Pjesma “A Bosne ima”, čijeg su autora Fahrudina Sinanovića, novinara, književnika i radnika u kulturi iz Kalesije nerijetko optuživali da ju je plagirao, ovih se dana počela štampati u većim formatima i postavljati na tablama pored ceste. Za sada, table su postavljene na dvije lokacije u općini Kalesija, a uskoro bi stihovi o domovini mogli krasiti i Vitez.

Sa Sinanovićem, koji je pozitivno iznenađen namjerom da se njegovo djelo predstavi i na ovakav način, razgovarali smo o tome kako je došlo do toga da se njegovo ime često izostavi prilikom citiranja pjesme, kao i o datumu povodom kojeg je napisana.

Skoro svakodnevno negiranje Bosne potaklo ga je, kaže, da napiše ovu pjesmu i da podsjeti šta se desi onima koji imaju nečasne pretenzije prema ovoj državi.

“Na poetski način, koristeći stilske figure anaforu i oksimoron, htio sam da prođem kroz povijest Bosne, da sve dušmane podsjetim šta se biva s onima koji žele da okupiraju Bosnu. A to negiranje Bosne je stalno prisutno. Vjerujem da je ista muka, nevolja nagnala i Maka Dizdara da napiše svoju pjesmu ‘Zapis o zemlji’. I ona je nastala iz pjesnikovog prkosa prema onima koji se pitaju “A kto je ta šta je ta da prostiš / Gdje li je ta / Odakle je / Kuda je ta  Bosna / Rekti...’ Zanimljivo je da je ova pjesma objavljena 1966. godine, u vrijeme priče o bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti naših tadašnjih republika, naroda i narodnosti. Makova pjesma nam govori da je čak i tada bilo negiranja Bosne”, podsjeća Sinanović.

Nakon što je “A Bosne ima” napisao i objavio 2015. godine, ona je postala neizostavnim dijelom gotovo svake svečane manifestacije povodom državnih praznika.

“Avdo Sidran često spominje sintagmu ‘fejsbuk književnost’. Naime, ova društvena mreža pokazala se kao pogodna za objavljivanje kratkih priča, pjesama... Autori tih priča i pjesama kroz reakcije čitalaca, korisnika društvenih mreža, odmah imaju povratnu informaciju o svom djelu. Produkt te “fejsbuk književnosti’ jesu Mediha Šehidić, Tarik Đođić i mnogu drugi. I ja sam pjesmu “A Bosne ima’ napisao i prvi put prije osam godina objavio na svom Facebook profilu 25. novembra povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Naravno, nisam ni slutio da će biti ovako prihvaćena, primljena. Jednostavno, dopala se ljudima, počeli su da je dijele i tako je zahvaljujući društvenim mrežama dospjela u sve krajeve svijeta. Naročito se čita, recituje, u dijaspori, kada naši ljudi prigodnim programima obilježavaju Dan državnosti ili Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Često se negdje objavi bez potpisa autora, ili se napiše – nepoznat autor. Došlo se do toga da sam ja bio optužen da sam plagijator, da sam ‘ukrao’ tuđu pjesmu. Jedan prijatelj mi je, u šali, rekao: ‘Tebi bi bilo najbolje da je sad uvakufiš, svakako su je prisvojili.’ To me i natjeralo da objavim neveliku zbirku poezije s istoimenim naslovom A Bosne ima. Situacija u vezi s ovom pjesmom dobar je primjer da se objasni kako je nastajala naša lijepa narodna usmena književnost, naše prelijepe sevdalinke, balade... Nije njih ‘narod’ napisao. I njih je napisao jedan čovjek, ali, nažalost, nije se očuvalo ime autora jer se tada nije zapisivalo, nego se prenosilo usmenim putem, s koljena na koljeno”, pojašnjava naš sagovornik.

Tabla s tekstom pjesma prvi put je postavljena u kalesijskoj Mjesnoj zajednici Donje Hrasno. Postavio ju je Jasmin Ćatić, predsjednik te Mjesne zajednice.

“Ja za to nisam ni znao. Saznao sam tek kada mi je neko poslao sliku sa tablom na kojoj je moja pjesma – i opet bez potpisa autora. Kada sam se javio mladom Ćatiću, izvinio se i ispravio grešku, ponovo je postavljena s potpisom autora. Poslije je postavljena još jedna na najprometnijem mjestu u Hrasnu. Zvali su iz Kruščice kod Viteza i pitali mogu li i oni postaviti tu pjesmu. Naravno da su dobili dozvolu. Prednost i dobra strana društvenih mreža jeste u tome, a već sam to rekao, što odmah imate povratnu reakciju na ono što objavite, napišete. Povratne reakcije vrlo su pozitivne. Ima oni koji predlažu da se i na velikim bilbordima širom Bosne povodom Dana državnosti postavi pjesma ‘A Bosne ima’. Malo mi je nezgodno govoriti zato što je riječ o mojoj pjesmi, ali ovo zaista jeste lijepa ideja. Moramo i na ovaj način razvijati patriotizam kod svih nas, naročito mlađih. Jer, nažalost, mnogi su nam skoro pa ogadili riječ – patriotizam. A to nije dobro.”

Do sada smo, osim političkih, reklamnih i turističkih poruka i oglasa, na bilbordima rijetko mogli pročitati neke druge poruke.

“Uhh, kako bi bilo golemo da i poeziju počnemo čitati na bilbordima”, smatra Sinanović.

Inače, pjesma je prevedena i na engleski jezik tako da je dostupna i čitateljima širom svijeta.

„Preveo ju je, a da ja to nisam ni znao, Patrick McCarthy, s Univerziteta Saint Louis. Patrick je veliki prijatelj Bosne. Kada sam stupio u kontakt s njima, rekao mi je da je slučajno pročitao pjesmu, dopala mu se i odlučio je da je prevede na engleski jezik. Zahvalan sam mu na tome”, zaključuje Sinanović, koji je osim zbirke poezije A Bosne ima napisao još dvije knjige, knjigu pisama Merhaba, amidža i knjigu priča Kuća na dva sprata plus potkrovlje.

A Bosne ima

Bilo nekad Rimsko carstvo i bili Rimljani u Bosni.
Danas nema Rimskog carstva, a ima Bosne.

Bilo nekad Osmansko carstvo i bili Osmanlije u Bosni.
Danas nema Osmanskog carstva, a ima Bosne.

Bila nekad Austro-Ugarska monarhija i bili Austro-Ugari u Bosni.
Danas nema Austro-Ugarskog carstva, a ima Bosne.

Bila nekad Jugoslavija i bili Jugosloveni u Bosni.
Danas nema Jugoslavije, a ima Bosne.

Hoće li još neko da okupira Bosnu?
Bujrum, samo neka zna, poslije ima da ga nema.

(Fahrudin Sinanović)