Na putu svoga konačnog sunovrata apokaliptični cirkus zvani “bosanstvo” održao je svoj sabor u Zenici za prvi dan marta, skrećući tako pažnju s nemjerljivog doprinosa Bošnjaka Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine na “bosanstvo”, koje je za izborenu nezavisnost zaslužno baš onoliko koliko i vrabac za mir u svijetu. Imena protagonista tih, po bošnjački identitet pogubnih ideja, nećemo ni spominjati, jer pametan čovjek raspravlja o idejama, a mahnit o imenima.
Jedne prilike smo konstatirali da nećemo odustati od obaranja kvaziteze o “bosanstvu” kao naciji sve dok protagonisti te sumanute ideje ne shvate da je preduslov svih priča o budućnosti narodnosno-nacionalnih koncepata u Bosni i Hercegovini isključivo i puno uvažavanje, prije svih, Bošnjaka kao nacije. Tako ćemo i sada ponoviti da je bosansko sve ono što pripada državi Bosni i Hercegovini: šume, livade, životinje, kamenjari, gore i planine, rijeke i doline, sva živa i neživa priroda.
S tim u vezi, protagonistima “bosanstva“ srdačno preporučujemo da se prvo pobrinu o bosanskoj (ne)živoj prirodi, kao što je nepokretna imovina u entitetu RS, o raznima vrstama jela i zijafeta ili, pak, o bosanskim pasminama konja, pasa, i sl., kao i o nizu oznaka geografskog porijekla proizvoda, koje trebaju nositi predznak “bosanski/a/o” da nam isti preko noći ne bi postali srpski ili hrvatski. Ako “cirkusanti bosanstva” na tom polju poluče uspjeh, rezultati će biti hvale vrijedni. Međutim, ako i dalje budu insistirali da se bave Bošnjacima, kao politički svjesnim ljudima, onda “letećem cirkusu bosanstva” preporučujemo da tu tematiku zaobiđu. Eto im bosanski Srbi, bosanski Hrvati, eto im i ostali, svi im eto, samo neka u toj vratolomiji i sabotaži zaobiđu Bošnjake, u što širem luku. Valjda je genocid koji su Bošnjaci na putu revitalizacije svog nacionalnog identiteta tome dovoljan razlog. Neka poštuju barem pijetet žrtava genocida.
Međutim, pošto su “cirkusanti o bosanstvu” toliko uporni, truneći samo i dominantno Bošnjacima, uvjeravajući ih u sve laži i obmane koje njihov cirkus nudi, cirkusante onda valja poslati onamo gdje im je i mjesto, a to je prostor zabave i vratolomije, pa ko želi da ih sluša neka ide tamo jer, ako ništa drugo, dobro će se nasmijati, ali ih uopće ozbiljno ne smije shvatati. U protivnom, bošnjački životi, a samim tim i Bosna i Hercegovina, mogu doći u pitanje.
Na stranu činjenica što su “cirkusanti bosanstva” nedovoljno pravno obrazovani, pa ne umiju uzeti Ustav Bosne i Hercegovine, a i ako ga uzmu ne umiju ga, izgleda, čitati. Možda će se pristalice “bosanstva” zapitati: “Šta će nam sad Ustav?” Odgovor je jednostavan. U Ustavu je definirana i pozicionirana nacija, a ondje nigdje nema “Bosanaca”. Da umiju razumijevati Ustav “cirkusanti o bosanstvu” sigurno ne bi imali problema u shvatanju ustavne odrednice o Bošnjacima kojima su, nakon agresije i genocida, samo djelomično pripale određene poluge u sve tri grane vlasti u ovoj državi, tako da bez Bošnjaka nema donošenja odluka. Izgleda da je mnogima to teško palo pa bi nam održavali kojekakve “sabore o bosanstvu”.
Ovom prilikom nemamo namjeru po stoti put ukazivati na autohtonost, originalnost, nepatvorenost, povijesnu utemeljenost i mnogoznačnost imena Bošnjak. To već i vrapci na grani znaju, a ko ne zna, neka pita vrapce na njima razumljivom jeziku. Međutim, nije zgoreg još jednom ponoviti semantičku razliku između Bosanca i Bošnjaka, jer svaki put kada se avetinje “bosanstva” probude oni ciljaju ka rušenju bošnjaštva, valjda zato i jesu avetinje. Stoga, ponavljamo bošnjački nacionalni aksiom ko zna koji put!
Bošnjaštvo nije produbilo otpor bosanskih katolika i pravoslavaca prema zajedničkom identitetu, kako cirkusanti tvrde, nego su to planski, sistemski i organizirano radili velikohrvatski i velikosrpski projekti tokom 19. i 20 stoljeća. Ako su “cirkusanti o bosanstvu” opijeni antagonizmom prema islamu, to je već njihov problem, zbog kojeg ne smiju zbunjivati Bošnjake. Ako su uglađeni “salonski profesori” željni političkog mazohizma, u kojem će Bošnjaci biti dobri samo ako su popustljivi i snishodljivi, ova napaćena bošnjačka nacija nije. Ako “cirkusanti o bosanstvu” ne vide problem u nivelaciji 9. januara i 1. marta i na te nebuloze svoje kolegice šute, otkud im pravo da “pametuju o bosanstvu”, osim ako nisu masno plaćeni ili pak ucijenjeni – sve je moguće?!
Bosanstvo i Bošnjaštvo nisu sinonimi, jer politički subjekt Bosne i Hercegovine jeste Bošnjak koji ima svoju ustavnu poziciju. Bosanac je oznaka porijekla čovjeka iz Bosne i Hercegovine, oznaka pripadnosti zemlji, ali koji u političkom smislu nije nacija, niti to može biti. Shodno slovu Ustava, Bosanac može biti podveden pod kategoriju ostalih, mada mu ni ondje nije mjesto unutar kruga nacionalnih manjina, jer “Bosanac” uopće nije nacija koja bi mu omogućila status jednak statusu nacionalnih manjina (njih 17) u Bosni i Hercegovini, poput: Mađara, Rumuna, Turaka, Ukrajinaca, Albanaca. Jezik Bošnjaka je bosanski jezik, a kojim su, do inauguriranja Srba i Hrvata u Bosni, govorili svi Bošnjaci.
Čak je i plemenitoj pasmini bosanskog brdskog konja jasno da on nije Bošnjak, te da onaj prefiks bosanski ima tek oznaku geografskog porijekla tog konja i njegove pripadnosti, jer konj niti može birati niti biti biran u organe vlasti na svim nivoima administrativno-teritorijalne organizacije u našoj domovini.
Još jedna činjenica je vrlo bitna. Građanski princip kojem nas podučavaju Evropejci u Bosni i Hercegovini i njihove domaće pristalice i snishodljivci, a koji bi svoje mjesto morao naći u Ustavu da bi uopće imao smisla, ne može zaživjeti, jer za susjede i svijet, potpuno neosnovano i neopravdano, opasnost predstavlja onih nekoliko Bošnjaka iznad 50 posto s Popisa 2013. godine.
Bošnjaci nemaju namjeru eksperimentirati s bosanstvom jer ih je jedan eksperiment zvani “jugoslavenstvo” već koštao genocida. Stoga Bošnjaci ne smiju pasti u zamku “bosanstva” pro futuro, kojeg niko među srpskohrvatskim blokom ne želi, pa čak ni među bošnjačkim, ali će “cirkusanti bosanstva” biti zadovoljni, njihovi finansijeri odobrovoljeni, a misija rastakanja Bošnjaka biti uspješna, odbiju li koji promil Bošnjaka od onih 50 posto. Perfidna je to igra zaodjenuta slatkorječivošću i osmijesima makoliko, u suštini, bila mentalno devijantna.
Bošnjaci su vratili svoj nacionalni status, nepravedno dobivši tek trećinu ustavnih ovlaštenja s bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima (čitaj Srbijom i Hrvatskom), a sve po želji stranaca. I sad bi “cirkusanti” da taj, genocidom stečeni nacionalni status, naruše. Nije njih briga za bosanske Hrvate i bosanske Srbe, jer znaju da ondje nemaju prođu, kad bi na glavi dubili.
Kad je riječ o nemuslimanima njima niko nije zabranio da se izjasne kao Bošnjaci. Dovoljno je da pogledaju povijest srednjovjekovne Bosne i sve će im biti jasno, jer prvi Bošnjani nisu bili muslimani, čak ni kršćani. Doduše, “cirkusanti o bosanstvu” takve koriste da bi raspredali o svojim kvazitezama o islamu kao prepreci razvoja bošnjačke nacije. Pa barem to vidimo, ne moraju se “cirkusanti” kriti iza korektnih i dobrih patriota ove zemlje bez obzira na to kako se oni izjašnjavali. Pogledamo li rezultate posljednjeg popisa, vidjet ćemo da u Bosni i Hercegovini živi Bošnjaka 50,1%, a muslimana 50,7%. Zanimljivo, zar ne?!
Zato, neka cirkusa i cirkusanata, život bi bio dosadan bez zabavljača i klovnova, ali Bošnjaci nikad ne smiju ni pomisliti da je cirkus ozbiljna pojava, da klovnovi šalju ozbiljne poruke, da se u cirkus ide i s najmanjem stepenom ozbiljnosti. Cirkus ne smijemo podcjenjivati, jer može proizvesti golemu štetu ako ga ignoriramo. Zato ga valja smjestiti negdje na periferiji grada, na sigurnoj udaljenosti od ozbiljnijih procesa. Mi Bošnjaci smo barem uvijek imali smisla za humor, šalu i cirkuske igre, pa tako i za putujući “cirkus o bosanstvu”, koji tako i trebamo percipirati. Samo na taj način ovaj “cirkus o bosanstvu” sam će sebe obesmisliti i, u konačnici, sam sebe ismijati. Bošnjaci, nema drijemanja – neka zabave, ne bi li se mnogi među nama osvijestili dok još nije kasno!
