Samir je filmski reditelj. Njegovo ime, objašnjava, znači "pripovjedač". Ili, tačnije, "čovjek koji priča priče plemenu oko vatre". "Odlučio sam se tako nazvati, pomalo umoran od toga da moje ime uvijek prepisuje na pogrešan način", kaže taj Iračanin.
Njegov film „Moj lijepi Bagdad“ je priča o grupi prognanika koji se drže običaja, pjesama i mitova svog plemena kao posljednje nade, kao posljednje šanse za olakšanje. No, to je i priča o grupoi izbjeglica koja bježi od svih onih predrasuda i mitova zbog kojih je njihova zemlja porijekla postala nemoguća za život.
„Moj film želi biti most između Istoka i Zapada. Velik dio onoga što se govori o islamu u Europi uprljano je mržnjom. S druge strane, arapski svijet mora preći dug put kako bi postao slobodno društvo", kaže filmaš rođen u Iraku, koji je Švicarsku s godinama učinio svojim mjestom stanovanja.
„Moj lijepi Bagdad“ priča priču o arhitektici koja je prisiljena raditi kao konobarica, informatičaru koji je prisiljen sakriti svoju homoseksualnost i starom komunisti koji je među svojima osuđen kao ateist. Svi se sastaju u londonskom kafiću Abu Nawas i tamo razmjenjuju sjećanja i nade u bolju budućnosti. "Oni su tri velika tabua islamskog svijeta: sloboda žena, homoseksualnost i ateizam", kaže Samir.
Samir kaže da je, kada je odradio kasting u Iraku, sve išlo odlično dok nekadašnji glumac nije otkrio da mora dati život jednom homoseksualnom liku. Nije bilo šanse. Na kraju je ulogu morao dobiti Britanac iračkog porijekla, Shervin Alenabi.
Problema je bilo i u slučaju sporednih uloga. Iako je glumica Zahraa Ghandour poznata po svom aktivizmu i po tome što je rediteljica, morala se suočiti s odbijanjem vlastite majke jer ona u filmu u jednom trenutku postaje preljubnica.
“Jasno je da postoji veliko licemjerje, ali sa Zapada je stvorena okrutna slika arapskog svijeta koja odbija prepoznati bilo kakvu nijansu. I to ne samo da je nepravedno, već je to zbog političkih interesa“, kaže on.
„Dolazim iz vrlo religiozne porodice, ali one koja je uvijek vjerovala u slobodu svakog od članova. Moj djed je bio šiitski imam a otac je bio komunista. Problem je kada se religija stavi u službu politike. Ne postoji ništa u islamu što ga sprječava da se odvoji od države. Ako se čovjek potrudi analizirati, shvata da se nove radikalne generacije koriste u svrhe koje nemaju nikakve veze s religijom.“
Ipak, film je u nekim muslimanskim zemljama bio podvrgnut blagoj cenzuri, izbačene su scene seksa. Za sada, u Iraku, gdje je premijera zakazana za mart, "Moj lijepi Bagdad" je već postao mit. "Trailer je oborio rekord posjeta", kaže Samir.
