Šta je važno i zašto?

Glasanje bi moglo imati dalekosežne posljedice ne samo za Italiju već i za EU, jer Meloni je u savezu s tvrdolinijaškom, antiimigracionom "Ligom" Mattea Salvinija i "Forza Italia" Silvija Berlusconija, no, ona je još ranije naglasila svoju posvećenost EU bloku i NATO-u.

Melonijina "postfašistička" stranka porasla je sa 4% glasova u 2018. na skoro 25%. To je možda samo procenat više od "Demokratske stranke" (PD) Enrica Lette, ali njena trostranačka koalicija ima ukupno oko 48%, naspram udjela lijevog centra od oko 29%.

Meloni (45) se distancirala od neofašističkog porijekla svoje stranke, rekavši da je italijanska desnica "predala fašizam historiji". Ali ona se divi mađarskom nacionalističkom vođi Viktoru Orbanu, protivi se pravima homoseksualaca i želi da mornarica vrati migrante.

Čini se da je njeno odbijanje da učestvuje u prethodnoj vladi, odnosno činjenica da „Braća Italije“ nikada nisu izašli iz opozicije, konačno isplatilo. Njeni slogani („Bog, porodica, otadžbina“ i „Manje Evrope, ali bolja Evropa“), međutim, izazivaju zebnju.

Kako su dospjeli ovdje?

Premijer Mario Draghi, bivši čelnik Evropske centralne banke, koji je prije 18 mjeseci bio popularan tehnokratski izbor da vodi Italiju kao skrbnik na vrhuncu pandemije, podnio je ostavku prošlog mjeseca nakon što se njegova koalicija raspala.

Njegovih godinu i po dana na čelu vlade nacionalnog jedinstva bilo je period relativne stabilnosti i ekonomskog oporavka, ali je antiestablišmentski “Pokret pet zvijezda” povukao svoju podršku, a “Liga” i “Forza Italia” su slijedili njihov primjer.

Ovaj potez nije bio popularan među italijanskim glasačima, koji smatraju M5S i “Ligu” odgovornim, što je dodatno pojačalo privlačnost “Braće Italije”, čiji bi udio glasova mogao biti dvostruko veći od “Lige” nego na početku godine.

Ko je u utrci i šta želi?

Koalicija “centrodestra” (desni centar), kojom dominiraju “Braća Italije”, fokusirala se na promoviranje tradicionalne italijanske porodice, a populistička “Liga”, usmjerena na smanjenje imigracija i slabljenje utjecaja EU. “Liga” bi povukla Italiju daleko udesno.

Ključno pitanje kampanje jeste ekonomska kriza i visoki troškovi života. Koalicija je predložila smanjenje PDV-a na osnovne artikle i energiju, ponovno pregovaranje o planu oporavka Italije sa EU kako bi se uzele u obzir rastuće cijene i ohrabrivanje poslodavaca da radnicima ponude energetske vaučere.

Također, predlažu smanjenje poreza u svim segmentima, ukidanje kontroverzne šeme za ublažavanje siromaštva, ali povećanje drugih socijalnih odredbi i povećanje penzija. Također žele reformirati pakt stabilnosti EU i uvesti direktne izbore za predsjednika Italije.

Koalicija lijevog centra raspala se u augustu nekoliko dana nakon što je formirana, kada se centristička stranka “Akcija” povukla, ostavljajući PD u savezu pod nazivom PD-IDP, sastavljenom od četiri liste više malih, ljevičarskih, proevropskih i zelenih stranaka. Pošto nemaju zajedničku platformu, PD je izdao vlastitu, koja uključuje povećanje proizvodnje obnovljive energije i obezbjeđivanje besplatne ili jeftine električne energije iz obnovljivih izvora porodicama sa niskim i srednjim prihodima.

PD također predlaže smanjenje poreza na dohodak za osobe sa srednjim i niskim primanjima, povećanje neto plata godišnje za iznos jedne mjesečne plate, povećanje plata za nastavnike i zdravstvene radnike, te uvođenje minimalne satnice od 9 eura.

Također je obećali su da će djeci imigranata olakšati dobijanje italijanskog državljanstva, pooštriti kazne za nasilje ili diskriminaciju LGBTQ+ zajednice, legalizirati kanabis i sniziti dob za glasanje sa 18 na 16 godina.

M5S, predvođen bivšim premijerom Giuseppeom Conteom, u izbornu utrku ide sam. Podijelila se na dva dijela kada je bivši lider Luigi Di Maio otišao i formirao svoju stranku, “Građansko opredjeljenje” (Impegno Civico), a podrška M5S-a je pala sa 32% na izborima 2018. na oko 10%. M5S želi izdati zajedničke dužničke obveznice EU za stvaranje fonda za obnovu energije, revidirati pakt o stabilnosti i omogućiti radnicima da kući ponesu više od svojih bruto plata. Mnoge njene socijalne politike su slične onima PD-a.

“Akcija” je sklopila savez sa strankom “Italija Viva” bivšeg premijera Mattea Rencija, koju dvije stranke nazivaju "trećim polom". Trenutno je po anketama na oko 5%.

Ko će pobjediti i šta će biti poslije?

Letta je insistirao da ishod nije siguran, ukazujući na ankete koje pokazuju da 40% biračkog tijela ili neće glasati ili još nije odlučilo za koga će glasati. U stvarnosti, međutim, pobjeda desnog centra izgleda sasvim sigurno.

Dok je Meloni rekla da će Italija nastaviti podržavati Ukrajinu, tvrdo desničarska koalicija će sigurno postaviti pitanja o italijanskoj politici, s obzirom na prethodne veze Salvinija i Berlusconija s Kremljem Vladimira Putina.

Uz usporavanje rasta i porast inflacije, Meloni nedostaje iskustvo i kredibilitet Draghija kada je u pitanju upravljanje stagnirajućom italijanskom ekonomijom s visokim dugom.