Republika Bosna i Hercegovina
Predsjednik Predsjedništva

Poštovani g. Balog

Zahvaljujem Vam na Vašem pismu od 30. 11. 1993.

Nisam se još „pomirio sa sudbinom“, ali ne znam koliko je to uopće važno. Tolstoj je napisao 1000 stranica svog slavnog romana da bi dokazao (ili bar pokazao) da ljudi ne upravljaju istorijom. Vrlo često se događa potpuno suprotno od onoga što ljudi hoće i nastoje. Ovo što se događa u Bosni u tom smislu jeste sudbina.

Dvije premise su odredile tu sudbinu. Prva: nema Bosne bez Srba i Hrvata, i druga: Srbi i Hrvati neće Bosnu. Zaključak ćete sami izvući.

Sa prvom premisom ćete se sigurno složiti, sa drugom vjerojatno nećete, jer zašto biste inače pisali ono pismo.

Srbi me nisu iznenadili, Hrvati jesu. Tu politiku nikada neću razumjeti. Čitavo vrijeme su radili u korist vlastite štete, a tako što nisam mogao predvidjeti. Ubistvo ponekad možete spriječiti, samoubistvo obično ne možete, a Hrvati su upravo pokušavali ovo posljednje i konačno su uspjeli.

Sada je ostalo da mi u eventualnom budućem obraćanju (naravno ako želite) objasnite kako se cjelovita Bosna može napraviti bez Srba i Hrvata. Ja tu vještinu ne znam.

Mogu pretpostaviti da ćete mi govoriti o časnim izuzecima, a ja ću Vam, evo, unaprijed odgovoriti da se države ne prave od izuzetaka, makar bili i časni, nego od naroda, koji ne moraju biti vrlo časni, mogu biti sasvim obični.

Ako ja ne stavim potpis na nekakav mir, vrlo je vjerojatno da će Bosna biti okupirana. Neki smatraju da je okupacija bolja od potpisa i kao primjer navode baltičke zemlje koje su nakon više od 50 godina uskrsle (jer nije bilo tog famoznog potpisa).

Upoređenje sa baltičkim zemljama potpuno je neprimjereno, baltičke zemlje jesu bile okupirane, ali njihovi narodi su preživjeli. Moj narod ne bi preživio okupaciju, ne 50 godina, nego ni 50 dana. Bio bi potpuno zbrisan zajedno sa svojim džamija i svim znakovima postojanja. Zato baltički primjer za Bosnu ne vrijedi.

Nažalost, činjenice su takve.

Ovo nikako ne znači da za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu nema više nikakve nade. U ovom trenutku to jeste utopija, ali utopija u koju se vjeruje i za koju se bori ponekad prestaje biti utopija. I to se događa.

Hvala Vam za Vašu ljubav za Bosnu.

S poštovanjem

Vaš Alija Izetbegović

Sarajevo, 6. 12. 1993.

VIŠE O TEMI: Evo zašto su Kamberović, Munja i Filandra pokušali medijski atentat na Aliju Izetbegovića?