U nizu ciljanih napada tokom neprekidnog bombardovanja Gaze, izraelska vojska je opustošila desetine džamija, uključujući i kultnu džamiju Al-Omari, poznatu po svom historijskom i arheološkom značaju.
Uništenje je ostavilo Palestince, kako u Gazi, tako iu dijaspori, u žalosti zbog gubitka džamije sa jedinstvenim naslijeđem.
Od 7. oktobra, izraelske snage su potpuno ili djelimično uništile više od 300 džamija i tri crkve. Kao posljedica toga, pogođeni kvartovi sada trpe prazninu za vrijeme molitve, propuštajući potresni poziv na molitvu koji je nekada odjekivao cijelim gradom.
"Više ne čujemo ezan u našem susjedstvu zbog potpunog uništenja istočnog dijela grada, uključujući džamije", rekao je Khaled Abu Jame, 25-godišnji stanovnik južnog grada Khan Younis.
"Ovdašnji stanovnici sada prate ezan putem svojih telefona. Ovaj rat nije sličan ničemu što smo do sada iskusili. Džamije, simbol naše vjere, gađane su bez razlike."
Razmišljajući o dragim uspomenama vezanim za Al-Omari džamiju, Jame je naglasio njenu centralnu ulogu u svakodnevnom životu.
"Imamo lijepa sjećanja na džamiju. Svakodnevno smo tamo klanjali, klanjali Ramazan i Bajram-namaz, čitali Kur'an i sastajali se kao prijatelji", rekao je za MEE.
Jame je istakao da su džamije od detinjstva duboko utkane u njihov život. Ezan im služi kao jutarnje buđenje, a džamija je orijentir svima koji traže svoje domove, objasnio je on.
To je više od obične zgrade; predstavlja "srce zajednice".
Jame je naglasio da je obnova njihovog naselja usko povezana sa rekonstrukcijom džamija, jer ta mesta nisu sekundarna stvar, već primarni temelj njihovog života.
Velika Omari džamija osnovana je za vrijeme vladavine halife Omara bin al-Khattaba. Nekada rimski hram, a kasnije crkva, postala je najveća džamija nakon islamskog osvajanja. Smješten u starom gradu Gaze, u blizini Palestinskog trga, prostire se na 4.100 kvadratnih metara, sa dvorištem od 1.190 kvadratnih metara koje može primiti preko 3.000 vjernika.
"Nikad nisam mislio da će ovaj rat uništiti džamije", žali se Saeed Labad, rođeni u Gazi. Ovaj 45-godišnjak sada živi u Turskoj, ali njegova porodica živi u blizini džamije Al-Omari u Shujaiyya kvartu, u gradu Gaza.
"Tamo sam prisustvovao svakoj molitvi. To je cijenjeno drevno mjesto koje moja djeca vole. Pitam se zašto je uništeno; prijeti li džamija okupatorima?"
Dodao je da su sravnjene desetine drugih džamija, poput Al-Hasayne u blizini luke Gaze.
"Ove džamije čuvaju naše uspomene, posebno tokom Ramazana. Ovaj rat je sve uništio. Nadam se da će Gaza biti obnovljena poslije rata, da ću moći proživjeti ove lijepe trenutke i ponovo posjetiti ova mjesta sa svojom porodicom."
Uporno gađanje džamija u Gazi navelo je mnoge Palestince da vjeruju da su nesigurne čak i za vrijeme molitve. Uprkos strahu, značajan broj odbija da prestane da posećuje džamije, izražavajući otpor napadačima."Neću oklijevati da odem u džamiju. Ako tamo umrem, to je lijep kraj mog života", tvrdi Khaled Islim, 30, iz Khan Younisa.
"Džamije ne predstavljaju opasnost. Obnovit ćemo ih, podižući ezan usred ruševina. Scene Kur'ana pocijepanog i spaljenog pod ruševinama su bolne, odražavajući nepravdu s kojom se Gaza suočava."
Ministarstvo turizma i antikviteta osudilo je uništavanje Omari džamije kao dio plana Izraela da izbriše palestinsko naslijeđe.
Navodi se da je tim aktom prekršen međunarodni ugovor, uključujući Hašku konvenciju iz 1907. godine, Četvrtu Ženevsku konvenciju iz 1949. godine i konvencije UNESCO-a o zaštiti kulturnih dobara.
Ministarstvo je navelo da historijski korjeni džamije datiraju iz bizantijskog manastira u petom vjeku nove ere. Na uništenje je gledano kao na "zločin protiv kulturnog naslijeđa palestinskog naroda", što simbolizira njihovu povezanost sa zemljom.
Ministarstvo je istaklo i druga izraelska krivična djela, uključujući uništavanje arheoloških lokaliteta poput stare luke Gaze, Porfirijeve crkve, Jabalia džamije i brojnih povijesnih zgrada i muzeja. Pozivajući na međunarodnu intervenciju, apelovao je na UNESCO i svjetsku zajednicu da prisile Izrael da "prestane s agresijom protiv palestinskog naroda i njegovog naslijeđa", potvrđujući da takvi akti neće odvratiti "odlučnost palestinskog naroda za slobodu i nezavisnost".
