Izučavanje političke historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka  tokom 20. stoljeća bez djela Atifa Purivatre sigurno bi se smatralo nepotpunim, jer je upravo ovaj autor dao značajan doprinos u prezentiranju činjenica o političkom razvoju bošnjačkog naroda. Atif Purivatra rodio se u Sarajevu 16. augusta 1928. godine. U rodnom gradu završio je osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a kao uzoran đak, upisuje Pravni fakultet, također u Sarajevu. Nakon stečene diplome pravnih nauka, Purivatra se odlučuje za magistarske studije, koje uspješno završava 1965. godine.

Uvidjevši da će njegov budući poziv biti nauka, opredjeljuje se za doktorske studije. Ovoga puta, izbor nije bilo rodno Sarajevo, već Beograd. Narednih godina Purivatra je marljivo radio na ličnom usavršavanju, a plodove svoga rada “ubrao” je odbranom doktorske disertacije 1972. godine. Doktorat na Fakultetu političkih nauka u Beogradu omogućio mu je iste godine angažman na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u zvanju docenta. Pet godina kasnije postao je dekan na istom fakultetu.

Prema pisanju Ismeta Kasumovića, Purivatra je u mladosti bio naklonjen komunističkom režimu, ali u jednom trenutku dolazi do njegovog političkog i ideološkog sazrijevanja, nakon čega se uključuje u borbu za nacionalnu afirmaciju Bošnjaka. Iako Purivatra nije promovirao bošnjaštvo na konkretan i odgovarajući način, kako je to svojevremeno činila bošnjačka emigracija predvođena Adilom Zulfikarpašićem, Smailom Balićem, Bećirom Tanovićem i drugima, njegov doprinos nesumnjivo je vio velik, a imajući na umu da je za razliku od njih djelovao u zemlji pod znatno težim uvjetima, s pravom ga treba pozicionirati u red najistaknutijih promotora nacionalne posebnosti Bošnjaka i s tim u vezi društveno angažiranih intelektualaca.

Prvi odgovor Atifa Purivatre na srpske i hrvatske aspiracije vidljiv je tokom 1969. godine, kada objavljuje autorsko djelo Nacionalni i politički razvitak Muslimana. Ova knjiga ubrzo postaje neizostavno štivo u kontekstu proučavanja političke historije Bošnjaka (tada Muslimana).

Purivatra je sa svojim saradnikom Kasimom Suljevićem početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća napisao jednu vrstu tematske nacionalne brošure, usmjerene prema bosanskim muslimanima s ciljem buđenja nacionalne ideje među njima. Ovo se događa u periodu neposredno prije popisa stanovništva u Jugoslaviji 1971. godine, kada se Bošnjaci izjašnjavaju kao muslimani s velikim M.

Uspjeh Atifa Purivatre jeste u tome što je dao značajan doprinos aktivno djelujući među muslimanima, koji su tada bili na udaru određenih krugova koji su ih nastojali pridružiti srpskom, odnosno hrvatskom korpusu.

Ono što je definitivno obilježilo njegovu akademsku karijeru jeste djelo Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine SHS. Purivatra se u ovom djelu studiozno bavi historijom Jugoslavenske muslimanske organizacije, njenim rukovodstvom i političkom platformom. Ova se knjiga i danas koristi kao veoma pouzdano djelo koje nudi jedan od najboljih pregleda političkog stanja u najznačajnijoj bošnjačkoj političkoj stranci između dva svjetska rata.

Tokom svog plodonosnog rada bio je autor više desetaka radova i knjiga za koje se može reći da su sigurno oplemenili bošnjačko, a time i bosanskohercegovačko historijsko naslijeđe.

Kada je riječ o periodu neposredno prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu, Purivatra se u početku nije priključio političkoj borbi Bošnjaka kroz Stranku demokratske akcije, ali je i uprkos tome dao svoj značajan doprinos u vremenu kada se to od intelektualaca najviše očekivalo. 

Ono po čemu je ovaj intelektualac ostao upamćen jeste njegova višegodišnja uloga sekretara i predsjednika u Vijeću kongresa Bošnjačkih intelektualaca (VKBI). Prema mišljenju njegovih savremenika, Atif Purivatra dao je veliki doprinos u očuvanju kulturnog i intelektualnog života u ratnom Sarajevu, organizirajući veliki broj tribina, koje su kasnije postale tradicionalna aktivnost VKBI.

Nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, Purivatra je otvoreno stajao na braniku bošnjačkih interesa, o čemu svjedoče različite polemičke rasprave s negatorima bošnjačke nacije, bosanskog jezika i države Bosne i Hercegovine. Posebno se ističe rasprava s Miloradom Dodikom, objavljena u sarajevskom Oslobođenju 8. juna 2001. godine. Naime, na Dodikovu nacionalističku retoriku i otvoreno negiranje bosanskog jezika Atif Purivatra, kao predstavnik bošnjačke intelektualne elite, Dodiku piše otvoreno pismo pod naslovom “Manjka vam znanje iz lingvistike”.

U pismu Purivatra na osnovu relevantnih historijskih činjenica između ostalog poručuje: “Naziv bosanskog jezika je nastao s pojavom države Bosne koju spominje i Porfirogenet. Prvo da kažemo da bosanskom jeziku takvo ime nisu dali samo Bošnjaci. Takvim imenom su se služili franjevački, bosanski, izvan bosanski pisci, pisci starije bošnjačke književnosti koji su pisali na našem i na orijentalnim jezicima, pa i građani koji su živjeli na teritoriji Srbije. Tako čitamo u knjizi ‘Staro Užice’ u zapisima autora Živana Ćirića u prilogu pod naslovom Srbija engleskog putnika A. Arčibalda Patona koji piše: ‘Sam vojvoda govorio je turski, ali uobičajeni jezik ovdje je bosanski…’ Gospodine Dodik, vidim da niste čuli da je 1890. godine izašla Gramatika bosanskog jezika i bila u upotrebi u školama skoro tri decenije. Prema tome, sasvim je normalno da Bošnjaci tako nastave zvati svoj jezik i nema im niko sa strane to pravo uskraćivati… I na kraju, kao poruka svim dobronamjernim, ali i svim dodicima, a ima ih mnogo, i desno i lijevo, da su Bošnjaci sačuvali i očuvali maternju riječ kao zjenicu oka svoga.”

Ni mnogi drugi negatori nisu ostali pošteđeni pera Atifa Purivatre, pa tako ni predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, kojem je posvetio tekst “Tuđmanov preludiji za podjelu Bosne i Hercegovine”.

Purivatrina odlučnost u posljednjim godinama života bila je sve izraženija, a tolerancije prema negatorima Bosne, bošnjaštva ili bosanskog jezika nije bilo.

Na bolji svijet Atif Purivatra odlazi 11. septembra 2001. godine. U njegovu čast, godinu nakon smrti, priređena je publikacija Vrijeme uspostavljanja Bošnjaka Atif Purivatra – život i djelo. Na gotovo 500 stranica njegove kolege dali su osvrt na životnu, radnu i moralnu filozofiju intelektualca Atifa Purivatre. Priređivač djela  Fadil Ademović istakao je: “Bitne odrednice Atifova habitusa utvrđene su njegovim pregalaštvom na povijesnim koordinatama povratka identiteta bh. državnosti i nacionalne afirmacije Muslimana/Bošnjaka.”

Mustafa Imamović u poglavlju napisanom umjesto predgovora u prvim riječima navodi “Atif Purivatra je bio čovjek za koga se kaže da je ljudina. Ljudina u svakom pogledu.”

Kada bismo sve osvrte njegovih savremenika elaborirali, bilo bi nam potrebno nekoliko stotina stranica, što pokazuje koliko je Puritvatra bio cijenjen u bosanskohercegovačkoj javnosti. Čitajući mišljenja njegovih kolega, može se zaključiti da je Atif Purivatra svoj radni vijek posvetio Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.