Svakome ko želi saznati šta se dogodilo Izraelcima od sedmog oktobra savjetuje se da pogleda snimak izlaska iz zatvora direktora bolnice Al-Shifa. Dr. Mohammed Abu Salmiya sjedio je u zatvoru sedam mjeseci, bez sudskog nadzora, bez optužnice, bez krivice.

Izrael ga je oteo na isti način na koji je Hamas oteo izraelske taoce i bačen je u zatvor. Kao i izraelski taoci, njegova porodica nije znala ništa o njegovoj sudbini, a ni predstavnici Crvenog križa ni njegov advokat nisu ga smjeli posjetiti.

S njim je u ponedjeljak pušten i hirurg dr. Issam Abu Ajwa, koji je ispričao o užasnom zlostavljanju kroz koje je prošao. Njegova slika prije i poslije nije ostavljala nikakvu sumnju u istinitost njegovih tvrdnji.

Ostalih 50 oslobođenih otetih Palestinaca nisu prikazani u izraelskim medijima, naravno, ali publika u inozemstvu vidjela je odrasle ljude koji su postali razbijene ljušture: mršave, plašljive, koščatog tijela i vretenastih nogu, ozlijeđene i izranjavane i pune rana.

Abu Salmiya, na njegovu sreću, nije bačen u Sde Teiman, i stoga nije mučen do smrti kao njegove kolege, dr. Adnan Al-Bursh, poznati hirurg iz Gaze i dr. Iyad Rantisi, koji je vodio bolnicu za žene, dio bolnice Kamal Adwan u Beit Lahiji.

Za Izraelce koji su bili uznemireni zbog njegovog oslobađanja - Izrael je pogriješio što i njega nije ubio, batinama, izgladnjivanjem, bolešću ili drugim oblicima mučenja. Izrael želi vidjeti kako liječnici, kao i svi ostali u Gazi, umiru mučnom smrću.

Slika Abu Salmiye puštenog iz zatvora, kako grli svoju majku i plače, trebala je imati emocionalni učinak na bilo koje ljudsko biće: nedužni talac izlazi na slobodu. U Izraelu je, međutim, to označilo početak histerične kampanje panike, inkriminacije, mržnje, dehumanizacije, žudnje za osvetom, žeđi za krvlju.

Ne samo desničari – svi, svi, političari, mediji, stručnjaci i galamdžije u zboru koji pjevaju uglas: Njegovo puštanje na slobodu postalo je neuspjeh koji je jednak sedmom oktobru. Kako se dogodilo da je Izrael pustio nevinog liječnika iz Gaze, ko je kriv? Izrael 2024.

Sada o činjenicama. Dr. Abu Salmiya otet je u novembru iz konvoja UN-a koji je evakuirao ranjene Palestince iz opkoljene i bombardirane bolnice. Izrael je tvrdio da je bolnica služila kao komandni centar Hamasa, ali je istraživački izvještaj The Washington Posta otkrio da Izrael nije iznio nikakve dokaze koji bi to poduprli. U svakom slučaju možemo pretpostaviti da je Abu Salmiya znao za djelovanje Hamasa u bolnici, ali nije u tome učestvovao. Da jest, ne bi bio pušten.

Izrael je držao Abu Salmiyu na temelju sumnjivog zakona koji je donio, zakona o ilegalnim borcima, koji dopušta pritvaranje osobe bez sučeve kontrole na 75 dana – još drakonskiji zakon od onog koji dopušta administrativni pritvor. Izrael, a posebno njegove pravosudne i zdravstvene ustanove, ne mare za to. Direktor bolnice je u zatvoru – on je ipak iz Gaze, što će reći: terorista.

Tako su ga zvali na festivalu bijesa zbog njegovog puštanja na slobodu. Svugdje, uključujući i novi ultranacionalistički kanal, i24News, zbog kojeg čovjeku već nedostaje blato Kanala 14, nazivan je teroristom i ljudi su pozivali vojsku da ga ponovno uhapsi. I među političarima je prevladao konsenzus što ponovo dokazuje da u Izraelu nema protivljenja mržnji ka Arapima i žudnji za osvetom.

Istakla su se dvojica "umjerenjaka": Gideon Sa'ar, koji je Abu Salmiyino puštanje nazvao "neosjetljivošću za izraelsko javno mnijenje, koje pamti terorističku infrastrukturu u Al-Shifi", predstavljajući tako otmicu liječnika radi zadovoljenja požude masa kao novo opravdanje za ratne zločine; i Avigdora Liebermana, koji je posljednjih godina postao, u očima centrista, model umjerenosti i razuma, koji – na svoj uobičajeno potcjenjivački, delikatan, aluzivan način – drži majstorski kurs trivijalizacije holokausta. "Shvatili smo da direktor Al-Shife nije liječnik, već dr. Mengele."

Dakle, ako je Abu Salmiya Mengele, kako ćemo zvati Liebermana?