Na svečanoj akademiji Bošnjačkog društva pisaca, održanoj jučer u Zenici, govorio je i književnik Halid Kadrić, autor historijskih romana Dugo svitanje i Kobno raspuće, najobimnjih književnoih djela ikada napisanih na bosanskome jeziku. Da bi ukazao na to kolika je potreba da se pisci na ovakav način organiziraju Kadrić je uporedio stanje od prije stotinu godina sa ovim današnjim.

„Trenutno mislim na vrijeme od prije 100 godina. Na godinu 1923. U to doba je osnovana Narodna uzdanica, list naprednih muslimana, društvo koje su činili Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, Fehim Spaho, reis Džemaludin-ef. Čaušević i nekolicina drugih kulturno-prosvjetnih poslenika i književnika. Oni su od početka 20. stoljeća, neki i ranije, vodili upornu borbu za kulturni preporod svoga naroda. Nametnula mi se misao poređenja stanja tadašnjih prilika u književnosti sa sadašnjim stanjem, odnosno dokle se stiglo u književnoj djelatnosti za ovo sto godina.

Evo nekih zapažanja: Edhem Mulabdić i njegovi drugovi imali su vlastiti poslovni prostor – savremeni književnici ga nemaju (koriste tuđe, čak i tuđi telefon). Drugi narodi u našoj zemlji odavno imaju jasne ciljeve i planove za unapređenje i njegovanje svoje književnosti – bošnjački narod ih još nema.

Književnici tog vremena stremili su osnivanju čvrste književne matice i djelovali su kao institut – sadašnji književnici su ga imali, ali im je ukinut. U prvim decenijama prošloga vijeka književnici su imali svoje listove, odnosno časopise (Behar, Pravda, Gajret i drugi) – savremeni pisci nemaju svoj nijedan.

Knjige su ranije bile na oku književne kritike – sada nisu budući da književne kritike nema. Svaka zemlja ima institut za svaku oblast kulturnog i društveno-političkog života – naša ne.

U ono vrijeme nije se puno čitalo jer je vladala opća nepismenost – sada je svako primjereno pismen, ali prolaze pored knjiga kao pored korova. U bivšem vremenu za bošnjačke pisce nije bilo mjesta u školskim programima, čitankama, udžbenicima – sada ima, mada malo, ali za one koji su preselili.

Neka ovo bude mali prilog odgovoru na pitanje zašto je potrebno Bošnjacima da imaju svoje društvo pisaca.

VIŠE O DOGAĐAJU:Historijski događaj u Zenici: Bošnjački pisci predstavili svoje Društvo