Početak ove godine nije bio dobar. Vijesti o smrti i tragedijama prestizale su jedna drugu. Umro je i Gerry Marsden, pjevač liverpulskog benda "Gerry and the Pacemakers" u čijoj izvedbi je kultna You’ll Never Walk Alone postala himnom fudbalskog kluba Liverpool.
Kako je ta pjesma, koja uopće ne pristaje fudbalskim stadionima, postala najpopularnija himna navijača na svijetu? "YNWA" je prvi put objavljena 1945. godine, bila je posljednja pjesma u mjuziklu Richarda Rodgersa i Oscara Hammersteina nazvanom "Vrtuljak". Julie, trudnu udovicu, trebalo je ohrabriti pjesmom i u mjuziklu joj je je otpjevana YNWA, da uvijek ima nade i šta god da se dogodi nikada nećete biti sami.
Pjesma nije imala apsolutno nikakve veze sa fudbalom sve dok Gerry and Pacemakers nisu objavili prvu obradu 2. jula 1963. godine. Od tada je snimljeno više od 100 verzija, od Franka Sinatre i Doris Day do Pink Floyda i Toten Hosen.
Najpopularniji urbani mit kaže ovako: Prije utakmica Liverpoola na Anfield Roadu, već početkom '60-ih fanovi su mogli čuti najnovije hitove. Te 1963. program je uključivao i "Nikad nećeš hodati sam". Priča kaže da je razglas zakazao na dan utakmice a navijači su nastavili spontano pjevati pjesmu. Odmah je nastao ritual, a uprava kluba pjesmu je ubrzo proglasila klupskom.
Priča je lijepa ali ima jedan nedostatak. Nije baš tačna. Gerry Marsden, glavni pjevač benda, ispričao ju je skupini lokalnih novinara ali tek onda kada je medijsko izvještavanje o "navijačkoj pjesmi" donijelo nastupe bendu. Istina je bila da menadžeri benda uopće nisu željeli producirati pjesmu - jer im je bila previše jadna.
Da li je YNWA postala hit jer je to bila navijačka pjesma ili je postala hit i navijačka pjesma jer je Marsden jednostavno rekao da jeste, ne zna se. Činjenica je da su navijači na Anfield Roadu pjesmu počeli pjevati na svakoj domaćoj utakmici negdje 1963. godine. "Nikad nećeš hodati sam" postala je prototip navijačke himne u vrijeme kad je imati himnu u svijetu fudbala bila neuobičajena stvar.
Drugi urbani mit priče o uspjehu pjesme duboko je tragičan. Ne samo da je tempo elegičan, tekst je ništa drugo do ohrabrenje da ustrajemo u mraku, čak i pred licem smrti. „Kad hodate kroz oluju, podignite glavu i ne bojte se mraka. Na kraju oluje čeka zlatno svjetlo i slatka, srebrna smiješna pjesma. Nastavite kroz vjetar, prkosite kiši, čak i ako vaši snovi rastrgani su i otpuhani. Nastavite, nastavite s nadom u srcu i nikada nećete ići sami, nikada nećete biti sami.“
Jedanaestog maja 1985. godine, požar je izbio na tribinama stadiona tokom utakmice Bradforda i Lincoln Cityja. Izgrađen 1886. godine, dugo je smatran zastarjelim, ne samo zbog drvenog krova. Zapuhao je jak vjetar i u katastrofalno kratkom vremenu zgradu pretvorio u plameni pakao. Život je izgubilo 56 osoba, najmanje 256 je ozlijeđeno, neke ozbiljno. Katastrofa je potresla fudbalski svijet.
Graham Gouldman, basist grupe "10cc", nagovorio je Gerryja Marsdena da ponovno pjeva svoj hit iz 1963. u korist preživjelih i ožalošćenih: Verzija 50-članog dobrotvornog benda "The Crowd" odmah je sletjela na prvo mjesto na britanskoj ljestvici i konačno je pjesma postala slavna u svijetu.
"Nikad nećete hodati sami" i dalje se pjeva u Liverpoolu prije svake utakmice, brojni drugi klubovi usvojili su himnu za sebe (u Njemačkoj, na primjer, Borussia Dortmund i Mönchengladbach, Alemannia Aachen, Darmstadt 98, FC St. Pauli i drugi klubovi lige, plus ostale ekipe iz drugih sportova).
No, iznad svega, YNWA pjevaju ljubitelji fudbala širom svijeta kada se dogodi nešto loše i treba potaknuti hrabrost: Pjesma je himna apsolutne solidarnosti, odanosti jednih prema drugima i u dobru i u zlu. To je učinilo “Nikad nećeš hodati sam” univerzalnom himnom koju mogu pjevati svi navijači, bez obzira za koji klub navijali.
Gerry Marsden umro je trećeg januara 2021. u dobi od 78 godina. Čovjek koji je na put krenuo kao pop zvijezda zauvijek će ostati povezan sa navijačima širom svijeta.
