Prije gotovo godinu dana Federica Gigante pripremala je predavanje i na internetu tražila portret talijanskog plemića i kolekcionara Ludovica Moscarda iz 17. stoljeća kada joj je za oko zapela jedna sasvim drugačija slika.

Pogled historičarke zapeo je za fotografiju metalnog diska s prstenom na vrhu koji je čuvan u istom muzeju u talijanskoj Veroni kao i Moscardova slika. Gigante je odmah znala da gleda u astrolab, instrument koji se koristi za mapiranje zvijezda i određivanje vremena. I to izvanredan. Ali nije imala pojma koliko je rijedak i poseban sve dok tri mjeseca kasnije nije otputovala u Fondazione Museo Miniscalchi Erizzo i promatrala kako svjetlost struji kroz jedan od muzejskih prozora kako bi osvijetlila limene instrumente.

“Nisam imao pojma da je na njemu hebrejski. Tek kad smo ga odnijeli u sporednu prostoriju i kad sam ga počela analizirati – igrom slučaja sjedila sam kraj prozora i ulazilo je svjetlo – vidjela sam te ogrebotine. Bile su vrlo čudne jer nisu bile ogrebotine kakve biste očekivali od korištenja”, piše današnji Guardian.

Gigante, naučnica sa Historijskog fakulteta Univerziteta u Cambridgeu, naišla je na izvanredan astrolab koji je prošao kroz muslimanske, jevrejske i kršćanske ruke u Španiji, Sjevernoj Africi i Italiji u 10 stoljeća otkako je sastavljen u Andaluziji.

Njegove gravure, prvo na arapskom pismu, zatim na hebrejskom, govore priču o tome kako su islamski i jevrejski učenjaci živjeli i radili jedni uz druge, stvarali, dijelili i razvijali znanje. Položaji zvijezda na astrolabu odgovarali su onima napravljenima 1060-ih i 1070-ih.

Prema Giganteu, hebrejski dodaci sugeriraju da je astrolab na kraju napustio Španiju ili sjevernu Afriku i počeo kružiti među jevrejskom dijasporom u Italiji, gdje se koristio hebrejski, a ne arapski. “Znamo da su u Španiji u 11. stoljeću Jevreji, muslimani i kršćani radili jedni s drugima, posebno kada je nauka u pitanju, te da su mnoge jevrejske naučnike sponzorirali i patronizirali muslimanski vladari bez obzira na njihovu religiju”, rekla je. "Nije da nam ovaj instrument ovo govori po prvi put - sve je to poznato - ali ono što smatram izvanrednim je da je ovo vrlo opipljiv, fizički dokaz te historije."