Tim predvođen Tobiasom Kind-Rieperom iz WWF-a ispitao je koliko je šuma uništeno diljem svijeta između 2000. i 2020. godine zbog iskopavanja ugljena, metalnih ruda i industrijskih minerala.
Njemačka i Velika Britanija bile su u tom razdoblju najveći pokretači uništavanja šuma povezanih s rudarenjem na nivou EU s udjelom od po 19 posto. Za Njemačku to odgovara površini od 265 kilometara kvadratnih šume.
U Njemačkoj se uvozne sirovine koriste, između ostalog, u automobilskoj industriji (17%) ili u izgradnji mašina i postrojenja (11%).
"Naša glad za sirovinama uništava šume drugdje, truje podzemne vode i ljudima i životinjama oduzima mogućnost života", rekao je Kind-Rieper.
U tim procesima prašume su najčešća meta devastacije.
Više od 80% izravne deforestacije uzrokovane rudarenjem dogodilo se samo u 10 zemalja tokom razdoblja istraživanja.
Najviše šuma posječeno je u Indoneziji (oko 3500 kilometara kvadratnih), Brazilu (oko 1700 kilometara kvadratnih) i Rusiji (oko 1300 kilometara kvadratnih).
Najodgovorniji su Kina (18%), EU (14%) i SAD (12%). Veliki dio (71%) uništene šumske površine rezultat je iskopavanja ugljena i zlata.
Prema izračunima, između 2000. i 2020. u svijetu je u blizini rudnika sirovina iskrčeno ukupno oko 755.900 kilometara kvadratnih šuma. To odgovara površini dvostruko većoj od Njemačke.
Ipak, s podacima o neizravnoj deforestaciji treba postupati s oprezom, stoji u studiji. Ne može se uvijek jasno utvrditi može li se sječa stabala u blizini rudnika izravno pripisati toj operaciji.
Kako se može smanjiti šteta za okoliš? Prema geoekologinji Gudrun Franken iz Saveznog instituta za geoznanosti i prirodne resurse, ekološki prihvatljivo rudarenje svakako je moguće.
"Ako se odrede visoki ekološki standardi i prate se", kaže Franken.
