Američki historičar Arthur Schleisinger, kao jedan od zaključaka svojih naučnih, historijskih istraživanja, zabilježio je sljedeće: „Prvi korak ka uništavanju jednog naroda je brisanje njegovog pamćenja. Uništiš mu knjige, kulturu i historiju i onda nađeš nekog da piše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu historiju. Takav narod brzo počinje zaboravljati šta jeste i šta je bio. Iskrena historija oslobađa.“
Kada je Schleisinger ovo zapisao kao da je imao na umu Bošnjake i bošnjačke susjede. Bošnjacima je uništavana, zabranjivana, skrivana, pa i otimana i prisvajana historija i bogata kulturna baština i onda nakaradno, neistinito, falsifikatorski pisana nova, lažna historija. Iz naše historije bilo je istjerano i u zaborav bačeno samo ime naroda – Bošnjaci, istjeran je i u zaborav bačen i bosanski jezik. O banovima ništa nismo znali, a stećke su nam skrivali i lažno predstavljali kao neke starogrčke nadgrobne spomenike. Od sve te bogate historije bila nam je ostala uzrečica „Od Kulina bana i dobrijeh dana“, ali i stid i sram lažne činjenice i lažne historije koju su nam pisali drugi da smo mi „poturice“, što će reći najgori dio srpskog naroda koji je napustio pradjedovsku pravoslavnu vjeru i odao se turskoj vjeri.
Generacije su učile, školovale se, usvajale laži o sebi i svome narodu. Danas situacija više nije takva, konačno su Bošnjaci otrkili svoju istinitu historiju i nove generacije svoja historijska znanja temelje na istini, a ne na lažima. Još smo poprilično u pionirskoj fazi otkrivanja vlastite historije. Mnogi historijski periodi još nisu dovoljno istraženi, pa ni predstavljeni kako novom generacijama historičara tako ni široj javnosti.
Emir Medanhodžić nije školovani historičar, ali se historijom bavi više od 30 godina, i to uglavnom ranim periodom ili kako sam kaže „skrivenenom historijom Bosne“, a to je period od otprilike 1.200 godina, odnosno, od Batona Dezitijatskog do Kulin bana. O Batonu gotovo da ništa ne znamo, a radi se možda i o najvažnijoj historijskoj ličnosti s ovih prostora. Baton je rođen negdje na prostoru današnje Breze, a živio je i prije nove ere i u novoj eri. Naime, rođen je po procjeni historičara 30-40 godina prije nove ere, a umro je u novoj eri. U proljeće 6. godine nove ere pokrenuo je Veliki ilirski ustanak protiv tadašnje vlasti, velikog Rimskog carstva. Batona prisvajaju okolni narodi kao svoju historijsku ličnost, kao svoga pretka. U Albaniji je izgrađen i spomenik Batonu, a kod nas je još u onom dijelu „skrivene historije“, o kojoj Emir Medanhodžić govori za Stavov podcast „8 korpus“ kojeg vodi Anes Džunuzović.
Medanhodžić je za podcast „8 korpus“ iz „skrivene historije Bosne“ otkrio još čitav niz historijskih podataka. Govorio je o dominaciji Arijanske crkve na prostorima današnje Bosne. Arijenizam je smatran jeresom u zvaničnoj crkvi Rimskog carstva, zbog odbijanja „Trojstva“ i blizine svjedočenja Božije jednoće. Arijenizam je zapravo svojom doktrinom preteča Crkvi bosanskoj. Bilo je govora u podcastu i o Gotskom nasljeđu u Bosni, banovima prije Kulin bana, a posebno o stećcima, njihovom broju, starosti, simbolici, rasprostranjenosti, najpoznatijim nekropolama, modernim „udarima“ na bosansku historiju i prisvajanju stećaka, o izmišljanju „humskih stećaka“ od strane pokojnog Dubravka Lovrenovića, i to spozicije profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Emir Medanhodžić je sa Suadom Haznadarevićem koautor knjige „Skrivena historija Bosne – Od Batona do Kulina“. Osvrćući se na značaj ove knjige rahmetli Abdulah Sidran u pogovoru bilježi: „Odakle dolazi radost zbog izlaska ove knjige? Radost dolazi od toga što, bilo kojeg stupnja obrazovanja da su ljudi, oni znaju da kroz svoje obrazovanje o ovoj materiji nisu učili ništa. Mi u Bosni nismo ništa znali o onome što je u Bosni najljepše i najvažnije. Ako bi taj naš čovjek i ta naša domovina u svemiru nestala, ostala bi čuvena i poznata samo po tome, i po tome je Bosna, kako je divno pisao književnik Miroslav Krleža, dominantna svakoj kulturnoj baštini svih evropskih država.“
