Mossad, izraelska obavještajna služba, ima dugu historiju korištenja komunikacija i mobilne tehnologije za praćenje i eventualno eliminiranje svojih neprijatelja. Godine 1972., kao odgovor na ubistva izraelskih sportista na Olimpijskim igrama u Münchenu, agencija je digla u zrak bazu telefona koju je koristio Mahmoud Hamshari, predstavnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Parizu. Izgubio je nogu i kasnije umro.

Godine 1996. Shin Bet, interna obavještajna služba, dala je Yahya Ayyashu, vještom Hamasovom bombašu, telefon kupljen u Gazi koji je sadržavao 50 grama eksploziva. Shin Bet ga je detonirao kada je Ayyash odgovorio na poziv svog oca.

Suočene s dokazima o tehnološkoj nadmoći Izraela, palestinske i islamističke organizacije posljednjih su godina izbjegavale najsofisticiranije tehnološke naprave jer ih je lako otkriti. Poznato je da je jedan od ključeva koji je omogućio Hamasu da pripremi masakr sedmog oktobra 2023. godine, a da ne bude otkriven, imao veze s činjenicom da je većina komunikacije između militanata bila usmena predaja.

U tim okolnostima, Hezbollah je odlučila odbaciti mobilne telefone i zamijeniti ih pejdžerima, koji su puno manje detektirani. Problem je, koliko nam je dosad poznato, što njeni prodavači nisu kupovali originale tajvanske kompanije Gold Apollo, već su se odlučili za budimpeštansku tvrtku BAC Consulting, koja je poslovala po tajvanskoj licenci. S obzirom na izgovore vlasnika Apolla, mađarski dojavljivači morali su biti lošije kvalitete. I lako presretnuti: Mossad se znao ušuljati u Hezbollahov lanac opskrbe, napuniti ih eksplozivom i dodati još jedan uspjeh svojoj legendi.

Iznenađujuće je da je Hezbollah napravio tako očiglednu pogrešku. Od svih organizacija koje se bore protiv Izraela, ta je libanska grupa najbolje pripremljena i najstrukturiranija.

Liban je propala država, što je uglavnom posljedica fijaska američkog rata u Iraku 2011. godine, koji je doveo do građanskog rata u Siriji i gurnuo milione izbjeglica na sjever zemlje. Zemlja je izlazila iz dugog rata 1970-ih i 1980-ih, te sektaške i korumpirane raspodjele moći. Rezultat je bila postupna implozija ekonomije zemlje u kojoj se smeće nije skupljalo, ima područja bez tekuće vode, a inflacija se popela na 223% u 2023. godini. U 2020. finansijski sistem se srušio. Vrijednost domaće valute sada je 98% niža nego što je bila prije krize.

Jedan od osnovnih problema Libana je nedostatak električne energije. Ali Hezbollah je tu da to riješi. Šiitska organizacija posjeduje većinu generatora koji napajaju nesigurni električni sistem. Iran subvencionira Hezbollah sa stotinama miliona dolara godišnje. Time je izgradio temeljni sistem zdravstva i socijalne njege. I osnovao je banku u sjeni, Al-Qaid-al-Hasan, finansijsku instituciju koja osigurava likvidnost dolariziranoj ekonomiji. Plaća svoje oficire, svoje militante. Postavila je bankomate i daje kredite malim i srednjim preduzećima. Ako je Liban propala država, Hezbollah je država u državi. Država koja funkcionira.

Otkud onda takva greška sa pejdžerima? Odgovora nema. Ali niska cijena uvijek je loš savjetnik. Mađarski uređaji bili su lošije kvalitete. A to je udarac organizaciji koja ima bliske komercijalne veze s libanskom i sirijskom dijasporom u Latinskoj Americi (osobito u Venecueli).

Eksplozije su privremeno izbacile značajan dio militanata iz stroja. Ako to znači da Izrael broji sate do pokretanja vojne operacije koja će ga odvesti u rat sa sjevernim susjedom, operacija ima potpunog vojnog smisla.

Eksplozije su novi udarac američkim planovima za uspostavljanje privremenog mira na tom području. Izrael želi prekinuti prisutnost Hezbollaha u južnom Libanu, potiskujući ih 40 kilometara prema sjeveru kako bi donio mir stanovništvu sjevernog Izraela, odakle su njihovi stanovnici pobjegli i žive kao izbjeglice u središtu zemlje i Tel Avivu. Bit će to drugo poglavlje, godinu dana nakon rata koji je počeo u Gazi i koji sadašnja vlada Benjamina Netanyahua, čini se, ne želi zaustaviti.

Autor članka je Raymond Aymerich, urednik vanjskopolitičke rubrike u listu La Vanguardia gdje je i objavio ovaj komentar