Odrastao je u tuzlanskoj mahali Mejdan gdje je napravio prve nogometne korake, a bio je član Slobodine zlatne generacije, koja je 1977. godine igrala u Kupu UEFA. Kasnije je igrao za Osijek, Adanu (Turska) i rekreativno za San Jose, a upisao je i nekoliko nastupa za selekciju SFRJ. Za Slobodu je debitovao sa svega 16 godina, i to nakon što je prošao sve selekcija kluba sa Tušnja. Za Slobodu je odigrao čak 281 prvenstveni susret u kojima je postigao 25 golova i bio je istinski vođa i kapiten najbolje generacije tuzlanskih nogometaša svih vremena. Za reprezentaciju nekadašnje Jugoslavije odigrao je pet utakmica. Debitovao je 30. januara 1977. u Bogoti protiv Kolumbije (1:0), a poslednji put nastupio 3. jula 1977. u Buenos Airesu protiv Argentine (0:1).
U poslijeratnoj BiH postaje šef stručnog štaba Slobode, a zajedno sa Fuadom Muzurovićem, u ulozi prvog trenera, udara temelje A reprezentacije BiH. Otišao je iznenada, nakon sezone kada je sa Slobodom nanizao devet uzastopnih pobjeda i izborio plasman u play-off, koji nikada nije odigran. Sloboda je te 1999. godine imala šampionske ambicije, ali je pogibija Mustafe Hukića – Huke ostavila neizbrisivu prazninu.
