Razvoj feminističkog pokreta i emancipacija žena veže se za 19. i 20. stoljeće. Imena koja se ističu su Susan B. Anthony, Audre Lord, Klara Cetkin itd., a predstavljaju samo manji dio niza onih žena koje su doprinijele borbi za jednakost s muškarcima te lomile ustaljene patrijarhalne poglede na društvo. Jedna je žena sve to zagovarala mnogo ranije, 1.000 godina prije, još u 9. stoljeću. Fatima al-Fihri osnovala je prvi univerzitet u historiji čovječanstva.

Kćerka poznatog trgovca Fatima rođena je negdje oko 800. godine u Maroku, gradu Fezu. S obzirom na to da je bila jedinica, nakon smrti svog oca, naslijedila je ogromno bogatstvo. Njena okolina je s podsmijehom dočekala vijest da tolikim sredstvima rukovodi Fatima koja je žena. Otac je od malena ulagao u njeno obrazovanje, pa je u ranoj dobi naučio da čita i piše. Prema zapisima, gotovo je bilo nemoguće vidjeti je bez knjige, a često bi ono što pročita komentarisala sa svojim ocem. Udala se neposredno prije očeve smrti, međutim, rano je ostala udovica. Prema legendi, Fatima je bila ogorčena zbog nedostatka obrazovane djece u svom gradu, a pogotovo djevojčica. Jedne noći sanjala je školu u kojoj zajedno sjede i dječaci i djevojčice. Odlučila je da je taj san ono na šta ona želi potrošiti bogatstvo koje je naslijedila.

Jedan od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji trenutak u historiji obrazovanja desio se oko 859. godine, kada Fatima osniva džamiju Qarawiyyin, u sklopu koje je bio kompleks nalik današnjim univerzitetima. Odlučila je zaposliti učene ljude na području islamskih nauka, arapskog jezika i književnosti, matematike, prava i medicine da drže nastavu djeci i omladini. Univerzitet je bio besplatan za sve polaznike. Fatima je džamiju i univerzitetski kompleks gradila 18 godina. Prema legendi, svaki je dan bila prisutna dok su se izvodili radovi i nerijetko pomagala u njenoj izgradnji koristivši građevinske alatke ravnopravno sa svim radnicima. Manje je poznato da je Fatimina mlađa sestra Merjem, inspirisana podvigom svoje sestre, odlučila osnovati još jednu džamiju nedaleko od Fatimine.

S vremenom je centar Qarawijin poprimio sve oblike onog što danas nazivamo univerzitet. Imao je velik broj učionica i tada najveću biblioteku na području islamskog svijeta. Univerzitet uskoro više nisu pohađali samo stanovnici Feza i Maroka, nego s čitavog arapskog govornog područja. Prema zapisima, Fatima je provodila svaki dan na univerzitetu, samo bi prešla nekoliko metara i otišla u džamiju u vrijeme namaza.

Ono što je zaista fascinantno jeste da Univerzitet Qarawiyyin postoji i dan-danas, na istoj lokaciji u Fezu u Maroku. UNESCO i Ginisova knjiga rekorda priznaju Qarawiyyin kao najstariju visokoškolsku ustanovu i najstariji univerzitet na svijetu. Džamija u sklopu kompleksa i dalje je na istoj lokaciji. Univerzitet privlači studente iz čitavog svijeta i nudi veliki broj programskih studija, od kojih su najmasovniji pravo, ekonomija, islamski studiji, arapski jezik i književnost, inžinjerstvo, tehnologija, nauka itd. Kao od prvog dana, i danas mladići i djevojke ravnopravno sudjeluju u nastavi.

Fatima al-Fihri nije imala djece, pa su je ubrzo polaznici njene ustanove nazvali „majka svih nas“, na taj nadimak bila je posebno ponosna. Umrla je negdje oko 880. godine i lokacija njenog mezara nije poznata.

Predanost Fatime al-Fihri da ostavi iza sebe takav poklon čovječanstvu i pomogne djeci i omladini trebao bi biti inspirativan za sve mlade osobe na svijetu. Ona je žena koja je svojim vizionarskim pogledom na obrazovanje ostavila dubok trag na čovječanstvu. Zadužila je sve one koji se danas smatraju prosvjetnim radnicima i sve one koji danas žele ostvariti što više obrazovanje za sebe.

Možda jednom kada zapadni svijet i Hollywood ne budu robovali islamofobiji, i Fatima al-Fihri postane inspirativni filmski „mainstream“ pa se snimi film o njenom životu ili serija koja bi poslužila da njenu priča i važnost spozna svjetska javnost. Naravno, puno bolje od čekanja da islamske velikane prepozna Zapad bilo bi da muslimani, koji u arapskom svijetu ne oskudijevaju u finansijama, sami ostvare jednakovrijedne filmske platforme te sami promoviraju ono što je bogatstvo stvoreno iz njihova bedra. Možda svjetski univerziteti, pa i Univerzitet u Sarajevu, tada odluče posvetiti barem spomen-ploču ženi koja je zaslužna za sve ono čime se danas bave.