Razlika između političara i ostalih smrtnika postoji i, prema novoj studiji koju su potpisali istraživači sa Univerziteta u Oxfordu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, mjeri se u više godina života, vjerojatno povezanih s činjenicom da nisu u lošem finansijskom stanju.

Tako govore zaključci istraživačkog rada za koji su prikupljeni podaci iz ukupno jedanaest zemalja i ukupno 57.500 ljudi koji se profesionalno bave politikom. Naučnici nisu vodili računa o tome jesu li u vlasti ili opoziciji, ali su u svoju analizu uključili visinu prihoda dotičnih političara.

Ovaj rad dokumentira razliku u očekivanom životnom vijeku između političara i građana općenito. Zapanjujuće je da je u nekim zemljama koje su proučavane razlika najveća uočena u posljednjih 150 godina.

Na početku predstavljanja istraživačkog projekta, autori podsjećaju da je posljednjih godina već neko vrijeme izraženo poboljšanje životnog vijeka počelo stagnirati u mnogim bogatim zemljama te da se pogoršalo među nekim populacijskim grupama.

Ističu da najnovije brojke pokazuju da muškarci koji žive u ekonomski najdepresivnijim područjima Engleske žive gotovo deset godina kraće od građana prosperitetnijih područja. Za žene s oba područja razlika u godinama života iznosi oko sedam godina, pokazuju podaci Ministarstva zdravstva te zemlje.

Ova vrsta informacija je ono što budi znatiželju o tome jesu li određene elite ili profesionalci s višim primanjima, poput političara, doista boljeg zdravlja i žive dulje. Do sada su studije koje su analizirale to pitanje uspoređivale stope smrtnosti političara sa stopom smrtnosti građana koje predstavljaju. Osim toga, uobičajeno je da se studije fokusiraju na jednu državu, s nekim iznimnim radovima koji razmatraju dvije ili tri.

Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu u kojem grupa nezavisnih autora analizira svaki članak kako bi provjerila zadovoljava li kriterije objektivnosti i relevantnosti, «European Journal of Epidemiology».

Da bi se to provelo, prikupljeni su službeni podaci od političara koji rade u Australiji, Austriji, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama. Za svaku od tih zemalja podaci sežu od 1945. do 2014. godine, ali analiza seže do 1816. od kada su informacije dostupne (u Francuskoj).

Ukupni podaci odgovaraju 57.561 političkom profesionalcu, od kojih je 40.637 umrlo kada je studija pokrenuta. Udio žena među njima jako varira: u Francuskoj i Sjedinjenim Državama ih je samo 3%, dok u Njemačkoj predstavljaju 21% "sudionica".

Svaki od subjekata uspoređen je s populacijom zastupljenom prema njihovoj zemlji stanovanja, njihovoj dobi i spolu, kako bi se vidjelo jesu li podaci o smrtnosti različiti za političare i građane općenito u svakom određenom vremenskom razdoblju. Uporedili su i godine života koje su im preostale kad su navršili 45, ovisno o tome žive li od politike ili ne.

U većini proučavanih zemalja, političari su imali stope smrtnosti slične onima u općoj populaciji u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću. Međutim, kako 20. stoljeće odmiče, razlike postaju sve veće u svim zemljama, a političari stiču prednost preživljavanja u poređenju s nama ostalima.

U Italiji je, na primjer, 2,2 puta veća vjerojatnoća da će građanin umrijeti sljedeće godine nego političar iste dobi i spola. Na Novom Zelandu vjerojatnost je bila niža: 1,2 puta u poređenju sa njihovim predstavnicima. Ono što je viđeno na gotovo svim teritorijima jest da je dulji životni vijek političara u poreženju s onima kojima vlada veća prednost nego u prethodnih 150 godina. Samo je sredinom devetnaestog stoljeća jaz bio tako velik.

Godine života produženog politikom u drugoj polovici 20. stoljeća kreću se od "samo" tri u Švicarskoj do sedam u Sjedinjenim Državama.

“Za mnoge, ove razlike u životnom vijeku mogu biti posljedica činjenice da političari obično imaju veće plaće od prosječne populacije. U Ujedinjenom Kraljevstvu osnovna plaća parlamentarca iznosi 84.144 funte”, pišu. No, pojašnjavaju i da bi to moglo biti samo dio objašnjenja.

Nejednakost se mjeri dohotkom, no u stvarnosti se razlike u životnom vijeku ne poklapaju s višim plaćama u politici. Plaće političara počele su rasti u poređenju sa prosjekom 1980-ih, ali njihov životni vijek počeo je premašivati ​​životni vijek ostalih smrtnika četiri desetljeća ranije.

Pristup boljem medicinskom tretmanu i drugoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući način života, takođe bi mogao igrati ulogu, kažu autori. Tako podsjećaju da su i predsjednik Sjedinjenih Država Franklin Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill cijeli život patili od visokog krvnog pritiska i na kraju umrli od moždanog udara no od 1960. počeli su biti dostupni tretmani za ovu vrstu bolesti, smanjujući time i smrtnost iz tog razloga.