. Zahvalivši ICJ-u na brzom donošenju presude, Vlada Južnoafričke Republike rekla je da pozdravlja donošenje privremenih mjera. Dalje navodi da ova presuda predstavlja značajnu prekretnicu kada je riječ o pravdi za palestinski narod. Vlada navodi da će Južnoafrička Republika nastaviti svoje djelovanje u cilju zaštite prava Palestinaca u Gazi.

Škotski premijer Humza Yousaf također je reagirao na privremenu presudu Suda, rekavši da ubijanje i razaranje u Gazi moraju prestati. On je na X-u napisao da se mora pružiti hitna humanitarna pomoć kako bi se spriječila dodatna patnja i da taoci moraju biti odmah pušteni. Dodao je da će Škotska, uz takvu smrt i razaranje, nastaviti pozivati na trenutni prekid vatre. Škotska je dio Ujedinjenog kraljevstva i ova reakcija pokazuje da se ne slaže s politikom bezrezervne podrške Izraelu konzervativne vlade upitnog legitimiteta Rushija Sunaka. Čak je i holandski premijer Mark Rutte cinično upitao šta to još treba reći i učiniti da svijet uvjerimo kako je Izrael nevin.

Thomas Macmanus, direktor Inicijative za međunarodne državne zločine s Univerziteta Queen Mary u Londonu, istaknuo je da je sud rekao kako postoji vjerovatan slučaj genocida u Gazi. Smatra da odluka Suda kaže kako sada imamo ozbiljan rizik od genocida. Napomenuo je da zakon propisuje da države moraju učiniti “sve što mogu da zaustave omogućavanje tog genocida i da počnu poduzimati sve radnje u njihovoj moći da to spriječe”, kada postoji “ozbiljan rizik” od genocida. Dodao je da očekuje velik pritisak na Izrael i njegove saveznike. On je već počeo, rezolucijom Organizacije nesvrstanih zemalja iz Kampale kojom 120 zemalja članica pozdravlja odluku Suda i poziva cionistički entitet da odmah prekine napade i izvrši naredbe suda.

ZAPADNO OGLEDALO

SAD se mora pogledati u ogledalo. Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka i druge zemlje koje su u posljednja tri mjeseca bezuvjetno podržavale Izrael također se moraju pogledati u ogledalo i preispitati svoju odluku jer je Međunarodni sud preuzeo slučaj genocida protiv Izraela zbog njegovih postupaka u posljednja tri mjeseca, kazao je Al Jazeerin analitičar Marwan Bishara. On smatra da Sud ovom odlukom pravno i moralno šalje snažnu poruku Izraelu i njegovim saveznicima da trebaju odustati od rata, čak i ako to nije izrekao. Sada nastupa sud javnog mnijenja, posebno za one na Zapadu. Ako zapadni svijet odmah ne poduzme mjere temeljene na presudi, stvorit će se veći jaz između zapadnih vlada i globalnog juga, kaže Bishara. Možda i nešto više, dodali bismo – novi poredak bit će zasigurno neopterećen zapadnim, a posebno američkim vodstvom. Izraelu prijeti marginalizacija jer je bez američke političke, vojne, obavještajne i finansijske pomoći tek osrednja državica, slična svojim susjedima.

Dakle, gotovo svi, osim izgleda Izraela te SAD-a, Britanije i dijela Evropske unije, očekuju i priželjkuju političko rješenje nakon prekida vatre. Međutim, ovakva, u zločin ogrezla, izraelska vlast ne može biti strana u pregovorima. Stoga bi bilo preporučljivo SAD-u da poduzme sve u svojoj moći da izvrši regime change u toj njoj prijateljskoj zemlji i uvede demokratiju na tenkovima. (Premda bi bilo bolje da to učine sami građani te države.) Iako se čini da SAD, umjesto toga, razmišlja o bombardiranju Irana, nakon Jemena, i proširenju rata. Jer rat je, u ovakvoj situaciji unutarnje potpune polarizacije, ekonomske krize i gubitka moći, a posebno moralnog autoriteta u svijetu, jedina američka karta za opstanak, čini se. Ili oni to tako vide.

Ovom velikom pravnom pobjedom Južna Afrika postaje vrlo značajnom državom u međunarodnim odnosima, što je rezultat hrabrosti i znanja, ali i humanih načela njezinih lidera.

Presudom cionističkom entitetu nije naređen prekid ratnih djelovanja, ali jeste potpuno osiguranje humanitarnih i drugih osnovnih potreba, što je praktički nemoguće bez prekida vatre. Zato su mnogi komentatori naglasili potrebu međunarodnog, naročito iz SAD-a i zapadnih država, pritiska na cionistički entitet da prekine napade. SAD se zasad tome odupiru, ali pritisak javnog mnijenja i opozicije jača. Evropska unija, suočena s protestima poljoprivrednika bez presedana, s pat-pozicijom u Ukrajini, sa sve većom inflacijom i porastom životnih troškova, više nema luksuza proizvoditi nove propagandne balone. A uskoro su izbori za EU parlament na kojima bi velik uspjeh mogle polučiti tzv. euroskeptične stranke, s ljevice i desnice. Izraelska agresija i genocid nad Palestincima mogli bi biti katalizator neželjenog scenarija ako evropski lideri, oni u Bruxellesu i oni u nacionalnim prijestolnicama, ne promijene čitav set politika, od vanjske, finansijske, ekonomske, kulturne, pa do politike proširenja. Koliko je to realno, druga je priča.