U Maliju je 2020. svrgnut sve nepopularniji predsjednik Ibrahim Boubacar Keita, koji je svog korumpiranog sina Karima imenovao predsjednikom Odbora za obranu. Fotografije na kojima je Karim sa šampanjcem i prostitutkama postale su simbol neuspjeha vlade u ovoj muslimanskoj zemlji. Svrgnuti Gvinejski predsjednik Alpha Conde također se upleo u korupcijske skandale.

Situacija je drugačija u Nigeru, gdje generali drže predsjednika Mohameda Bazouma u kućnom pritvoru više od mjesec dana. Bazoum nije optužen za korupcijske skandale, planirao je značajne reforme. Ali također je počinio pogreške, kao što je ne poduzimanje napora za promicanje decentralizacije zemlje. A to bi bio posebno važan događaj u mnogim bivšim francuskim kolonijama koncentriranim u glavnim gradovima.

Jakki Killiers iz istraživačkog centra južnoafričkog Instituta za sigurnosne studije vjeruje da je kombinacija različitih ekonomskih čimbenika odgovorna za šokove.

"Mnoge vlade imaju znatno manje novca za sigurnost, zdravstvo i obrazovanje nego prije nekoliko godina", kaže poznati analitičar. Takav razvoj događaja započeo je finansijskom krizom 2007. godine, a pad ekonomskog rasta u Kini također je doveo do smanjenja potražnje za afričkim proizvodima, napominje ovaj stručnjak. Tome se dodaje veliko opterećenje dugom, kao i nesrazmjerni učinci pandemije korone, klimatskih promjena i ruske invazije na Ukrajinu.

Sve to dodaje gorivo vatri nereda, što generalima olakšava njihove postupke. A visok rast bora stanovnika također igra ulogu: "Demografska tempirana bomba postaje stvarnost", kaže Killiers.

Dramatična sigurnosna situacija u regiji Sahel otkrila je slabost državnih struktura u tim zemljama. Vlade zemalja bez izlaza na more, poput Burkine Faso ili Malija, nikada nisu mogle kontrolirati sve svoje teritorije. Teroristima je bilo lahko zauzeti čitave dijelove zemlje. Vojska je, razumljivo, zahtijevala više resursa. Zbog toga su i odnosi sa Zapadom prekinuti. U Maliju je čak i u demokratsko doba bilo teško opravdati evropsku vojnu pomoć, jer vojska nije imala transparentno budžetsko upravljanje – i možda je to učinila svjesno, tako da su sredstva iscurila.

I u Maliju i u Burkini Faso Evropska unija uložila je u obuku lokalnih vojnika, koji su, međutim, djelimično bili uključeni u nemire u svojim matičnim zemljama. To je "vrlo ozbiljna dilema", rekao je u četvrtak irski ministar vanjskih poslova Michel Martin: "Moramo preispitati svoj pristup u Africi u svjetlu događaja."

Često je vojno vodstvo u tim zemljama također usko povezano s državnim preduzećima, kao što je to slučaj u Sudanu. Tamo je vojska 2021. izvela puč protiv prijelazne vlade jer se generali gladni moći nisu htjeli odreći svog političkog i ekonomskog utjecaja. Nedavno je postalo očito da mehanizmi sankcija Afričke unije (AU) nisu ni približno toliko učinkoviti kao što su njihove države članice dugo tvrdile. Na prevrate reagiraju uklanjanjem s dužnosti, ali na posebnim samitima generali ponovno sjede za pregovaračkim stolom. Pristaju na demokratsku tranziciju i ukidaju sankcije čak i ako su obećanja prekršena.

U slučaju Nigera, zapadnoafrička zajednica država krenula je prema tvrdoj liniji, prijeteći generalima invazijom. Međutim, propušten je odgovarajući rok. Malo se toga promijenilo i u najavljenoj mobilizaciji invazijskih snaga. Gabon nije dio konfederacije. Ali bespomoćnost Konfederacije vjerojatno je generalima dala do znanja da se nemaju čega bojati.

U vezi s trenutnim previranjima u Africi, puno se govori o mržnji prema Francuskoj. Konačno, pučevi posljednjih godina (osim Sudana) dogodili su se u bivšim francuskim kolonijama, gdje Pariz još uvijek ima ogroman utjecaj.

No, bijes stanovništva usmjeren je i na male lokalne elite koje nesrazmjerno imaju koristi od izvoza sirovina u Francusku. Činjenica da francuske borbene snage nisu uspjele postići značajan napredak u borbi protiv terorizma dodatno je potaknula ogorčenje. Ruska propaganda to je vješto iskoristila posljednjih godina, pozicionirajući se u Maliju kao alternativni sigurnosni partner bez demokratskih ograničenja. Burkina Faso, Gvineja i Niger također su tražili kontakte s Vagnerovim plaćenicima - unatoč njihovim dosad žalosnim rezultatima u Maliju. Francuska ne može tražiti previše autoriteta kao vođa demokracije u regiji. Konačno, podržava predsjednika Čada koji je neustavno došao na vlast, održava dobre odnose s klanom Bongo u Gabonu i ne nalazi ništa loše u vladavini ostarjelog predsjednika Kameruna Paula Biye koja je trajala četiri desetljeća.

Biya bi mogao biti sljedeći šef vlade koji će svoju moć predati vojsci. U četvrtak je na brzinu odlučio o velikim kadrovskim promjenama u Ministarstvu obrane, što je znakovit potez.

Izvor: Die Welt